Novosti Hrvatska

fra petar bezina i dalje istražuje zločine bez presude koji su se događali kleru

Fra Bezina: U vrijeme II. svjetskog rata ubijeni su 663 svećenika i 31 časna sestra

fra petar bezina i dalje istražuje zločine bez presude koji su se događali kleru

Franjevci su  osobito bili trn u oku komunistima, jer su bili svećenici iz naroda posvećeni narodu, i njegovali su ideju o hrvatstvu. Stoga su ih pokušali zatrti; u bosanskoj provinciji ubijeno ih je 86, hercegovačkoj 66, a onda slijedi naša dalma

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li “Karamarkov zakon” o kažnjavanju zločina za vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata obuhvatiti one koji su ubili 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časnu sestru, dakle nenaoružane i obrazovane ljude, ali – klasne neprijatelje.

Najviše su ih, prema “Hrvatskom martirologiju”, popisu koji sadrži prezicne podatke o svim žrtavama, kao i načinima i mjestima ubojstva, likvidirali partizani i OZNA, do svibnja 1945. njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, a na služenju u JNA 12.

Četnici su ubili 37 klerika, nacisti 16, vlasti NDH 11, talijanski fašisti dvoje, u angloameričkom bombardiranju izginulo ih je 32, a u zatvorima ih je završilo na stotine...

Bez suda i presude

Dr. fra Petar Bezina (93) posvetio je svoja životna djela istraživanju tih zločina, u nekoliko knjiga donio je svjedočanstva o stradanju bez suda i presude, te načine ubojstava, koji su ponekad nevjerojatno svirepi: pored “uobičajenih” strijeljanja, zatucali su ih sjekirama, razapinjali, žive spaljivali, pržili strujom, kamenovali, utapali...

Za stotine mrtvih nitko nikad nije odgovarao, a do danas je nemoguće doći do policijskih arhiva koji bi mogli rasvijetliti strašna zlodjela.

- Kad je pao komunizam 1990., dan mi je na raspolaganje arhiv Ministarstva unutrašnjih poslova u Zagrebu, sve je bilo u strašnom neredu, i što sam mogao sam spasiti, sačuvao sam i objavio. Nakon toga je zatvoren i više nitko nije uspio ući – objašnjava fra Petar, čiji su popisi ipak cjeloviti, jer je godinama obilazio dalmatinske župe i skupljao svjedočanstva, premda tijela pojedinih ubijenih svećenika nikada nisu pronađena.

- Franjevci su osobito bili trn u oku komunistima, jer su bili svećenici iz naroda posvećeni narodu, i njegovali su ideju o hrvatstvu. Stoga su ih pokušali zatrti; u bosanskoj provinciji ubijeno ih je 86, hercegovačkoj 66, a onda slijedi naša dalmatinska sa 45 ubijenih fratara.

- U Zagrebu je nakon rata proveden proces protiv tamošnjih franjevaca koji su navodno organizirali diverziju na tvornicu “Gaon”, a za što sam dokazao da je apsurdna optužba. Znate, ne pišem ja protiv komunista, nego o zlodjelima komunističkih ideologa, jer su pokušali sustavno uništiti Crkvu – objašnjava dr. Bezina, koji je zaređen usred rata 1942. i dobro se sjeća prilika u to vrijeme.

Bezvrijedan život

- Talijanski fašisti su tukli i zatvarali franjevce, upravo zbog hrvatske opcije koju smo zagovarali. A onda dolaze komunisti koji su nas željeli istrijebiti. Svećenički život bio je bezvrijedan sve do 1948. godine, a ni otada nije baš bio na cijeni. Strah je bio toliki da nismo međusobno mogli slobodno razgovarati, više si se bojao prijatelja nego neprijatelja. Ucjenjivali bi ljude iz blizine svećenika da bilježe i dojavljuju, a za najmanju izgovorenu riječ - nestao si.

- OZNA i narodni odbori, odnosno tročlane ćelije na čelu sa sekretarom Partije, odlučivali su tko će biti ubijen, tako sam i ja dvaput za dlaku izbjegao strijeljanje, a ničim se nisam zamjerio režimu. Nadbiskupa splitskog dr. Franu Franića tukli su i kamenovali u Vidu, Metkoviću, Vidonjama, Makarskoj, Omišu i Splitu, od svega je umalo umro – prisjeća se fra Petar, čiji je brat fra Ivan, jedna od posljednjih žrtava iz tog razdoblja, nestao u Zagrebu travnja 1948. godine, a UDBA je falsificirala njegova “pisma” roditeljima iz Kanade.

Pedeset godina fra Petar ga je tražio, čak je Manolića pitao, ali nije dobio odgovor.

- Strah je bio toliki sve te godine da sam, kao i svi koji su se bavili zločinima nad svećenicima ili civilima, teškom mukom dolazili do podataka. Do danas se ljudi plaše! Ali uspjeli smo, ne može nitko reći da nema imena i svih podataka o ubojstvima, a hoće li biti provedene istrage, stvar je pravne države. Papa Ivan Pavao II. je nakon prvog pohoda Hrvatskog 1994. godine ponio moju knjigu o žrtvama među dalmatinskim svećenicima i pokazao je u Rimu kao najznačajniji poklon iz Hrvatske – zaključuje dr. Bezina.

damir šarac

Bolesničko pomazanje

Fra Petar Bezina je vicepostulator postupka za proglašenje blaženim fra Rafaela Kalinića, franjevca kojeg su u 33. godini ubili nacisti. Fra Rafo je vraćajući se iz Brnaza, gdje je išao dati bolesničko pomazanje jednom partizanu, kod Malbašinih kuća vidio kako njemački vojnici pale kuće i maltretiraju ljude. Stao je u njihovu obranu, a nacistički časnik ga je ubacio u zapaljenu kuću, gdje je živ izgorio. Još za života su ga smatrali svetim čovjekom, posvećenim molitvi i krepostima.

Žrtve rata

Biskupijski svećenici:

•• Zagrebačka - 78
•• Vrhbosanska - 39
•• Đakovačka - 30
•• Splitsko- makarska - 27
•• Ostale biskupije - 226

Po redovničkim zajednicama:

•• Franj. Bosna Srebrena – 73
•• Franj. Hercegovačka – 69
•• Franj. Presv. Otk. Split – 45

Ostali redovnici - 68

Redovnice – 31

‘Bojali smo se pitat’

Splićanka S.D. (84), čiji su podaci poznati redakciji, ispričala nam je svoja sjećanja na teror novog režima 1944. godine.

- Odvodili su ljude iz kuća, nisi smio ništa pitat jer bi te odveli s njima. U kamione su trpali HSS-ovce, mačekovce, trumbićevce i uglednije građane koji nisu bili komunisti, nitko se nije vratio. Strašno nas je pogodilo kad smo čuli da su jedne noći došli i po poznatog župnika s Pojišana, kapucina fra Pavla Ivakića, jer je navodno imao neke novine i letke. Volio ga je cijeli tadašnji Split, bio je drag, milosrdan i pametan, a živio od milostinje. Nakon malo vremena čuli smo da je strijeljan na Lovrincu.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 7FirstPrevious[1]234567Last