Novosti Crna kronika

ISPOVIJEST 59-GODIŠNJAKINJE

Splićanka napadnuta na Marjanu: Dok me mlatio palicom, šištao je kroz zube kao životinja...

ISPOVIJEST 59-GODIŠNJAKINJE

Sjećam se da mi je prije zadnjeg udarca rekao: “Ne budeš li dala novac, sljedeći ćeš put biti mrtva!” - govori napadnuta Splićanka

Toga dana u 18 sati išla sam na Meje, podno Marjana, tamo gdje se nalaze vrtovi i barake, odnijeti hranu svojim kućnim ljubimcima koje gore držim već pet i pol godina. Pretpostavljam da me je netko pratio to vrijeme, da su znali kad sam ja tu jer svaki dan u isto vrijeme otprilike odlazim tamo. Iskrcala sam robu iz kumova automobila, bila je veća količina, na dno ulice Meštrovićevo šetalište kod broja 98 i krenula sam s jednim paketom gore.

Počeo se taman spuštati mrak. Spustila sam tu kutiju koju sam nosila pokraj jednog zidića i odjednom sam osjetila kako me je nešto udarilo pokraj uha - prepričava nam 59-godišnja Splićanka stravično iskustvo koje je proživjela 9. ožujka ove godine. Kaže kako je mislila da ju je udarila grana, no kad se uspravila, vidjela je užasan prizor.

Sportska jakna

- Mislila sam da je bura otkinula granu od stabla i da me udarila, no kad sam se uspravila da odem po drugu kutiju, vidjela sam nekog čovjeka s palicom, nešto je šištao kroz zube ka neka životinja... Ima je sportsku jaknu koja je imala veliku kapuljaču, tako da sam vidila samo obris, čak ga ni policiji nisam mogla detaljnije opisati.

Imao je oko 40 godina, visok oko 185-190, bio je mršaviji jer sam vidjela, dok je bježao, da ima duge mršave noge u rebatinkama. To što sam se sagnula valjda mi je spasilo život jer je taj prvi udarac bio namijenjen da me onesvijesti - govori naša sugovornica dodajući kako ju je potom napadač nastavio udarati palicom.

Omamljena od udaraca

- Zamahnuo je po drugi, treći put... Bila sam već omamljena od udaraca, činilo mi se da ću izgubiti svijest. Ne znam je li palica bila metalna ili drvena, znam samo da sam trpjela užasne bolove, to vam ne mogu opisati. Iskrenula sam se na pod i instinktivno sam digla ruku da me ne bi i dalje dokrajčio po glavi.

Tukao me uvijek na isto mjesto. Počela sam tako jako skričati da sam samu sebe čula i nisam mogla vjerovati da imam toliko jak glas. Ja sam u to vrijeme živjela jedno 200-tinjak metara dalje u jednoj obiteljskoj kući kao podstanar. Znam da me je nevjesta od vlasnice čula kako vičem.

Jako sam vikala

Bila je na balkonu i rekla je poslije policiji da je po glasu zaključila da se tu nešto gadno događa. Koliko se mogu sjetiti, taj me je divljak udario jedno desetak puta, a onda je pobjegao. Valjda nije očekivao da ću ja toliko jako vikati, pa se prepao da ga netko od ovih rekreativaca koji trče i voze bicikle ne vidi.

Sjećam se da mi je prije zadnjeg udarca rekao: “Ne budeš li dala novac, sljedeći ćeš put biti mrtva!” - govori napadnuta Splićanka dodajući kako je određenu svotu novca dužna jedino jednom čovjeku, no s njim i dalje poslovno surađuje i ne vjeruje da bi on mogao tako nešto napraviti ili naručiti.

- Možda to može biti i bezveze, možda je uživao u tim kricima, pa je nešto izmislio. Mene jako zbunjuje zašto je nakon dva dana u 23 sata netko na balkonska vrata u toj kući gdje sam živjela bacio nekakav zapaljivi koktel, smjesu, i zapalio ga. Nakon toga sam dobila otkaz najma. Ljudi kod kojih sam bila rekli su mi da idem jer da sam prvo pretučena, sad je ta paljevina, a što je treće?

Već godinama radim u crkvi, bavim se humanitarnim radom i ne družim se ni s kakvim kriminalcima.

I sve se mislim kako pomoći policiji, da li osnovati neku zakladu ili udrugu da ljudi doniraju sredstva, da im se pomogne u obrazovanju ili nešto slično. Jer, zabrinjava me što oni ne mogu neke najjednostavnije slučajeve riješiti, tapkaju u mraku...

Ne znam tko je to meni napravio, iznijela sam neke sumnje policiji i oni su, koliko znam, dosta ozbiljno to shvatili i radili, no ništa koliko znam nisu otkrili. Zato sam razočarana i mislim da im nekako treba pomoći. Znam da su oni tada skidali i pregledavali i videosnimke s Galerije Meštrović i s Kerumove kuće, no iako se vidjelo auto koje me je izgleda pratilo, nije se vidjela registracija, tako da ja i dalje ne znam tko me je napao i što će mi se iduće dogoditi. Živim u strahu, svaki dan mi je kao ruski rulet.

Tih 200 metara koliko moram proći od ceste do svojih životinja je kao da prolazim kroz minsko polje - zaključuje pretučena Splićanka.

VLADIMIR URUKALO

Naslovnica Crna kronika