Novosti Hrvatska

u MORH-u su se oglušili na upozorenja nakon provedenog inspekcijskog nadzora vojno-skladišnoga kompleksa

Inspektori HV-a: Prije 10 godina tražili smo da se Pađene isprazne

u MORH-u su se oglušili na upozorenja nakon provedenog inspekcijskog nadzora vojno-skladišnoga kompleksa

Nitko u MORH-u  nije na taj zahtjev ni okom trepnuo... Sve dok 13. rujna ove godine vatra nije prodrla u vojarnu, a u zrak odletjelo svih 11 skladišnih hangara s 1800 tona granata! Ministre, kako je to bilo moguće?

Tko je kriv za eksploziju 1800 tona ubojnih sredstava, bombi, granata, streljiva uskladištenog u vojnom kompleksu u Pađenima? Nije to nimalo retoričko pitanje, pače, ono zahtijeva što precizniji, žurni odgovor, a iznad svega suočenje s istinom umjesto klasičnog vojno-političkog zataškavanja i mistificiranja problema. A sve upućuje na to da je najveća odgovornost na MORH-u, odnosno vojnom sustavu koji nije poštovao pravila službe i upozorenja, nećete vjerovati, stara 10 godina!!!

Naime, iz izvora bliskog MORH-u doznajemo da je, nakon obavljenog nadzora, Inspekcija HV-a prije punih 10 godina izdala nalog da se sva ubojna, eksplozivna sredstva iz vojarne u Pađenima, napose aviobombe, odmah izmjeste iz toga potpuno neuvjetnog objekta. Nitko u MORH-u, očigledno, nije na taj inspekcijski zahtjev ni okom trepnuo, kao da ih se to i ne tiče...

Sve dok 13. rujna 2011. vatra nije prodrla u vojarnu, a u zrak odletjelo svih 11 skladišnih hangara s 1800 tona granata! Da, ministre, na mjestu je pitanje, kako je to bilo moguće?

− Po mojem mišljenju, ključna je stvar − kaže naš sugovornik, svojedobno i sam dio sustava MORH-a − u preventivnom propustu. Zašto se tolika količina streljiva s toliko čistog eksploziva držala u tako neuvjetnim objektima koji su, k tome, okruženi šumom? Nad pojedine objekte čak su se nadvile grane borova, što je, s obzirom na visokoeterične smole iz borovine, apsolutno nedopustivo − napominje naš izvor.

‘Stražarnica ‘preživjela

− Osim toga, veći dio objekata su hangari od valovitog pokrova koji puca pod visokim temperaturama i jasno je da je vatra lako prodrla u skladište. A kad se još uzme da su u objektima bila uglavnom nestabilna eksplozivna sredstva, koja su povučena s bojišnice nakon Domovinskog rata ili su neperspektivna za HV jer su stara i nepouzdana, a ne, kako se misli, nekompatibilna sa standardima NATO-a, čudo je da vatra nije krenula iz vojarne − tvrdi izvor “Slobodne”.

Požar i seriju eksplozija preživjela je samo zgrada zapovjedništva vojarne (stražarnica), koja je jedini čvrst objekt, zidan, s krovištem. Sve ostalo su bili hangari koji su odletjeli u zrak. Pitanje je i zašto vojarna nije protupožarno zaštićena tzv. sanitarnom sječom i pojačanom protupožarnom opremom, uz pomoć koje bi se uspio spriječiti prodor vatre u skladište.

− Vojarna u Pađenima − zaključuje naš izvor − svakako nije bila odgovarajuća za zbrinjavanje tako opasnog materijala koji je morao biti višestruko zaštićen i nije se smio nalaziti u naseljenom području. A činjenica je da se uza sam rub požarišta, u krugu od pet kilometara, nalazi četiri-pet sela s oko 500 mještana. To je nevjerojatan propust, jer posljedice ovog strašnog vojnog akcidenta zapravo još nije moguće sagledati. Strah za ljude koji žive na tom prostoru objektivno je više nego realan...

DAVORKA BLAŽEVIĆ

Vojska  mora uništiti 37.000 tona ‘otpisanih’ granata

Prema neslužbenim, ali pouzdanim procjenama, Hrvatska vojska u raznim skladištima trenutačno raspolaže s 37 tisuća tona raznih vrsta neperspektivnih ubojitih sredstava smještenih u dvadeset skladišta diljem zemlje. Među tim sredstvima, doznajemo, prevladavaju ona naslijeđena iz vremena JNA, a neka od najstarijih su proizvedena prije točno 40 godina.

Službene informacije koje smo dobili iz MORH-a kazuju kako se, s obzirom na postojeći broj pirotehničara, na godišnjoj razini uništi tek tisuću do dvije tisuće tona otpisanih ubojnih sredstava. S obzirom na taj podatak, može se ustvrditi da će u najboljem slučaju biti potrebno petnaest godina da se ta količina sredstava uništi na nekom od vojnih poligona.

Koliko je vremena potrebno za uništavanje eksplozivnog materijala, najbolje je pokazao slučaj crnogorskog trgovačkog broda “Boka star”, koji je 2002. godine zaplijenjen u riječkoj luci. Na brodu je u 14 kontejnera pronađeno 200 tona baruta, odnosno eksplozivnog punjenja za višecijevne bacače “orkan”. “Boka star” je doplovio iz Bara, a posada broda planirala je sa svojim ilegalnim teretom, namijenjenim Iraku, uploviti u slovensku luku Koper gdje bi sadržaj svojih kontejnera prekrcala na drugi, veći brod koji plovi prema Rotterdamu.

Uništavanje minsko-eksplozivnih sredstava 
Za uništenje 200 tona pronađenog baruta, malobrojnim hrvatskim priotehničarima trebalo je čak tri mjeseca.

Skladišni objekti kojima raspolaže HV nisu novi, osim nekoliko pojedinačnih naknadno izgrađenih. Najvećim dijelom su to objekti naslijeđeni od JNA.

U slučaju požara u skladištu “Pađene” kod Knina, vjerojatno je riječ o prijenosu vatre – požara, i tu nema lijeka. Osnovno je načelo kada izbije požar u skladištu ubojnih sredstava da se ne gasi zbog velike opasnosti. Požar je taj koji uzrokuje inicijacije ubojnih sredstava.

Tako je bilo 1994. godine u “Dubokom jarku”, gdje je početna eksplozija stvorila požar koji je onda satima uništavao skladište. Kratko vrijeme nakon tog događaja, u Srbiji je na sličan način stradalo skladište “Lisičji potok” kod Beograda, a prije nekoliko godina i veliko skladište u Paraćinu.

denis krnić

Lanac odgovornosti

U slučaju eksplozije skladišta kod Knina, postavlja se pitanje odgovornosti osoba iz vojne hijerarhije. Po zapovjednoj odgovornosti, po logici stvari i nadležnosti, prvi u lancu odgovornih za katastrofu skladišta “Pađene” je zapovjednik logistike HV-a,  Josip Stojković. Nakon njega, u daljnjem lancu odgovornih, bio bi general Slavko Barić, zamjenik načelnika Glavnog stožera za resurse, u čiji sektor pripada i logistika. Međutim, Barić je postavljen na čelo komisije koja bi trebala ispitati uzroke eksplozije.

Ostat će samo šest skladišta

- U razdoblju od 2004. do 2010. uništeno je 3910 tona neperspektivnih ubojnih sredstava, odnosno prosječno godišnje 558,6 tona, a što je 147 posto više nego, primjerice, 2003. godine.

- U 2011. je povećan broj pirotehničara, pa je tijekom godine uništeno oko 300 tona ubojnih sredstava.

- Od 2000. do 2011. uloženo je oko 10 milijuna kuna u izgradnju skladišne infrastrukture.

- U planu je da se sadašnji broj od 20 skladišta ubojnih sredstava svede na četiri do šest: Slunj, Velika Buna, Trbounje, Doljani za perspektivna ubojna sredstva, te još Golubić i Čerkezovac za neperspektivna ubojna sredstva.
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last