Novosti Crna kronika

čekanje pravde

Ključan je bio pronalazak snimke sa skupa na kojem je govorio Tuđman. I onda je krenuo četnički krvavi pir. Ljude su mlatili, silovali, rezali noževima, nakraju su ih poslali u minsko polje... Sutra presuda za stravičan zločin

čekanje pravde

Ključna je, zapravo, bila video kazeta. Snimak rađen starom VHS kamerom nastao 1990. tijekom predizbornog skupa HDZ-a na kojemu je govorio Franjo Tuđman.

Kada su jedinice srpske vojske ušle u Lovas u ratnu jesen 1991., Hrvatima – koji su činili uvjerljivu većinu u nacionalnom sastavu tog mjesta na istoku Slavonije, na pola između Vukovara i Iloka –pripadnicima dobrovoljačkog odreda „Dušan silni“ pušten je snimak kako bi vidjeli tko je od mještana Hrvata bio na skupu HDZ-a. I onda je krenuo krvavi pir.

Muškarci i žene odvođeni su, premlaćivani, silovani, rezani nožem, tučeni metalnim palicama, cipelareni…Dio ih je poslan u minsko polje, dio je likvidiran. Oni koji su preživljeli pakao svjedoče da su ubojstva i mučenja trajala sve do Božića. U njima je likvidirano više od sedamdeset mještana Lovasa.

U četvrtak, dvadeset i osam godina kasnije, Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu donijet će presudu 14-torici optuženika za ovaj gnjusan zločin.

Prva presuda izrečena 2012. bila je osuđujuća. Ljuban Devetak, samoproglašeni „predsjednik Lovasa“ koji je vodio čitavu operaciju, dobio je maksimalnih 20 godina. Ostali su osuđeni na zatvorske kazne u rasponu od 4 do 13 godina. No, presudu je 2014. poništio viši sud, a proces je vraćen na početak.

U međuvremenu, umro je Devetak. Umrla su još trojica optuženika. Među njima i Aleksandar Nikolaidis, pripadnik jedinice „Dušan silni“, paravojne postrojbe Srpske narodne obnove. Nikolaidis je na suđenje došao kao optuženik, ali se, kako je ono odmicalo, prometnuo u ključnog svjedoka zločina počinjenih u Lovasu na čijem je iskazu tužiteljstvo i temelji čitav slučaj.

Nikolaidis je na sudu ispričao kako se 1991. odlučio uključiti u rat, kako je njemu i još pedesetorici dobrovoljaca u Pazovi Ljuban Devetak tvrdio da se u jednom selu maltretira srpski narod, da u njemu ima 200-300 „zengi i ustaša“ i da je to selo potrebno osloboditi.

Selo o kojemu je bila riječ bio je Lovas. U njemu su mještani još na početku rata postigli dogovor: niti će Hrvati dirati Srbe, niti će Srbi dirati Hrvate. Iz Lovasa su se još ranije povukli hrvatski gardisti.

- Ono što nađete, to je vaše – kazao im je Devetak, što je Nikolaidis shvatio kao poruku da će njihovo biti sve što otmu ili ukradu.

U napadu ne bi, tvrdio je na sudu, sudjelovao da je znao da u Lovasu uopće nema pripadnika hrvatskih snaga. Znao je, međutim, da su mještani Srbi obavješteni o napadu i da će se nalaziti u podrumu. Te da su svi oni koji se zateknu na ulici njihovi protivnici.

Podijeljeni su u grupe, a svakoj grupi pridodano je nekoliko mještana iz Lovasa.

- Oni su nam pokazivali koje su kuće hrvatske, a koje srpske, kako bismo znali gdje trebamo bacati bombe – posvjedočio je na sudu Nikolaidis.

Priznavši pritom i kako su na ulasku u selo su zoljom pogodili jedan automobil koji je napuštao mjesto. I kako su Matu Adamovića poslali su na ulicu, gdje je ubijen. I kako je on sam Adamovićevoj ženi Ljubici oduzeo novac i zlatni nakit. Bacio je i bombu na kuću nekog „funkcionera HDZ-a“, nakon što mu je jedan mještanin Lovasa rekao da u toj kući možda ima opasnih ljudi.

- Mještani su 11. listopada skupljeni ispred komande. Na okupljanje su pozvani posredstvom „dobošara“. Devetak je ispred komande okupljenim mještanima naredio da se sve hrvatske kuće obilježe bijelim plahtama. Obilježavanje osoba bijelim trakama uvedeno je 5-6 dana kasnije.

Ljude su tukli 17. i 18. listopada na ekonomiji, ali „ćuškanja“ i „lupanja“ bilo je na svakom koraku – opisao je dane nakon okupacije Nikolaidis. Rekao je i da su pronađene dvije kasete sa proslave HDZ-a. Na njima je prepoznata Snježana Krizmanić, koja je vodila program proslave. Devetak je naredio da se Snježana privede.

- Kada je ušao u kuću vidio je da je Snježana preplašena, neki dobrovoljci su bili pijani, neki su imali noževe – opisao je Nikolaidis.

Usvrdio je da je Snježanu Krizmanić silovao Zoran zvan „Aždaja“. Snježana Krizmanik kasnije je ustvrdila da ju je „Aždaja“ pokušao silovati, da ju je iz sela izveo Nikolaidis, odveo u Pančevo i tamo silovao.

Nikolaidis je na sudu izjavio da je drugom prilikom dobio je naređenje da „ prebije“ dvije osobe, muškarca i ženu.

- Devetak nam je rekao da ženu „prebiju“ više nego muža – kazao je ovaj okrivljenik, koji je na prvostupanjskom suđenju dobio jednu od blažih kazni. Presuđen je na šest godina zatvora.

Rekao je da nikada nije vidio bogatije selo, da je selo pljačkano od prvog dana, da su izvoženi kamioni puni jabuka, zadružna mehanizacija, stoka, da su pljačkali uglavnom domaći Srbi i dobrovoljci iz „Aždajine“ grupe. Nije Nikolaidis zaobišao ni likvidaciju u minskom polju.

- Kada je 18. listopada došao u zadrugu, ondje već bilo zlostavljanja ljudi, a to su sa terase promatrali Ljuban Devetak, Devčić i Perić. Ljude su tukli Petronije Stevanović, Kosta, „Aždaja“, Nikola Vuković te nekoliko osoba iz Perićeve grupe.

Nakon nekoliko sati čuo sam za minsko polje. Devetak mi je rekao da dolazi smjena vojske, da dolazi pukovnik koji je „opasan“ te mu je naredio da dovede liječnika koji je trebao pomoći zatvorenicima koji su se nalazili u podrumu zgrade mjesne zajednice.

Liječnik je izjavio da im ne može pomoći, da trebaju ići na „operacioni sto“. Prenio je to Devetaku, a on mu je rekao da za to nema vremena, da ih ne smije vidjeti pukovnik koji dolazi i da se „sklone“. Razumio sam to kao nalog da se zatvorenici ubiju pa je rekao Devetaku da ih „skloni onaj 'ko je to uradio“. Okrenuo sam se i otišao – opisao je Nikolaidis.

Poznato mu je da je Devetak poslije pozvao Petronija, da je Ljuba Jelić predavao zatvorenike, da su po dvojica ili trojica odvoženi kolima te da su u odvoženju sudjelovali i Kosta i „Aždaja“.

Odveženi ljudi pod prijetnjom oružjem pušteni su u minsko polje, gdje su poginuli.

Tužitelj je zatražio ukupno 59 godina zatvora.
 

Naslovnica Crna kronika