Novosti Crna kronika

od umora zaspao za volanom

'Medicinar ne smije raditi više od 16 sati u komadu, osim ako se radi o hitnoj intervenciji. Je li to bila Utra?': stižu reakcije na tvrdnje Splićanke kako joj je sestru i nećakinju zamalo usmrtio djelatnik Hitne

od umora zaspao za volanom

Nakon što je Splićanka javno objavila priču kako joj jer sestru i nećakinju na cesti u Brnazama zamalo usmrtio djelatnik Hitne koji je od umora zbog uzastopnih smjena zaspao za volanom, reagirali su iz Hrvatske udruge za medicinsko pravo, ukazujući kako je ta priča još jedan dokaz o neuređenosti zdravstvenog sustava.

Splićanka tvrdi da joj je sestru i nećakinju zamalo usmrtio djelatnik Hitne koji je od umora zaspao za volanom; Zavod za Hitnu medicinu: Nije istina da je radio u komadu 21 sat

- Čovjek je inače djelatnik splitske hitne pomoći. Radio je na Ultri kao medicinar. Tko zna koliko je radio dan prije u smjeni, ali imam pouzdanu informaciju, čitaj provjerenu, da rade i po 12 sati dnevno, a onda ih se zna poslati ovako npr. na Ultru. Jel to bio ovdje slučaj? Ako je, jel to normalno? šta da ih je ubio?? Malo je falilo. Baš malo' - napisala je Splićanka.

Upravo je taj dio ponukao udrugu da reagira. Njihovo priopćenje, kojeg potpisuje predsjednik dr. Miran Cvitković, prenosimo u cijelosti:

"Radnik ne smije raditi dulje od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreće, elementarne nepogode, požara i sl.) ili potrebe hitne intervencije.“, piše u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Hrvatska udruga za medicinsko pravo stoga se opravdano pita je li festival elektroničke glazbe tzv. Ultra u Splitu bila viša sila ili nužna intervencija.

Naime, nesreća u kojoj je sudjelovao zaposlenik Zavoda za hitnu medicinsku pomoć pri čemu su teško stradale osobe, a kojoj je prema informacijama iz medija pridonio umor zdravstvenog radnika, još je jedan od posljednjih u nizu dokaza neuređenosti sustava u definiranju zakonitosti i provođenju pravne norme.

Pa kako bi i bilo kad, naglašavamo, novo doneseni Zakon o zdravstvenoj zaštiti kao temeljni zakonski akt o problematici radnog vremena zdravstvenih radnika ne govori apsolutno ništa, pa se pitanja radnog vremena, poglavito pripravnosti i dežurstva ostavljaju na volju tumačenju pojedincima, ili pojedinim interesnim skupinama.

U prilog činjenice kako se predmetno radi u uređenim državama je dokaz Republike Austrije koja na saveznoj i regionalnoj razini ima poseban zakonski akt koji uređuje isključivo i jedino radno vrijeme zdravstvenih radnika, te kategorizira na jasan način institute redovnog rada i prekovremenog rad te uvjete pod kojim se i na koji način može obavljati rad u dežurstvu.

Opće poznato je da je zbog važnosti pružanja zdravstvene usluge i skrbi građanima RH potrebno jasno i nedvosmisleno riješiti i pitanje radno pravnog položaja zdravstvenog radnika u sustavu zdravstva, a da su statusna pitanja zdravstvenih radnika ogroman nesređen problem već dugi niz godina, koji umnogome utječe i na odlazak liječnika i drugog zdravstvenog osoblja iz RH, pa se opravdano postavlja pitanje zašto predmetno nije sustavno rješavano novodonesenim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Zabrinjava da niti jedna Glava istog Zakona nije posvećena reguliranju radno pravnog statusa zdravstvenog radnika i njegovog radnog vremena, a zna se koliko je dobrih i argumentiranih prijedloga po predmetnom pitanju bilo izneseno u općoj javnosti, tim više što je odavno već svima jasno da se zdravstveni sustav isključivao održava na prekovremenom radu zdravstvenih radnika, kojima je očuvanje sustava i pružanje pomoći drugima očito još uvijek daleko ispred vlastitih interesa.

Naznačeno može ukazivati na sumnju da je tome tako zato što nekom odgovara ovakav pravni nered kojim se omogućavaju manipulacije, različita tumačenja zakonitosti i poslovnih procesa, te donošenje selektivnih i parcijalnih rješenja kod ovakog načina obavljanja zdravstvene djelatnosti.

Naime da postoji jasno definiran i prihvaćen pojam dežurstva od strane zdravstvenog sustava i onih koji su dužni primjenjivati ga kao i kreatora i donositelja zdravstvene politike, ne bi se dopustilo odnosno ne bi bilo prihvatljivo da navedeni djelatnik hitne pomoći ili bilo koji drugi zdravstveni radnik, radi 21 sat u kontinuitetu, jer osim što nije „zakonski ni logično“ i fizički je ograničavajuće, ne doprinosi razvoju sustava što su mnoge zemlje oko nas već odavno shvatile te po uloženim naporima i učinjenim nužnim koracima sad uživaju i u odgovarajućim rezultatima.

Ovako, ovaj je slučaj još jedan u nizu dokaza neuređenosti sustava, a koji opetovano nažalost završava onim najgorim, tragičnim slučajem.

Predsjednik Hrvatske udruge za medicinsko pravo

Miran Cvitković, dr.med.

specijalist pedijatar

subspecijalist intenzivne medicine

Naslovnica Crna kronika