Mozaik Život

S PONISTRE SE VIDI ŠOLTA

Ovoj zgradi laskaju da krije najljepše stanove u Splitu, zavirili smo u jedan: samo terasa u 'Morskoj vili' teški je hedonizam

S PONISTRE SE VIDI ŠOLTA

Naziv "Morska vila" tako dobro zvuči da nas je vodio dobar predosjećaj kad smo se uputili do stana u toj zgradi s brojem 5.

O tim splitskim "vilama" toliko se već pisalo na ovim stranicama, još od vremena kad su bile samo u nacrtu i kad se najavljivala izgradnja nekoliko istih zgrada bajkovitog imena na splitskom Duilovu. Predosjećaj je bio dobar.

Eto, kao da smo znali da ćemo zateći nešto lijepo i prije nego što smo se popeli na prvi kat i s vrata stana zaljubili se u prostor koji vas odmah očara i kao omađijane vodi vas ravno na terasu s pogledom na more. Tu vrijeme staje.

Divno sunčano jutro kod obitelji koja je taman završila s uređenjem stana od 72 kvadrata plus ta čarobna terasa od 14 četvornih metara! Odatle je i krenuo razgovor.

Govore nam kako su baš neki dan na toj terasi proslavili useljenje na kojem se okupilo dvadesetak prijatelja i, kažu, nikome nije bilo tijesno. Bilo je i pjesme i svirke, a sudeći po gostoljubivim i dobro raspoloženim domaćinima, terasa će pamtiti još puno takvih okupljanja. Samo da se susjedi ne pobune.

Na terasi je veliki stakleni stol za kojim komotno može sjediti šest ljudi, a u lijevom kutu ima još mjesta za dva naslonjača tipa "acapulco", gdje se može popiti jutarnja kava i gledati tamo negdje prema Šolti, osluškivati tišinu i opustiti se prije napornog radnog dana.

Terasa je od dnevnog dijela stana odijeljena velikom staklenom stijenkom, zapravo tu su dva staklena dijela koja se mogu pomicati i lijevo i desno. Keramičke pločice koje oponašaju drveni pod s terase se nastavljaju u dnevni boravak, ali i po cijelom stanu, pa daju dojam da je sve to jedan prostor.

Iza staklene stijenke ugodan dnevni prostor u kojem dominira bijelo, a nastavlja se tonovima drva sa zlatnim i zelenim detaljima.

To su ključni elementi prostora, zapravo u skladu s trendovima u svijetu, a dizajnerica ovog interijera Martina Majić kaže kako joj se zelenilo uvuklo pod kožu proljetos na sajmu u Milanu, na kojem su svi dizajneri i arhitekti dali jasnu poruku: Vratimo zelenilo u prostor!

Od živog cvijeća nenametljivo postavljenog u kantunima do slika filodendrona iznad bijelog trosjeda, pa sve do stolica oko bijelog blagovaoničkog stola, zeleno vam zaokuplja pažnju u cijelom tom nenametljivom prostoru.

Domaćini nam govore kako su tijekom gradnje zgrade imali svoje ideje koje je investitor bez problema primijenio. Tako su taj glavni, zapravo dnevni prostor jednim zidom odvojili od kuhinje, koju su opet postavili prema svojim željama.

Iza zida presvučenog zlaćanim tapetama proteže se kuhinja, odnosno kuhinjski elementi u dužini od šest metara. U dijelu prema terasi ostavljen je mali dio bez elemenata, zapravo tek ploha s dvije barske stolice, gdje se također može pojesti doručak ili popiti kava ako vrijeme baš ne dopušta boravak na terasi.

Nakon što smo uživali u osunčanom dnevnom boravku, osvrćemo se prema ulaznom dijelu stana, gdje nam pažnju privuče cijeli zid u zelenim, razlistanim tapetama.

I vlasnica i dizajnerica uglas nam govore kako je njima taj kutak najdraži, i istina je – to je prvo što vidite s ulaznih vrata. S tog mjesta shvatite još jednu prednost ovog stana – imate dojam da je puno veći od stvarne kvadrature.

Iza zida sa zelenim tapetama nastavlja se zidni ormar čije su vratnice "presvučene" u ogledala, koja, naravno, povećavaju taj dio hodnika, baš kao i u kupaonici, gdje je cijeli zid u ogledalima.

Inače prostrana kupaonica ima "tajna vrata" od pjeskarenog stakla iza kojih se krije – praonica. Tu su i perilica i bojler i sve što vam treba za taj "higijenski" dio svakodnevnog života, a nikome ne bodu oči.

Dvije spavaće sobe taman su tolike kolike trebaju biti, ni velike ni male, ali ugodno uređene. Glavna spavaća soba je bijela s plavim krevetom i lusterima koji vise iznad noćnih stolića.

Posebno nam se svidio drveni pod, zapravo parket koji podsjeća na brodski pod, odnosno koji se i dimenzijama i bojom nastavlja na pločice iz hodnika. Razlika se na prvi pogled ni ne uočava.

U sobama je, rekli su nam, bilo posla, lustere i stoliće trebalo je dijelom obojiti kako bi se uklopili u cijelu koncepciju stana, u kojem se zlatno pojavljuje radi "ravnoteže" između zelenog i bijelog.

A svaki komad namještaja nabavljen je na drugome mjestu. Nešto u postojećim prodavaonicama namještaja, a nešto preko interneta. Bilo bi možda i malo drugačije da nisu, kako veli vlasnica, odlučili preko interneta kupiti samo komade koji mogu biti dostavljeni u roku od petnaestak dana. Ali sada su ionako svi zadovoljni.

Naslovnica Život