Novosti Hrvatska

ugledni fizičar i savjetnik američkog predsjednika

Davor Pavuna: Skandalozno malo ulažemo u znanost

ugledni fizičar i savjetnik američkog predsjednika

Svim zemljama koje su znatno uložile u znanost, bilo da je riječ o Finskoj, Kanadi ili Švicarskoj, to se isplatilo

Jedan od najistaknutijih hrvatskih fizičara u svijetu dr. Davor Pavuna, kojega su američki predsjednik Barack Obama i njegov ministar energetike, nobelovac Steven Chu, pozvali kao jednog od recenzenata novih energetskih projekata SAD-a, komentirao je odnos Hrvatske prema znanosti.

S više od 150 znanstvenih radova i nizom projekata iza sebe, prof. dr. Pavuna godinama već ulaže puno energije i strasti kako bi Hrvatskoj pomogao da postane zemljom mogućnosti i iskoristi svoju pamet i u domovini i izvan nje. No, država kao da je od toga digla ruke...

− Poražavajuće je i, bez imalo pretjerivanja, skandalozno koliko malo Hrvatska ulaže u svoju znanost i znanstvenike, a bez toga nema napretka. Naši stručnjaci i znanstvenici raštrkani su po cijelom svijetu, gdje vode najzahtjevnije projekte i institucije, no nitko u domovini nije taj golem potencijal iskoristio za napredak zemlje.

Imamo strašne patente...

U Hrvatskoj s druge strane imamo sjajan softver inženjering, biomedicinu, industriju ljepote, vojno-tehnološka znanja i mnogo toga drugog, no nedostaju “producenti”, koji bi “povezali sve te konce”. Paradoks je da mnogi ljudi u Hrvatskoj imaju izvrsne patente, pronalaske koji bi pokrenuli proizvodnju i znanost, ali nemaju se kome obratiti kako bi dobili financijsku i svaku drugu potporu za njih, iako bi u suprotnom društvo od toga imalo velike koristi.

− Kako bi, prema vašem mišljenju, trebalo Hrvatsku usmjeriti prema onome što se uobičajeno naziva “zemljom znanja”?

− Činjenica je da nedostaje nacionalna strategija, iako su svi odgovorni oko toga bili suglasni već davne 1993. godine. Od tada je prošlo jako puno vremena a da se zapravo ništa nije učinilo, jer ljudi koji vode naciju ne znaju što bi trebalo napraviti.

... A ništa ne proizvodimo

U Hrvatskoj se ništa ne proizvodi i to je katastrofa, a da bi se nešto uistinu promijenilo, kako nam govore svjetska iskustva, u društvu je potrebna “kritična masa” inženjera, i to barem 1,5 posto, koje u zemlji nema. Puno mladih stručnjaka i znanstvenika radi u inozemstvu, prema mojim saznanjima, čak u 34 zemlje svijeta i taj trend već predugo traje i ne pokušava se zaustaviti. U Hrvatskoj se sramotno malo novca iz BDP odvaja za znanje i obrazovanje, a sve one zemlje koje su u to uložile, bilo da je riječ o Finskoj, Kanadi ili Švicarskoj, čine to s punom sviješću da će im se to isplatiti, što se pokazalo točnim.

− Kakvi stručnjaci i znanstvenici izlaze s naših sveučilišta?

− Izvrsni, pa nema razlike od onih koji se obrazuju na Harvardu, Princetonu ili bilo kojem drugom svjetski poznatom i priznatom sveučilišnom središtu. Našim “dečkima i curama” nije nikakav problem niti napraviti nešto poput Googlea, Yahooa, Nokije, sve to oni znaju i, kad se nađu u zemljama s organiziranim sustavom, oni to i pokažu. U Hrvatskoj je to puno teže jer vlada inercija i nitko ne pomaže u osnivanju startnih kompanija kakve su uobičajene u svijetu, a od toga bi čitavo društvo imalo koristi.

− Kako se to radi u SAD-u, Njemačkoj i drugim razvijenim državama?

− Mladi stručnjaci već pri kraju obrazovanja osnuju tvrtku u koju, primjerice, ulože 100 tisuća američkih dolara, a po još toliko im dodaju lokalna zajednica i država. Dakle, počnu s 300 tisuća dolara i svojim znanjem i sposobnošću razviju kompaniju do određene vrijednosti, kad je znatno skuplje prodaju velikim korporacijama ili drugim ulagačima i od toga društvo ima koristi.

I mi u Hrvatskoj imamo poduzetnike, čak prave industrijalce, ali oni se moraju sami probijati, a društvo čini sve kako bi ih raznim izdvajanjima i papirologijom usporilo. Žalosno je koliko oni koje sjede u Hrvatskom saboru i na Markovu trgu malo daju na znanje, i upravo stoga mi smo se znanstvenici morali umrežiti i nešto poduzeti.

− Što ste konkretno napravili?

− Umrežili smo se, povezali i prisiljeni smo nametnuti se centrima političke moći kako bi se Hrvatska konačno pokrenula. Nama je potrebno nekoliko dobro opremljenih laboratorija i financijeri, koje ćemo sami dovesti, da se stvari pokrenu. Zaista je puno vremena izgubljeno i krajnje je vrijeme da se nešto poduzme, i to zbog naše djece, kojoj smo to dužni.

Švicarci se ‘miču’ od sira

Nešto se pomalo mijenja u odnosu na znanje, ali to nije dovoljno pa evo ja, primjerice, znam kako napraviti nacionalnu banku, što nije nikakav problem, i želio sam o tome i nekim drugim zamislima razgovarati s premijerkom Jadrankom Kosor, no ona me u pola godine “nije stigla primiti”. Vani se o tim stvarima vrlo ozbiljno razmišlja, pa, eto, jedna Švicarska ne vidi sebe u budućnosti kao zemlju banaka, satova, sireva i čokolade, nego kao centar izvrsnosti, jer postoji svijest o tome koliki će joj boljitak to donijeti.

Piše anet franić
Snimio mario todorić / cropix

Planiraš kod kuće, radiš na Dalekom istoku

U današnje je vrijeme moguće da nekoliko znanstvenika ili stručnjaka radi u Hrvatskoj, bilo gdje, a da se cjelokupna proizvodnja odvija na Dalekom istoku.

Od Zagreba do Amerike

S diplomom zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i doktoratom Cambridgea, znanstveno se usavršavao u Francuskoj, Australiji, Americi i Indiji, a više od dva desetljeća zadržao se u Lausannei kao profesor fizike na Ecole Polytechnique Federale (EPFL).

Pripremamo ‘državni udar’

Ovo što mi hrvatski znanstvenici koji radimo u inozemstvu i domovini sada činimo na umrežavanju, okupljanju i nastojanju da stvari promijenimo nabolje, zapravo je “državni udar”, ali ne oružjem, nego znanjem, a osobno se osjećam kao selektor reprezentacije koji za nacionalni tim želi okupiti samo najbolje “igrače”.

KAKO SPASITI HRVATSKU

1. Povećati državna izdvajanja za znanost i obrazovanje
2. Planirati i potaknuti proizvodnju
3. Stvoriti kritičnu masu inženjera koji će pokrenuti razvoj
4. Povezati sve domaće stručnjake
5. Osnovati nekoliko dobro opremljenih laboratorija
6. Pomoći pokretanje kompanija novih znanstvenika

‘I Hrvati su jednaki lumeni kao i ljudi s Harvarda’

O položaju hrvatske znanosti, trendu odlaska mladih znanstvenika u inozemstvo i preduvjetima da Hrvatska dobije željene centre izvrsnosti koji bi pokrenuli cjelokupni razvoj zemlje, razgovarali smo i s dvoje fizičara mlađe generacije, iza kojih je već uspješna karijera.

Hrvatska znanstvenica s njemačkom adresom Ana Sunčana Smith i njezin kolega Igor Weber s Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu u puno su pitanja suglasni kada je riječ o odnosu države prema znanosti, o kojemu dovoljno govori i podatak da se Hrvatska nikad nije približila lisabonskom cilju EU-a da 2010. godine izdvaja tri posto BDP-a za znanost, već je naprotiv pala na manje od 1 posto. Dr. Smith se nakon diplomskog studija u Australiji nakratko vratila u Hrvatsku kako bi diplomirala.

Dr. Weber i dr. Smith u Cavtatu, gdje su sudjelovali na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji

Njemački problemi

Nakon doktorskog studija u Münchenu već godinama radi na sveučilištu Erlangen u Nürnbergu. Njezin suprug, Australac, također fizičar, zaposlen je u Hrvatskoj i jedva čekaju kada će se cijela obitelj okupiti na istoj adresi.
Ni u Njemačkoj, kazuje dr. Ana Sunčana Smith, plaće znanstvenika nisu basnoslovne, visoki su i životni troškovi, ali su uvjeti rada i istraživanja neusporedivo bolji.

Smatra kako je upravo to jedan od osnovnih razloga odlaska velikog broja mlađih hrvatskih znanstvenika u inozemstvo.
Njezino mišljenje dijeli i dr. Igor Weber koji se nakon nekoliko godina provedenih u Njemačkoj vratio u Zagreb i dobro uočava što nedostaje hrvatskoj znanosti.

- Za mlade je znanstvenike najvažnije da dobiju kvalitetne mentore koji će ih dobro voditi.
Poseban je problem način osiguravanje novca, pa je tako financiranje projekata odvojeno od zapošljavanja ljudi, što nije svjetska praksa.

Vani se najčešće koristi model financiranja koji obuhvaća sam projekt, znanstvenike koji će u njemu sudjelovati i tekuće troškove - pojašnjava dr. Weber.

- U Hrvatskoj postoji problem definiranja izvrsnosti. Nema sustava vrednovanja, a da bi Hrvatska uistinu postala zemljom znanja, potrebna je i politička volja - kaže dr. Smith.

- Kod nas se gleda samo broj znanstvenih radova i o tome ovisi napredovanje pa se “štanca” sve više osrednjih - nastavlja dr. Igor Weber.
Njegova kolegica Ana Sunčana Smith primjećuje kako se u Hrvatskoj stalno “mijenjaju” pravila igre, pa svaki put kada dođe u domovinu sazna kako se piše novi, ili pak stalno dopunja, zakon koji će regulirati pitanja znanosti. Oboje zamjećuju i da mladi hrvatski znanstvenici nisu ništa slabiji od onih s čuvenim inozemnim diplomama.

- Ranije kada bih čula da je netko s Princetona ili Harvarda odmah bih pomislila da je lumen, no poslije sam shvatila da se i oni u istraživanjima muče s istim stvarima kao i mi i trude se riješiti ih - kaže dr. Smith.

Piše aNET FRANIĆ
Snimio DAVOR MLADOŠIĆ/CROPIX

 Kanada 5,9 posto, Hrvatska manje od 1

− Neke su zemlje, poput SAD-a i Njemačke, upravo u vrijeme krize udvostručile izdvajanja za znanost, a Kanada izdvaja čak 5,9 posto BDP-a za znanje, i
s tim se zemljama ne možemo uspoređivati. No, jedna Finska, koja nam je po broju stanovnika slična, već dugo ulaže 3,7 posto BDP-a u istraživanje i razvoj, i po tome je u svjetskom vrhu − kaže Ana Sunčana Smith.

Naše je školstvo odlično

- Moja kći je prošla tri obrazovna sustava u raznim zemljama i uvjerila sam se da je naše školstvo na izuzetno visokoj razini, baš kao što sam sigurna da hrvatski znanstvenici koji rade u domovini ni u čemu ne zaostaju za kolegama u inozemstvu - zaključuje dr. Ana Sunčana Smith.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last