Mozaik Život

Tko se mača laća...

'Itekako se oznojimo, a užitak 'ubadanja' protivnice ne može se mjeriti ni sa čim!': Splićanke o aristokratskom sportu koji trenira vrlo malo ljudi u gradu, a razvija gipkost i gracioznost bolje od ijednog drugog

Tko se mača laća...

U moru aerobika, xy-faktora, pilatesa, novokomponiranog twerkanja, "total bodyja", zumbi i rumbi, svih tih, štono bi se reklo, sezonskih rekreacijskih ljepota koje će nam do idućeg ljeta promijeniti tijela i živote (da ne spominjemo notornu teretanu), hajde žene, priznajte: je li vam ikad palo na pamet u Splitu upisati – mačevanje? Nije? Gle, niste ni znale da postoji...

Da, postoji, i to kao jedan od najdrevnijih sportova u gradu pod Marjanom! Doduše, zasad je popularniji među djecom nego među odraslima; mališana ima upisanih pedesetak u Mačevalački klub Split, dok boje rekreativne sekcije brani tek desetak polaznica, mahom žena u dobrodržećim srednjim godinama.

Od njih je jedna – zove se Ivana Crvelin i ima 42 godine – na nedavno održanom prvom povijesnom turniru ikad u BiH (pozivnog karaktera), u Sarajevu, osvojila zlato u klasi veteranki! Na međunarodnom turniru u konkurenciji od pedesetak natjecateljica i natjecatelja, naša Ivana je, unatoč korpulentnijoj građi, pokazala iznimnu gipkost, eksplozivnost i mirnoću pokreta, koja ju je u konačnici dovela do famoznog usklika "touché!" ili "dodir!", fatalnog za protivnicu isto koliko i gol-razlike za neprijateljsku nogometnu momčad.

– Treniram od 2013. godine, i to nakon što sam prošla puno drugih sportova: košarku, plivanje, čak i klizanje na ledu dok sam živjela u Londonu. Nedavno sam bila u Maroku i jahala na devi, a sad namjeravam početi i s jahanjem konja. No, mačevanje, taj užitak preznojavanja pod odijelom i "ubadanja" protivnice, ne može se mjeriti ni sa čim. To je moja konstanta, koju dopunjavam prakticiranjem joge dvaput tjedno – u dahu će simpatična Ivana.

Njezina je nedavna pobjeda utoliko blistavija u svjetlu činjenice da Ivana radi kao menadžerica na kruzeru, što "u prijevodu" znači da ponekad mjesecima ne može doći na trening...

Bez potpore

– Divna stvar kod mačevalačkog sporta je ta što izvjesno razdoblje "netreniranja" u rekreativnom obliku ne mora biti fatalno, kao i činjenica da se punopravno – dakako, u svojoj dobnoj klasi – mogu na turnirima natjecati i osobe vrlo visoke životne dobi – u razgovor se uključuje Ante Poljak, jedan iz trolista splitskih licenciranih trenera, k tomu i međunarodni sudac. Primjedbu ilustrira vrlo živo:

– U Sarajevu je, evo, nastupio mačevalac iz Makedonije u dobi od sedamdeset i četiri godine (!), ali on je još "beba" za sportašicu iz Njemačke, damu od devedeset koja je nastupila na svjetskom veteranskom prvenstvu u Poreču prije nekoliko godina! Nikad neću zaboraviti susret s njom u Poreču kada sam sudjelovao u organizaciji toga natjecanja. Znate, Nijemci koji treniraju mačevanje imaju sjajnu stvar, a to je mačevalačka putovnica u koju upisuju svoje ostvarene sportske rezultate.

Devedesetogodišnja gospođa zvala se Anne Marie Grundlehner i, dakako, imala je popunjenu cijelu tu sportsku putovnicu još iz tridesetih godina prošlog stoljeća te nije bilo mjesta za upis ovog posljednjeg rezultata, samo je zadnja stranica korica još bila prazna. Odmah sam joj rekao: "Gospođo, ima mjesta, ovo sve treba popuniti", na što mi je skromno uz osmijeh odgovorila: "Trudit ću se."

U tom trenutku u meni se rodila nova volja za ovim sportom. Znate, tijekom ovih dvadeset i šest godina bavljenja mačevanjem imao sam krize, bio razočaran izostankom potpore sportu, nepostojanjem zanimanja sponzora i koječim, ali nakon optimističnih riječi Njemice na pragu stote godine dobio sam novi elan, bio duboko dirnut i odlučio da svojoj ljubavi, mačevanju, nikad neću okrenuti leđa – iskren je trener, 43-godišnji Ante Poljak, čiji je životopis također zanimljiv.

Osim što je trofejni sportaš, trener i sudac, Ante je po formalnoj profesiji inženjer elektrotehnike zaposlen u struci, k tomu je i amaterski glazbenik. Ipak, mačevanje je upravo ono što njegovu slojevitu osobnost najviše određuje...
Za manje upućene, mačevanjem se uputno baviti od pučkoškolske dobi, a gornjeg limita, rekosmo, nema. Inicijalno ulaganje je relativno visoko jer treba nabaviti osobnu opremu: hlače, jaknu, podplastron, (jednu) rukavicu, masku, čarape, plastični štitnik za grudi i mač koji je također osobno vlasništvo. To ukupno stoji nešto više od tri tisuće kuna, ali traje "ohoho", a za početak uskoči i klub posudbom...

Dinamika zajamčena

– Ja svoje odijelo koristim već petnaest godina – s osmijehom približava trener Ante, koji nam veli i da je cijena mjesečne članarine popularna: 200 kuna za treninge koji se dvaput tjedno održavaju u mačevalačkoj dvorani u sklopu poljudskih bazena. A jedna od rijetkih mačevalki koja još nije stigla ostarjeti (kao spomenuta, već legendarna njemačka veteranka) je Simona Debevc (23) iz Splita.

– Simona je medicinska sestra, ali ne pije nam krv. Samo ubada – smije se Ante. Povlađuje mu i Tonkica Grubišić, još jedna od rijetkih splitskih mačevalačkih lasta koja se sa Simonom često bori. Tonkica je inače turistička djelatnica, a motiv za bavljenje baš ovim osebujnim sportom (također od 2013. godine kao i "zlatna" Ivana) kod nje je sličan kao i kod ostalih klupskih kolegica: aristokratska nota, profinjenost i otmjenost što resi mačevanje.

– Nemojte misliti da tu nema napora, itekako se mi oznojimo i "detoksiciramo"! K tomu, stječemo brzinu refleksa, gracioznost pokreta, gipkost i tzv. gard – navodi Grubišić, majka dvoje djece. Na naše šaljivo pitanje imaju li nekoga koga zamišljaju dok "ubadaju", cure nude ozbiljan odgovor:

– Ne, mi smo sportašice pa nam nije potrebna takva vrsta motivacije.

Simona kao najmlađa rekreativka u jedinom splitskom mačevalačkom klubu, koji je inače u Splitu "uskrsnuo" nekoliko godina uoči Mediteranskih igara 1979., kune se da je puno zabavniji i uzbudljiviji od teretane, u koju je odlazila prethodnih pet godina. Najbitnija razlika leži u činjenici da je natjecateljskog karaktera. Dinamika zajamčena, apostrofira mačevalačka "mladica". Djevojke, ali i muškarci u tom sportu svojevrsni zenit doživljavaju u tridesetima, napominje pak trener Ante, kojega pitamo je li – uz redovne treninge – potrebno imati i druge kondicijske pripreme uoči natjecanja.

Floret i sablja

– Naravno! Iako mačevanje spada u tzv. anaerobnu sportsku aktivnost jer naše su borbe relativno kratkog vremenskog trajanja s većim opterećenjem u odnosu na, na primjer, karakteristični aerobni trening kao što je trčanje, ipak treba razvijati i tu aerobnu komponentu kako bi jedan mačevalac mogao izdržati napor cjelodnevnog natjecanja kada do njega dođe.

Zrak, otvoreni prostor, trčanje, nikada nisu naodmet i svaku našu natjecateljsku sezonu započinjemo treninzima na otvorenom. Mačevanjem razvijamo eksplozivnost i gipkost zglobova i stoga je ispravno treniranje vrlo bitno. Inače sve još zanimaju i sigurnosni standardi u našem sportu, a oni su jako podignuti od strane Svjetske mačevalačke federacije (FIE).

Moram reći i da u disciplini "mač" koju mi treniramo (postoje još i "floret" i "sablja") nema straha od ozljeda jer je vrh tup (zapravo on je električno tipkalo koje služi za registraciju pogotka), a sam mač je izrađen od otpornih čeličnih legura iznimne fleksibilnosti i otpornosti na lomljenje. Na koncu, i odijelo je vrlo otporno jer je izrađeno od posebnih kevlarskih tkanina, baš kao i žičana maska – upućuje nas trener Poljak u manje poznate detalje.

Zanimljivo je da se bodovanje obavlja prema ubodu koji se evidentira kroz žicu provedenu kroz samo oružje sportske borbe, a mnoge od tih tajni već zna maleni Bartol Šourek (7), dečko koji je nakon "damskog" treninga prvi kročio na stazu za borbu u sklopu treninga dječje sekcije, koju pak vodi njegov tata Dino.

– Nije mogao dočekati sedam godina da bi se uključio u ovaj sport – vele njegovi roditelji, ne hajući za staru narodnu "tko se mača laća, od njega i pogiba". Imaju i pravo; u kontekstu ove priče, u mačevanju dakle, manje je ozljeda nego na treninzima baluna...

A jedino što fali je barem jedna hrvatska olimpijska medalja iz mačevanja, koja bi – kao prva ikad – ušla direktno u povijest.

 

Naslovnica Život