Novosti Biznis

neizvjesna sudbina ina-e

U rusko-američkom klinču gube Hrvati

neizvjesna sudbina ina-e
Ulazak Amerikanaca u priču oko moguće prodaje MOL-a i Ine Rusima, dodatno će sve zakomplicirati jer bi, uz Budimpeštu i Moskvu, sudbina Ine postala predmet političke odluke u još jednoj svjetskoj prijestolnici – Washingtonu. Nije slučajno da je američki predstavnik zadužen za energetsku diplomaciju Amos Hochstein ovih dana bio u Zagrebu i Budimpešti. Poruka i Hrvatima i Mađarima, a u sjeni krize u Ukrajini, ako je vjerovati političkim kuloarima, bila je jasna: “Ne želimo Ruse u MOL-u i Ini.” U ruskim poslovnim krugovima smatraju, pak, kako Amerikanci, zapravo, blefiraju jer, kako tamo kažu, “ukrajinska kriza neće vječno trajati”.

– Kako vrijeme odmiče, očito je da MOL gubi na vrijednosti dionica, a svima je u interesu da se razriješe odnosi MOL-a i Ine – kaže za “Slobodnu” Vladimir Kirkov, analitičar moskovske investicijske kuće “IDF Kapital of Rossia”, koja se bavi investicijama i savjetovanjem u naftnom i plinskom biznisu. Ta tvrtka radi za nekoliko ruskih kompanija, a među njima su i neke izrazito zainteresirane za Inu i istraživanje Jadrana.

– Ako SAD i EU izvrše jak pritisak na Hrvatsku, koja ionako nema utjecaja u europskoj administraciji, teško će se realizirati ambiciozni planovi, a daljnja sudbina Ine bit će krajnje neizvjesna. Hrvatska je, do sada, vodila oprezne razgovore s Rusima i signali su bili u korist prodaje dijela dionica. Međutim, kako rafinerijski biznis nije posebno profitabilan posao, interes za preuzimanje Ine na tržištu nije velik. Osim ruskih kompanija, realno govoreći, drugih, ozbiljnih kupaca za dionice Ine nema. Primjerice, austrijski OMV se uveliko povlači iz naftnog sektora iz srednje i istočne Europe. Tako da je doista teško povjerovati da bi neka američka tvrtka kupila dio MOL-a i Ine. Ina je ruskim kompanijama zanimljiva kao prostor za dugoročan razvoj. No, držim da je istraživanje Jadrana puno važnije – pojašnjava moskovski analitičar Kirkov.

– Američko interventno uključenje u sudbinu Ine Hrvatskoj može samo nanijeti poslovnu štetu jer se ništa bitno neće riješiti. To mi djeluje kao politički blef, jer će zapad ionako dalje nastaviti poslovati s ruskih tvrtkama – zaključuje Kirkov.

Svoj paket u Ini, podsjetimo, mađarski MOL prodaje već nekoliko mjeseci, a hrvatska Vlada spremna je, u tom slučaju, prodati svoj dio paketa od 44,84 posto.

Kao potencijalni kupci Ine dosad su se spominjali ruski divovi “Gazprom”, “Zarubžnjeft” i “Rosneft”. Dok u hrvatskoj Vladi šute, mađarski i ruski mediji samo nagađaju o ulasku neke američke tvrtke u vlasničku strukturu Ine, čime bi se zadovoljile sve strane. S jedne strane, Vlada i MOL riješili bi pitanje upravljačkih prava, a s druge strane SAD bi spriječio jači ulazak Rusa u Hrvatsku, odnosno Mađarsku. No, u taj scenarij trenutnio je teško povjerovati.

Družba Adria

Nastojanja SAD-a da zaustavi ulazak financijski moćnih Rusa u Inu ponovno je otvorilo rasprave o karakteru odnosa SAD-a i RH. Stoga je vrijeme da se već jednom jasno izmjere, ili barem pokuša procijeniti, korist svih dosadašnjih američkih upletanja u odnose Hrvatske s Rusijom, ali i nekim drugim velikim zemljama.
Kada su Rusi u pitanju, do sada su Amerikanci više puta zaustavili realizaciju projekata. Još je pokojni predsjednik Franjo Tuđman nudio ruskom kolegi Borisu Jeljcinu suradnju na naftnim projektima. Na samom početku predsjedničkog mandata Stipe Mesića u Zagreb je došao Vladimir Putin s projektom “Družba Adria”, koja bi se spojila s hrvatskim “Janafom”.

Projekt “Družba Adria” bio je međunarodni projekt izvoza ruske nafte na svjetsko tržište od Samare u Rusiji preko Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske do Omišlja na otoku Krku. Ni projekt transporta plina Južni tok, koji nam je Putin nudio 2007., također nije dobio odgovor. Kako se ne bi zamjerio Amerikancima kojima je bio vidljivo naklonjen tijekom cijelog svog premijerskog mandata, Ivo Sanader ni jednom nije posjetio Moskvu, što kod Rusa nije prošlo nezapaženo. Njegova nasljednica Jadranka Kosor više puta se srdačno sastajala s Putinom. No, konkretnijih rezultata nije bilo osim da je Hrvatska iznenada prestala kupovati plin od “Gazproma” i okrenula se Talijanima.

denis krnić

Ostali bez MIG-ova 29

Ni vojna suradnja s Rusijom ne dolazi u obzir. Lovci MiG 29 bili su u opciji za obnovu HRZ-a, uz veliki offset program kao spas za hrvatske tvrtke. Međutim, preko američkog diplomatskog predstavništa u Zagrebu savjetovano je kako kupnja ruskih aviona nije prihvatljiva. Amerikanci rekli, naši prihvatili. Članstvo u EU-u i NATO-u nije spriječilo jednu Francusku da za Ruse gradi nosače helikoptera. NATO članstvo nije spriječilo ni Tursku da kupuje kineske PZO sustave, a ni Grčku u kupnji ruskih PZO sustava.


Korčulanski 'Greben' izgubio posao s Iranom

Još 2000. godine korčulanski "Greben" trebao je za Iran graditi 12 patrolnih brodova. U priču su se upetljali Amerikanci, pa je na njihov politički pritisak Hrvatska odustala od posla jer se "time pomaže terorizam". Posao su, međutim, nekoliko mjeseci kasnije dobili – Francuzi. Radi tobožnje kompenzacije, iz SAD-a su stizale poruke kako ćemo graditi nekoliko brodova za njihovu obalnu stražu, ali taj posao nije nikada realiziran. I prije dvije godine bila je ponovo aktualizirana priča o izgradnji brodova za Iran. Prema planu, gradili bi se u nekom od hrvatskih škverova, a naoružanjem opremili u Iranu. U igri je bio i manji servis iranskih podmornica koji bi obavili hrvatski inženjeri. Treba li reći da je posao opet zaustavila Amerika. Sličnih primjera zaustavljanja hrvatskih poslovnih ambicija bilo je i u Siriji, te Libiji, a poslovi su preusmjeravani na druge kompanije za zapada.



Naslovnica Biznis
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last