Novosti Hrvatska

zašto su hrvatske vlasti 1991. godine pustile na slobodu kasnijeg haaškog osumnjičenika za zločin protiv hrvata

BJEGUNAC "KAPITALAC" Boljkovac: Do kada je Hadžić radio za nas? Još nije vrijeme da se to objelodani

zašto su hrvatske vlasti 1991. godine pustile na slobodu kasnijeg haaškog osumnjičenika za zločin protiv hrvata

On se na Plitvicama  zatekao slučajno, tvrdi Boljkovac, tadašnji ministar unutarnjih poslova, i dodaje kako je Goran Hadžić i ‘kasnije bio na vezi’, ali do kada je ta veza trajala, još ne želi otkriti jer, kako kaže, nije vrijeme

Ratko Mladić u Haagu, neka se pripremi Goran Hadžić. Tako glasi doskočica onih u Srbiji koji smatraju da se i Mladić i Hadžić svih ovih godina bijega od suočavanja s optužnicom pred Haaškim sudom nalaze u dosegu vlasti, ali se važe kada je za vanjskopolitičke i druge interese Srbije, kao i izbjegavanje mogućih ljudskih žrtava, pogodno da se obavi samo uhićenje.

Dojavljeno mu je

U prilog takvoj interpretaciji idu okolnosti nestanka Gorana Hadžića, osumnjičenog na Haaškom sudu za progon Hrvata iz istočne Slavonije, kao i za ubojstva, mučenja i pljačku napuštenih hrvatskih domova.

Naime, Hadžić je sredinom srpnja 2004. sa svoje tadašnje adrese u Novom Sadu, kako u knjizi Chucka Sudetića “Gospođa tužiteljica” svjedoči Carla del Ponte, bivša tužiteljica Haaškog tribunala, nestao nakon što mu je dojavljen važan podatak.

Optužnica protiv Hadžića, prema kazivanjima bivše tužiteljice, iz Haaga je u najstrožoj tajnosti dostavljena Vladi Srbije 13. srpnja 2004. godine. Vlastima u Beogradu dana su 72 sata da Hadžića deportiraju u Haag. U ta 72 sata Hadžiću je javljeno što mu se sprema i od tada mu se, službeno, gubi svaki trag.

Goran Hadžić bio je dio mreže ljudi s hrvatske i srpske strane kojima je bila zadaća izazivati i poticati ratne sukobe i kao takav je surađivao s hrvatskom vlašću, otkriva za “Slobodnu” bivši ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac. O tome je Boljkovac pisao i u svojoj knjizi “Istina mora izaći van” u poglavlju o krvavom Uskrsu na Plitvicama.

Kada je 30. travnja 1991. MUP zauzeo Plitvice nakon oružanog sukoba s paravojnim postrojbama Srba, u kojem je poginuo policajac iz Aržana Josip Jović, tamo je uhićen i Goran Hadžić, pa sproveden u Zagrebu gdje je pod nikad razjašnjenim okolnostima pušten na slobodu.

– Hadžić je bio naš čovjek i naravno da je oslobođen nakon Plitvica. On se na Plitvicama zatekao slučajno. Vraćao se s Borivojem Savićem iz Obrovca, sa sastanka srpskih političkih rukovodilaca gdje je odbijen prijedlog da se ide na pobunu u tom dijelu Hrvatske, pa je svratio na Plitvice. Nije znao, kao ni Savić, za akciju našeg MUP-a, to je sigurno. Na Plitvicama su ga naši zarobili i isprebijali, pa smo se moj pomoćnik Slavko Degoricija i ja pobrinuli da dobije liječničku pomoć u Zagrebu i obišli ga. I kasnije je bio na “vezi”, sudjelovao je tako na jednom sastanku u Staroj Pazovi gdje sam vodio našu delegaciju, a Radmilo Bogdanović delegaciju MUP-a Srbije. Do kada je Hadžić radio za nas? Još nije vrijeme da se to objelodani – kazao nam je Boljkovac, koji je u vrijeme akcije na Plitvicama bio ministar unutarnjih poslova, a tu je funkciju obnašao do srpnja 1991. godine.

U jednom od posljednjih medijskih istupa prije ovoga, Boljkovac je za jedan frankfurtski list dao intervju u kojem je Gojka Šuška, Vicu Vukojevića i Branimira Glavaša optužio da su u proljeće 1991. ispalili dvije granate iz bacača tipa ambrust na Borovo Selo kako bi izazvali sukobe u tom dijelu Hrvatske što ide u prilog Boljkovčevoj tezi da je rat namjerno izazivan i potican s obje strane. U svakom slučaju, nedugo nakon akcije ambrustima dogodio se masakr 12 pripadnika MUP-a u Borovom Selu od strane srpskih teritorijalaca.

Inače, u posljednjih sedam godina plasirane su razne informacije koje su trebale stvoriti dojam da se Hadžić ne nalazi u Srbiji, pa se tako spekuliralo da je u Rusiji, Ukrajini i Crnoj Gori. Slične su priče kolale i o boravištima Radovana Karadžića i Ratka Mladića, pa se pokazalo da su cijelo vrijeme bili na prostoru susjedne države. No, čime je Hadžić zadužio vrhove vlasti u Srbiji da se u njima našlo onih koji su ga, zasad, spasili od izručenja Haagu?
Josip Boljkovac
Zanimljivo je da su pred Haaškim sudom završili svi politički i neki vojni vođe hrvatskih Srba iz razdoblja pobune i stvaranja tzv. Republike Srpske Krajine, koje je Haag tražio, osim Hadžića. I ne samo to, Milan Babić, prvi premijer “RSK”, i Milan Martić, vođa oružane pobune i prvi predsjednik “RSK”, hladno su iz Beograda isporučeni Haagu. Babić se odlučio na priznanje krivnje, pokajanje i zatražio oprost od braće Hrvata, a zatim je počinio samoubojstvo 2006. Martić “guli” 35 godina u zatvoru u Estoniji.

Goran Hadžić bio je slavonska varijanta Milana Babića. Kao i Babić u predratnom Kninu, Hadžić je bio član Saveza komunista na funkcijama u rodnom Pačetinu pokraj Vukovara, pa prešao u Srpsku demokratsku stranku i odmah zapasao važne uloge u SDS-u. Postavljen je za predsjednika SDS-a Vukovara, pa, u lipnju 1991., za prvog čovjeka parainstitucionalnog Srpskog narodnog vijeća Slavonije i Baranje, što je bila preteča kasnije “SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema”, koja je proglašena u rujnu 1991. Hadžić je bio predsjednik te samoproglašene autonomije, u koju je 17. studenoga 1991. uvršten razrušeni i okupirani Vukovar. Hadžića je Haag osumnjičio i za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Jovicom Stanišićem, Vojislavom Šešeljom, Željkom Ražnatovićem Arkanom i ostalima u vlastima ili pri vlastima tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Srbije.

Vedran MARJANOVIĆ
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last