Novosti Hrvatska

ispovijeST omiškog brodara kojegA su izigrali kalafati s bospora, uzevši mu novac za izgradnju nekvalitetnog plovila:

Zoran Baučić: Zbog turskoga broda završio sam u zatvoru

ispovijeST omiškog brodara kojegA su izigrali kalafati s bospora, uzevši mu novac za izgradnju nekvalitetnog plovila:

Prevaren sam, a još vraćam kredit za brod zbog kojeg sam proživio dvije godine kalvarije u Turskoj, kaže omiški brodar Zoran Baučić

Omišanin Zoran Baučić Joskan preživio je, kako tvrdi, pravu kalvariju tijekom izgradnje broda u Turskoj. Bio je prevaren, kaže, a još i danas vraća kredit koji je podignuo da bi dovršio brod, i to u sasvim drugom škveru od onog u kojem je priča počela.

- Nakon što sam nekoliko puta bio izigran od Turaka, spas sam potražio bijegom prema Grčkoj. Pukom srećom sam izvukao živu glavu i vratio se kući, a kalvariju dugu dvije godine i osam mjeseci neću nikad zaboraviti.

Ležao sam u brodu i čuvao motore u “goloj” željeznoj konstrukciji pa u toj muci nisam ni stigao misliti da mi je istekla viza, zbog čega sam još osam dana odležao u njihovu zatvoru. Ipak, uspio sam dobiti spor protiv turskog brodogradilišta i sada se traži način isplate, ali s pomoći hrvatske administracije čisto sumnjam da ću te pare ikada vidjeti - naglašava naš sugovornik.

Loša preporuka

Sve je počelo na nagovor jednog inženjera brodogradnje iz Splita, koji je Baučiću više puta pomagao oko brodova, a kojeg je na kraju prijavio policiji i Državnom odvjetništvu, te u privatnoj parnici zatražio odštetu. - S punim povjerenjem otišao sam u Tursku, gdje su mi u brodogradilištu Kaje Cakara trebali napraviti brod po želji i jeftinije nego u Hrvatskoj.

Potpisani su ugovori, a jedna rata je čak i unaprijed bila uplaćena. Dogovoreni datum isporuke trebao je biti 15. listopada 2003. Unatoč čestim pozivanjima i kontroliranjima, radovi nisu tekli po planu. Uz garancije da će sve biti po dogovoru, brod do dana isporuke nije bio ni u nacrtima - ističe Baučić.

Omiški brodar naglašava kako mu je inženjer i dalje jamčio izgradnju broda pravdajući se financijskim problemima. Kada je uplatio još dio novca, splitski stručnjak je otišao raditi u Koreju, a turski brodograditelj je proglasio stečaj.

- Tako sam usred Turske ostao bez novca i samo sa željeznom konstrukcijom broda. Tražio sam pomoć preko veleposlanstva, ali pomogli su mi samo u pronalaženju novog odvjetnika s iskustvom, jer moj problem sa škverom nije bio jedini. Odlučio sam se vratiti u Hrvatsku kako bih prodao svoj drugi brod i podignuo novi kredit za završetak broda i plaćanje odvjetnika - dodaje Baučić.

Naš sugovornik tvrdi kako je i drugi škver kasnio s isporukom broda, a po “završetku radova tražili su još 25 tisuća eura za dodatne zahvate, kojih nije uopće bilo, što je potvrdio i inženjer Hrvatskog registra brodova”. Povoljne cijene izgradnje brodova u Turskoj prije desetak godina pokrenule su pravu lavinu interesa hrvatskih malih brodara koji su na Istoku tražili jeftinija, ali, iskustvo je pokazalo, ne i kvalitetnija sredstva za rad.

Pomorski kroničari bilježili su kako se prije sedam-osam godina polovica zahtjeva za uvoz brodova u našu zemlju odnosila na “prinove” iz Turske, ali taj se trend znatno smanjio otkad je Ministarstvo mora počelo subvencionirati izgradnju i rekonstrukciju plovila na domaćim navozima. Turski drveni ili čelični brodovi tipa “gulet”, duljine između 20 i 30 metara, i danas se mogu kupiti po cijeni koja se kreće od 100 do 200 tisuća eura.

Izgradnja novog broda tog tipa u malim turskim škverovima može se ugovoriti za milijun kuna, za što se u jadranskim brodogradilištima mogu dobiti “samo” strojarnica i početna faza uređenja interijera, dok se kod nas cijena broda čelične gradnje kreće oko milijun eura. No naši izvori tvrde kako je riječ o turističkim brodovima skromne kvalitete, koji loše podnose izazove plovidbe Jadranom.

- Njihovi “guleti” nisu za naše more. Tehnički su loše konstruirani i upitna im je sigurnost. Ako su drvene gradnje, koriste se loši materijali, a problema ima i sa čeličnim trupom. Da se takav tip broda gradi kod nas, bio bi dvostruko skuplji i to je vjerojatno razlog što se neki još uvijek odlučuju za izgradnju ili kupnju broda u Turskoj.

Za manju cijenu dobiva se i znatno manja kvaliteta. Njihove vlasti su poticale razvoj male brodogradnje, ali sada se dio tih škverova zatvara upravo zbog spomenutih manjkavosti - zaključuju naši sugovornici.

Naši kalafati ističu da su u neravnopravnom položaju jer turske vlasti potiču razvoj male brodogradnje

Ogorčeni Betinjani

Negativno mišljenje prema “guletima” ima i Marko Bašić Bačvar, vlasnik brodogradilišta “Vinici” na Murteru. - Slobodno napišite da je to tursko smeće! Doduše, noviji su bolji. Ali Turcima je država dala odriješene ruke, a ne kao naša! Dali su im prostor i drvo da unaprijede tu granu, ali im nisu mogli dati znanje koje se stječe godinama.

Zafrkavaju za svaku sitnicu, a da vidite te brodove, oni nemaju veze i nisu ni približni našim tehničkim standardima - ističe Bašić. Betina i Murter smatraju se središtem hrvatske drvene brodgradnje, no upravo u Betini i danas postoji škver na čijim se navozima uoči sezone užurbano radi na turskim brodovima. Zašto Betinjani ne proizvode brodove slične “guletima”?

- Turski brodovi imaju ljepotu, funkciju i namjenu, ali kvaliteta dosta ovisi o cijeni. Nama nije problem napraviti “gulet”, ali takva gradnja nije rentabilna na našem tržištu novih drvenih brodova. Trebali bismo ih raditi serijski, imati sigurno tržište i sigurno financiranje, a u ovom trenutku sve je to “kilavo” i nesigurno. Plus svega, tu je i recesija!

Bojeći se recesije, i vlasnici “guleta” su reducirali svoje poslove kod nas, 99 posto njih se ograničilo na puko održavanje, na minimum koji zahtijeva Hrvatski registar brodova radi sigurnosti plovidbe - kaže Perica Elez, direktor betinskog škvera. Jedan od betinskih brodograditelja, Ante Fržop, kaže da se nije mogao zabraniti uvoz “guleta” iz Turske.

- Naravno da su jeftiniji, no niska cijena je odraz niske kvalitete. Često kupcu i ne možeš objasniti razliku, za njih je sve to drveni brod - kaže kalafat.

NIKOLINA TOMASOVIĆ, GORDAN ZUBČIĆ, JORDANKA GRUBAČ

Najčešći nedostaci ‘guleta’

•• loše, ‘mlado’ drvo (kod drvene gradnje)
•• strojevi koji nisu za brod
•• problematični varovi na trupu
•• loši osovinski vodovi
•• cjevovodi od plastike ili gume
•• niski stropovi

•• 150 tisuća eura prosječna je cijena rabljenoga ‘guleta’ duljine između 20 i 30 metara
•• 1 milijun kuna košta izgradnja novoga turističkog broda u Turskoj

Naslovnica Hrvatska