Novosti Hrvatska

Ribari: Što nam vrijedi EU kad je sve uništeno

U razdoblju  od 20 godina gotovo ništa novo nismo napravili - kaže Daniele Kolec iz Udruge ‘Mare Croaticum’ i dodaje da, nažalost, u ovom trenutku ne vidi ni jednu osobu koja bi bila dovoljno sposobna provesti za ribarstvo važne i nužne zahvate

Kada je ribarima rečeno da se usklade s EU zakonodavstvom, trebalo nam je godinu dana da to učinimo. Zašto našoj državi za isti posao nije dovoljno ni 20 godina? - pita se Daniele Kolec, predsjednik umaške udruge ribara “Mare Croaticum”, samo dan nakon što su u Bruxellesu završeni petogodišnji pregovori u Poglavlju 13. o ribarstvu.

Nezadovoljstvo

Naime, dvojbe domaćih ribara o njihovoj budućnosti, koliko god su često izražavali svoje nezadovoljstvo tijekom pregovora, ipak ne proizlaze samo iz dogovora koje je hrvatska pregovaračka skupina postigla s EU-om, već najvećim dijelom iz nesređenog stanja koje vlada na domaćem terenu.

Podsjetimo, nakon nedavnog sastanka u resornom ministarstvu na kojem je, uz ministra Petra Čobankovića, glavni pregovarač Vladimir Drobnjak otklonio sumnje ribara da se zatvaranje ribarskog poglavlja temelji na tajnom dogovoru sa Slovencima oko izlova na području Istre, upečatljiva je bila izjava Mira Kučića, predsjednika Udruženja ribarstva pri HGK, koji je ustvrdio da zatvaranje poglavlja 13. neće značiti ništa ako se problemi hrvatskog ribarstva, koje je gotovo pred kolapsom, ne riješe.

A problema je, veli Kolec, jako puno – od nesređenog tržišta do potpunog nedostatka vizije o tome kako i u kojem smjeru treba ići hrvatsko ribarstvo.

- U razdoblju od 20 godina uništili smo sve, a gotovo ništa novo nismo napravili - smatra Kolec te objašnjava:

– Duž obale trebale su biti izgrađene riblje burze, a izgrađene su dvije od kojih ona u Rijeci nekako radi, ona u Poreču nikako, a u Dalmaciji ni jedna nije izgrađena. Osim toga, nema ni hladnjača koje su ulov trebale što svježiji dovesti do onoga tko će je platiti, dok je prerada ribe potpuno zanemaren segment.

Tu valja podsjetiti i na nekoliko podataka na koje je, u pismu objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji, Kučić upozorio resornog ministra Čobankovića pitajući se kako je moguće da je ribarski sektor sa dvadesetak tvornica za proizvodnju konzervi i ukupnom proizvodnjom od 40.000 tona, 1990. godine spao na svega jednu tvornicu koja radi s dobitkom i dvije koje jedva preživljavaju s ukupnom proizvodnjom od oko 8000 tona.

Tada se Kučić također zapitao kako je moguće da marikultura Hrvatske ukupno proizvodi oko 10.000 tona, dok oni koji su startali poslije nas, kao Grčka i Turska, u tom sektoru proizvode 300.000 tona.

- Hrvatska nema uređeno tržište, ribari već 20 godina prodaju ribu po istoj cijeni, a u restoranima imamo europske cijene - kaže Kolec dodajući da se, ako se želi stvoriti atmosfera u kojoj će se domaći ribari imati čemu nadati, treba hitno započeti s radom, i to od uspostave tržišta.

Nema sposobnih

- U ovom trenutku mi izvozimo oko 70 posto ulova. Te brojke treba zamijeniti, odnosno treba osmisliti program s ciljem povećanja trošenja i konzumacije ribe u Hrvatskoj. S onim dijelom koji bi nam, pak, ostao za izvoz trebamo se orijentirati prema Istoku, odnosno zemljama poput Rusije i Srbije - kaže Kolec dodajući kako bez kvalitetne infrastrukture, prije svega ribarskih burzi i luka, ništa neće biti moguće.

Međutim, zaključuje Kolec, nažalost, u ovom trenutku ne vidim ni jednu osobu koja bi bila dovoljno sposobna provesti takve, za ribarstvo, važne i nužne zahvate.

Mirjana Ćuk 

Naslovnica Hrvatska