Novosti Biznis

strah za budućnost

Splitskog doktora ekonomije pitali smo kako prosječan Hrvat može štedjeti ili ulagati za dostojanstvenu starost; Kao iz topa dao nam je šokantan odgovor: 'Postoji jedna opcija kako solidno zaraditi, ali i ona krije zamke'

 strah za budućnost

'Uzdaj se use i u svoje kljuse' stara je narodna mudrost na koju mora da je pomislio nemali broj građana kada je vidio polemiku koju ovih dana o njihovim mirovinama vode poslodavci, sindikati i država.

U vremenima u kojima – kada je o mirovinama riječ mirovine riječ - danas vrijedi jedno, a sutra nešto sasvim drugo, takav se rezon čini potpuno logičnim.

Savjetnici za osobne financije već godinama predlažu niz načina kako uštedjeti za mirne dane u starosti. Bilo kroz izdvajanja u treći mirovinski stup, koji bi naše mirovine trebao učiniti višima. Bilo kroz štednju, jer i od 100 kuna mjesečnog izdvajanja za 20 godina može nastati pozamašna 'svotica'. Jednostavna računica kaže čak 24 tisuće kuna.

Neki sugeriraju ulaganja u nekretnine, jer „rentanje“ je postalo isplativ posao u Hrvatskoj. A nekretnina cijelo vrijeme ima svoju vrijednost. Drugi tvrde da treba ulagati u dionice. Treći su, pak, uvjereni da konzervativno ulaganje u životno osiguranje može donijeti sigurnost za 'crne dane'.

Što od toga doista može pripomoći stvaranju solidne zalihe za mirnu starost pitali smo prof. dr. Željka Garaču sa splitskog Ekonomskog fakulteta. I on nam je kao iz topa dao šokantan odgovor.

- Na žalost, nema tu nekih velikih mogućnosti. Ne vidim niti jednu dobru opciju – priznao nam je ovaj poznati splitski sveučilišni profesor, koji se detaljno bavio analizom hrvatskog mirovinskog sustava.

- Građani bi za sebe trebali osigurati neki oblik štednje, no obzirom na promjenu okolnosti u financijskom sektoru, pitanje je koliko je ona uopće isplativa. Kamate na štednju u banci su male. Mogle bi doći i na nulu, a postoji čak i vjerojatnost da budu i negativne – upozorava prof. dr. Garača.

Osim toga, podsjeća on, tijekom godina pada i neto vrijednost samoga novca.

- Ako netko početkom svojeg radnog vijeka mjesečno odluči izdvajati 100 kuna za stare dane, za 40 godina tih 100 kuna će realno vrijediti 10 kuna – naglašava on. Ista stvar je i kada bi se ovih 100 kuna svakog mjeseca pretvorilo u euro i čuvalo „u čarapi“. Ni euro, naime, nije dugoročno imun na inflaciju.

Prema njegovim izračunima, nije isključeno ni da ljudi koji za mirovine izdvajaju u tzv. drugom stupu istom logikom na kraju budu u minusu od jedne i pol godišnje bruto plaće. Odnosno prosječno oko 150 tisuća kuna.

- Moguće je ulagati u dionice, pri čemu svi moraju biti svjesni da se tako preko noći možete ostati bez cijele ušteđevine. Toga smo već bili svjedoci.

Ono što hrvatskim građanima nije omogućeno je ulaganje u državne obveznice, međutim i tu su kamate došle na niske grane. Ostaje ulaganje u nekretnine, no obzirom na postojeću razinu plaća velike većine građana, oni naprosto nisu u mogućnosti kupiti tu nekretninu i kroz njezino iznajmljivanje osigurati sebi neki doprinos – ističe Garača.

Za građane sa visokim plaćama on, kaže, ne treba brinuti, jer će oni moći pristojno živjeti i od svojih mirovina. No, takvih je u Hrvatskoj, procjenjuje on, između pet i 10 posto.

Ostali će jedva preživljavati ili će se za njih trebati pobrinuti država.

- Cijela priča o mirovinskom sustavu zasnovana je na tezi da su mirovine trošak. One jesu u jednom dijelu rashod državnog proračuna, ali neosporno je da mirovine kroz potrošnju generiraju porezne prihode i rast BDP-a. Mirovine danas drže 15 posto BDP-a i kao takve ih treba i tretirati – zaključuje prof. dr. Željko Garača.

Ulaganje na Wall Streetu?

Jedna od opcija je ulaganje na stranim tržištima kapitala. No, iako se tako može solidno zaraditi, i ona krije svoje zamke.

- Organizirano ulagati na Wall Street-u može biti jedno od rješenja, ali ne znamo do kada će to biti profitabilno. Wall Street danas egzistira na emitiranju novca od strane Fed-a, i rast cijena dionica ne događa se uslijed porasta vrijednosti kompanija niti povećanja njihove dobiti, nego je rezultat goleme količine novca koja se upumpava u sustav.

No, takvo veliko ulaganje moglo bi imati negativnu posljedicu za Hrvatsku – upozorava prof.dr. Željko Garača sa splitskog Ekonomskog fakulteta.

Mirovinski bi fondovi za investiranje na Wass Streetu trebali, podsjeća on, pribaviti devize. Monetarna politika u Hrvatskoj je takva da svaka kuna treba biti pokrivena devizama, odnosno eurima. Te devize bi se, prema njegovim riječima, morale kupiti na inozemnom tržištu. I tu nastupaju problemi.

- To bi automatski značilo jak deprecijacijski pritisak. Euro bi jačao. Kako HNB to ne bi dopustio ni pod koju cijenu, morao bi posegnuti za deviznim pričuvama. Došlo bi do povlačenja dijela kuna iz opticaja, što bi dovelo do izrazito velikog odljeva kapitala u inozemstvo. A onda, posljedično, i do porasti kamata i nastupanja opće nelikvidnosti – ističe Garača.

Naslovnica Biznis