Novosti Biznis

MOJ MUĆ NA MORU

Sicilijanac u Zagori: Ovo je ribarski raj!

MOJ MUĆ NA MORU
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Cristian Serio, vlasnik tvrtke. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Cristian Serio, vlasnik tvrtke. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Cristian Serio, vlasnik tvrtke. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Cristian Serio, vlasnik tvrtke sa fotografijom soljenja ribe na Siciliji u tvornici koju je osnovao njegov djed. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Cristian Serio, vlasnik tvrtke. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Ante Landikusic. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Ante Landikusic. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: znak tvrtke Canicula. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: Boris Nigojevic i Salvatore Aromando. Foto: Mario Todoric/CROPIX
Muc, 280216. Tvornica za preradu ribe Canicula koja se nalazi u radnoj zoni Prisike na Mucu. Na fotografiji: pogon tvrtke. Foto: Mario Todoric/CROPIX
U cijelom poslu s inćunima treba prilično strpljenja: od trenutka ulova do plasmana tegle s usoljenim ribama prođe minimalno tri mjeseca. Osim toga, tu je i lovostaj za koji naši sugovornici smatraju da je sjajna stvar jer se već primijeti da se lovi kvalitetnija riba, krupnija i kvalitetnijeg mesa

Dalmatinska zagora pretvara se polako u pravi ribarski (k)raj! Tvornica za preradu ribe već je otvorena u Čaporicama, na Kukuzovcu su je otvorili Španjolci, u Konjskom radi "Felicita", "Trentonov" pogon je u Muću, a svoja vrata ovih dana otvara još jedna, "Canicula", i to u gospodarskoj zoni Prisike kod Muća.

Već je gotov moderan pogon, montirani su strojevi, prošlog petka tvornica je prošla i tehnički pregled i još se samo čekaju radnici kako bi inćuni iz Jadranskog mora pronašli svoj put to trpeza diljem Europe. Gradnja tvornice "Canicula" stajala je 31 milijun kuna (investitor će dio sredstava, i to 9,5 milijuna kuna, vratiti iz fonda IPARD).

Mrijeste se dvaput

– A Jadransko more posebno je vrijedno kada je ova riba u pitanju – pojašnjava nam Cristian Serio, Talijan sa Sicilije, investitor koji je poslovni put u Hrvatskoj započeo prije pet godina. – Samo u Jadranskom moru, i nigdje drugdje, inćun se mrijesti dvaput godišnje.

Cristian, inače, ima 25 godina. U Hrvatsku je došao 2011., kako bi proširio biznis svoje obitelji. U međuvremenu je tečno naučio i govoriti i čitati i pisati hrvatski jezik bez ikakve škole.

– Prvi je sa soljenjem inćuna krenuo moj pradjed prije stotinjak godina u našem mjestu Cefaleu na Siciliji. Tvrtka je "u papirima" otprije 70 godina, a osim u Italiji, imamo i pogon u Tunisu i, evo sada, u Hrvatskoj – kazuje Cristian, koji će u Prisikama zaposliti 130 radnika.

– U Hrvatskoj smo počeli raditi 2011., prvo u Tribunju, a zatim u Milni na Braču. Pokazalo se to iznimno skupim i nepraktičnim – veli Boris Nigojević, desna ruka mladog poduzetnika.

– Prije svega, troškovi prijevoza iz Milne su bili ubitačni. Naime, većina inćuna lovi se u dubrovačkom akvatoriju, a za kvalitetan proizvod najvažnije je da stignu što prije na preradu. Znači, prvo prijevoz od Dubrovnika do Splita, pa na Brač, pa gotovih proizvoda s Brača natrag u Split...

Osim toga, pogon je bio smješten u unajmljenim prostorima koji nisu bili adekvatni, a, na kraju, nedostajalo nam je radne snage. Na otoku nismo mogli pronaći radnike jer se svi uglavnom bave turizmom, pa smo radnike morali tražiti po Slavoniji. E sad, vi izračunajte koliki je trošak plaćati smještaj na otoku po "turističkim" cijenama...

Tako su odlučili preseliti pogon negdje primjerenije i praktičnije, a izbor je na koncu pao na Muć. Pola sata od Splita, po Cristianovoj računici Muć je na moru. Radovi na tvornici počeli su u ožujku 2014., no financijska priprema, kao i prikupljanje dozvola, trajalo je bar koliko i sama gradnja. Općini Muć ide svaka pohvala, ističe Cristian Serio.

Što se tiče svega ostaloga, dosta toga ovisi o tome tko vodi projekt u nadležnim institucijama, nadopunjuje ga Nigojević. Procedure su zadane zakonom, pojašnjava on, no kod nas još uvijek pojedinac te procedure može tumačiti na svoj način, i tu nastaju problemi.

No, nije tako samo kod nas.

– Kao jedno od osiguranja kredita ponudio sam i hipoteku na svoju kuću u Italiji – kaže Serio.

– No, u Italiji se upis založnog prava plaća dva posto od vrijednosti tereta. U mojem slučaju to bi iznosilo 80 tisuća eura! U Hrvatskoj se to plati pedesetak kuna – napominje mladi investitor.

Čemu uopće hipoteka na nekretninu ako je ona već ugovorena na zemljište i pogon, a tu su kao osiguranja još i bankovna jamstva, pa čak i novčani polog? O tim pitanjima ne treba se ni zamarati, odmahuju glavom naši sugovornici.

Pouzdan teren

U svakom slučaju, priču vraćamo na pouzdan teren, gdje birokrati i bankari nemaju što tražiti: inćuni su sve popularnija namirnica u svjetskoj kuhinji i njihov plasman nije nikakav problem, zadovoljni su naši sugovornici. Iz Muća će usoljeni inćuni tako putovati u Italiju i Španjolsku; radi se na ishođenju nekoliko certifikata za još dalja tržišta, poput Rusije, a ciljaju i na zemlje bivše Jugoslavije. Naplata u Europi ide kao i u Hrvatskoj, na trgovačke lance preko kojih se prodaje njihova roba čeka se dugo, na koncu se da lijepo zaraditi.

I inače u cijelom poslu s inćunima treba prilično strpljenja: od trenutka ulova do plasmana tegle s usoljenim ribama prođe minimalno tri mjeseca. Osim toga, tu je i lovostaj za koji naši sugovornici smatraju da je sjajna stvar jer se već primijeti da se lovi kvalitetnija riba, krupnija i kvalitetnijeg mesa.

Cristian je sam, nakon dolaska u Hrvatsku, unio prilične inovacije u ribarski posao.

– Ribarima s kojima sam surađivao, od kojih sam dobivao dobru ribu, počeo sam plaćati unaprijed, a oni onda to vraćaju kroz ulov. Tako sam osigurao da za mene rade najbolji ribari, kojima i ovim putem zahvaljujem.

Surađujemo sa zaista izvrsnim vlasnicima brodova, što nam je važno za posao jer se sve u ovom poslu svodi na kvalitetu.

Kupio plivaricu

Osim toga, Serio je i kupio jednu plivaricu, a planira i proširenje flote. Dobro surađuju i s postirskom "Sardinom". Nisu konkurencija jer ne rade s istom ribom – u Postirama rade sa srdelom – pa surađuju kroz razmjenu ribe.

Dakle – da, riječ je o lijepoj priči iz Hrvatske. Tvornica je niknula s ledine, odnosno iz kamenjara. Da, lokalne vlasti podržale su investitora i pomogle mu u svemu što mu je trebalo. Da, stotinjak ljudi pronaći će uskoro posao.

I da – Cristian Serio već mjerka susjednu parcelu kojoj je također vlasnik. Bude li sve teklo dalje kako očekuje, a nema razloga da tako ne bude, na toj susjednoj parceli uskoro će niknuti još jedan pogon, za dimljenje ribe i linija za proizvode od te dimljene ribe.

U radnoj zoni Prisike zadnjih je godina propalo nekoliko pogona koji su uglavnom bili vezani uz građevinarstvo. U posljednje vrijeme živnula je prehrambena industrija, kaže Filip Stupalo, načelnik općine Muć.

– Imam u posljednje vrijeme dosta upita, zainteresirano je nekoliko ljudi za dimljenje pršuta, bilo je upita i za mljekaru, ali nama je problem što smo ostavljeni na milost i nemilost kada je u pitanju problem otpadnih voda – veli Stupalo.

Načelnik kaže kako je uspostavio određene kontakte s Ministarstvom regionalnog razvoja koje bi uskoro moglo odobriti prva sredstva za projekt kanalizacijskog sustava Muća, koji bi obuhvatio i dvije radne zone. Tek tada zone će živnuti, kaže Stupalo, jer je dobar dio od prodanih 111 parcela još uvijek prazno zbog nedostatka kanalizacije.

Naslovnica Biznis