Novosti Hrvatska

ŽIVOTNA POBJEDA Prije dvije godine učio hodati, ljetos isplivao maraton

‘Nisam se mirio s time da ću ostati hendikepiran i obećao sam sebi da ću opet hodati’, kaže Tadić, inače poštar, kojega su najbolji prijatelji dobronamjerno odgovarali od ideje da otpliva 16 km Maratona Faros

Stari Grad na otoku Hvaru krajem kolovoza po 36. put organizirao je Međunarodno prvenstvo Hrvatske u daljinskom plivanju - popularni Maraton Faros, a na stazi dugoj 16 km od prvog pobjednika Veljka Rogošića pa do posljednjeg Alexandera Studzinskog (iz Njemačke) ogledali su se svi najbolji svjetski maratonci.

Organizatori vole reći da nema svjetskog ili europskog prvaka koji nije plivao na Farosu, a gledajući njih, mnogi su otočani poželjeli preplivati rutu od Novo rive do rta Kabal i natrag. Do sada je taj pothvat ostvarilo njih 27, od kojih su tri bile djevojke, a na zadnjemu maratonu to je uspjelo i Vjekoslavu Tadiću (33). E pa upravo je njegova priča razlog zašto o maratonu ne pišemo samo na sportskim stranicama “Slobodne”. - Raznoseći poštu 15. srpnja 2009. mopedom sam stigao u Rudinu, kada me je prilikom prelaska preko ceste napao pas, kojeg sam tamo i prije viđao. Bio je to haski jednog pomorca iz Splita, rastrgao mi je hlače i ugrizao me za lijevo bedro, tako da sam krvario. Njegova supruga mi se ispričala, no ja sam joj rekao da je psu mjesto u dvorištu i da na njega paze, jer bih drugi put mogao postupiti drugačije.

To je bilo dovoljno njezinu suprugu da svojim saabom krene za mnom i pokuša me fizički napasti, međutim, ja sam s tog mjesta krenuo prema ambulanti, ali me je sustigao i udario automobilom izvan ceste. Završio sam na njegovoj haubi i pao ispred vozila koje me je doslovno pregazilo, tako da sam zadobio višestruke tjelesne ozljede - sjeća se Tadić.

Oštećenja kralježnice

Dok je ležao gotovo nepomičan na livadi, čovjek koji mu je to učinio želio ga je, kako kaže, dokrajčiti najprije velikim, a potom i nešto manjim kamenom, u čemu ga je spriječio slučajni prolaznik.

- Helikopterom su me prevezli u KB “Split”. Pukla mi je desna lopatica i ključna kost, slomljena tri rebra i obje kosti na lijevoj podlaktici, a i dva su mi kralješka oštećena - prisjeća se neugodnih događaja naš sugovornik.

- Uslijedilo je šest operacija u Splitu i Zagrebu, te dugotrajni oporavak koji još uvijek nije završen. Protiv nasilnog pomorca podignuta je optužnica za pokušaj ubojstva, međutim, nije se odazvao ni na jedno od tri ročišta - žali se poštar Tadić.

- Kad sam zbog tragičnog događaja završio u bolnici, dva tjedna uopće nisam mogao micati nogama. Zato sam onako u sebi pomislio “daj Bože da ponovno budem mogao hodati” i nakon dva tjedna sam nekako opet stajao na svojim nogama. Nisam se mirio s time da ću ostati hendikepiran i obećao sam sebi da ću opet pomalo hodati, a onda da ću i trčati.

Nakon zadnje operacije u Zagrebu posjetio me naš Starograjanin Nikša Petrić i rekao mi onako od dragosti: “Ajme sinko, na što sličiš”, a ja sam mu odgovorio kao iz topa da se neću predati i da ću kad ozdravim isplivati barem jedan maraton! - iznosi simpatični poštar. Na to mu je Nikša rekao: “Dobro, onda ću te ja pratiti brodicom” i to je obećanje zaista ispunio.

U svibnju ove godine, šokirao je prijatelje Janeza Maroevića i Peru Jelušića kad im je kazao da je - odlučio isplivati maraton.

- Pero mi je kao iskusan daljinac odmah rekao da to nije baš jednostavno i tri puta me nagovarao da odustanem. Rekao sam mu da će on voditi moje treninge i nastupila su tri mjeseca mukotrpna rada. Levanat koji mi je puhao u prsa me omeo da isplivam bolje vrijeme od 5:29:29 - kaže heroj ovogodišnje utrke.

Onog trenutka kad je bilo jasno da će ostvariti podvig svog života, na rivi su se okupili njegovi prijatelji i klupski kolege, članovi obitelji.Mnogi su se od sreće bacili u more, među njima i tri Vjekine kćerke, Tea (12), Loris (9) i Cvita (6). Dirljiv trenutak koji je izmamio i pokoju suzu.

- Ulazak u cilj zapravo je trijumf moje volje, a doček je bio nezaboravan. Zahvalan sam svima na podršci. Prijatelji me već pitaju što ću sad. Popravit ću svoj rezultat barem za sat! - najavljuje Vjeko nove pobjede.

TEKST I SNIMCI mirko crnčević

Trener Jelušić: Vjeko je čudo!

Gotovo je nemoguće u tri se mjeseca pripremiti za maraton dugačak 16 km, pogotovo tko u startu nema tehniku, ni plivačkog iskustva i barem 5-6 godina aktivna plivanja. To može samo borac poput Vjeke i njegov uspjeh je stoga ravan čudu.

On se praktično digao “iz mrtvih”, s velikim je naporom odradio treninge i isplivao maraton, što je za svaku pohvalu - komentira Pero Jelušić, nekadašnji državni prvak i hrvatski reprezentativac u daljinskom plivanju, pothvat svoga prijatelja Vjekoslava Tadića.

Za bolji život nikad nije kasno

Vjeko je odličan čovjek i prava je šteta što se od djetinjstva nije ozbiljnije bavio sportom. On je to, naime, i pokušavao, međutim, nekoliko je godina plovio kao pomorac, zatim se oženio i sve ga je to nekako odvelo drugim smjerom. Doživio je iznimno traumatičnu situaciju, ali je na svu sreću shvatio da je sport za njega najbolja terapija, pa je tako istrčao dva polumaratona i isplivao 16 km.

Aerobno se digao i razbudio tijelo, uveo je sportske navike i počeo razmišljati kao profesionalac, što je ustvari potvrda da za bolji život nikad nije kasno - komentirao je Janez Maroević, glavni tajnik Hrvatskog saveza daljinskog plivanja i višestruki državni prvak u maratonu.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last