Mozaik Život

POVIJESNI PODVIG

Priča o strasti i upornosti koja će vas oduševiti: evo kako je Ivo Visin iz Prčnja 'udrija dišpet' rođaku Špiru i postao prvi Hrvat koji je oplovio svijet

POVIJESNI PODVIG
Maketa brika 'Splendido'
Jedina poznata fotografija Iva Visina
Svilena počasna zastava Merito navali
Nova i stara crkva u Prčanju
Portret Iva Visina
Antwerpen, luka polaska
Zavjetna slika kapetana Visina s prikazom Splendida
Portret Fridriha Bellavite
Razglednica Prčanj
Singapur, luka povratka
Surabaja

Problemi su ga pratili tijekom cijelog putovanja. Kod oplovljavanja rta Horn oštetio mu se jarbol pa se morao vratiti u Montevideo, a u San Franciscu ostaje bez posade opčinjene zlatnom groznicom

Ravno stotinu i šezdeset godina prošlo je od onog dana kad je 1859. godine jedrenjak imena "Splendido" uplovio u tršćansku luku. A vratio se s putovanja oko svijeta nakon 2757 dana plovidbe; na brodskom mostu jedan je čovjek bio osobito ponosan i sretan: kapetan i vlasnik broda Ivo Visin iz Prčnja u Boki kotorskoj, prvi Hrvat koji je oplovio svijet!

Na taj događaj, prilično zanemaren u našoj današnjici, podsjetilo je predavanje Ljubomira Radića, višeg kustosa u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu u organizaciji, a koga drugog nego "Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809" iz čijeg je krila zaplovio i kapetan Ivo Visin, rođen u kraju znamenitih pomoraca.

Ivo Visin rođen je u Prčanju 5. studenoga 1806. godine, sin Marije i Petra kršten je u staroj župnoj crkvi Blažene Djevice Marije dva dana kasnije. S dvanaest godina završava osnovnoškolsko obrazovanje i kreće pomorskim putem kao "mali" na brodovima.

S prvim pomoračkim iskustvima upisuje i završava pomorsku školu kod franjevaca u samostanu svetog Nikole u Prčanju, a u osamnaestoj polaže poručnički ispit u Lučkom uredu Rose i plovi na brodovima kao škrivan, a kapetanski ispit polaže u Trstu.

- Do narudžbe jedrenjaka "Splendido" poznato nam je nekoliko brodova na kojima je plovio: "Alkibiad", "Almenia", "Fenice", "Corrier Triestino" i "Intrepido".

Naposljetku, Visin postaje vlasnik novog broda: brik "Splendido" naručio je 1850. godine u Rijeci kod brodograditelja Andrije Zanona, u to vrijeme prvog imena među riječkim brodograditeljima - objašnjava Radić.

S 311 tona nosivosti i 30 metara dužine nije to bio velik brod. Uspoređujući tonažu i duljinu drugih jedrenjaka duge plovidbe pod austrijskom zastavom tog vremena, možemo reći kako je bio u zlatnoj sredini.

Oluja u Dardanelima

Kapetan Visin je sa "Splendidom" u početku uglavnom prevozio pšenicu iz crnomorskih luka prema zapadnoj Europi, a na jednom od tih putovanja u svibnju 1851. godine u Dardanelima ga je zahvatila oluja koja ga je nosila na rt Barbieri, mjesto gdje je prema legendi pokopan Ajax, junak trojanskog rata.

Srećom, u neposrednoj blizini se zatekao njegov sumještanin Marko Florio, tada na mjestu zapovjednika parobroda Austrijskog Lloyda, priskočio mu je u pomoć i spasio ga. Doskora će obojica postati odlikovani junaci: Visin nakon oplovljavljanja svijeta, a Marko Florio nakon pobjede u Viškom boju 1866. godine.

- Karakter Visinova putovanja oko svijeta je trgovački, a ne natjecateljski: nedostatak posla na europskom tržištu bio je razlog odlaska prije svega put Sjeverne Amerike, a sve ostale odluke su nastajale usputno od situacije do situacije. Odluka o oplovljavanju svijeta vjerojatno se stvorila u nekom trenutku, no uvjete je ipak diktirao posao i doveo ga naposljetku do "slučajne" slave.

U ovom kontekstu valja napomenuti i određenu kompetitivnost s rođakom Špirom Visinom koji je u to vrijeme bio među najbogatijim kapetanima u Prčanju. Navodno se Špiro ukrcao u Antwerpenu na brod i sugerirao Ivi da ne ide put Amerike na što je Ivo rekao: "Ili bogatiji i slavniji od tebe, ili mrtav" i potom krenuo na put – pojašnjava kustos Radić.

"Splendido" je cimu pred početak svoje najveće avanture, koja će ga dovesti u povijesne knjige svjetskog pomorstva, odriješio u veljači 1852. godine kada kreće iz Antwerpena za Valparaiso u Čileu s teretom tekstila. S njim na "Splendidu" bio je i Visinov sumještanin, poručnik Fridrih Bellavita, koji će mu ostati vjeran suputnik do kraja pothvata.

- Prvi problemi za posadu "Splendida" javljaju se kod oplovljavanja rta Horn, zbog oštećenja jarbola Visin se morao vratiti u Montevideo. Nakon popravka opat hvata pravac rta Horn i stiže u Valparaiso sredinom studenog. Nakon dva mjeseca u luci i s nekoliko novih mornara kojima je zamijenio dio posade s kojom nije bio zadovoljan kreće u San Francisco gdje stiže u ožujku 1853. godine.

Zlatna groznica

No, nakon dolaska u Kaliforniju, koju trese zlatna groznica, ova "bolest" zahvaća i posadu koja napušta svog kapetana i prepušta se sirenskom zovu zlatnog grumenja - prepričava Radić.

Poručnik Bellavita i još jedan "mali" kojemu ne znamo ime, a vjerojatno je riječ o dječaku od 13, 14 godina, jedini su ostali uz kapetana koji nalazi novu posadu, a koliko nam je poznato svi novi mornari bili su dosljenici iz Austrijske Monarhije.

- Kreće na put u Honolulu na Havajima, tada još pod nazivom otoci Sandwich, gdje je iznimno srdačno primljen. Prvi put zastava Austrijske Monarhije zavijorila se u tom gradu, primio ga je havajski kralj i to mu je ostalo jedno od najljepših sjećanja o kojem je rado pripovijedao u starim danima - otkriva Radić, nastavljajući kako brik napušta Honolulu bez tereta i ide prema Kini gdje u srpnju stiže u grad Vampoa, danas tek manji dio velikog grada Guanghzou.

U vazda poslovnoj Kini Visin ostaje šest godina, prevozeći terete, a ponekad i putnike na širem području Azije i Australije: na "Splendidu" su se najčešće prevozili riža, šećer i brašno. Jednom je uz teret iz luke Batavia do Hong Konga ukrcao i putnike. U samo jednoj prigodi brod je poslužio kao putnički, kada je 1855. godine iz luke Sydney do luke Port de France, današnje Noumea na Novoj Kaledoniji, prevezao dvanaest Francuza.

Dio posade se sljedećih godina mijenjao u Melbourneu, Hong Kongu, Sydneyju i Macau. Još dva puta su se mijenjale cjelokupne posade, pa je tako 1856. godine u luci Surabaya ukrcao pripadnike plemena s Jave, a 1858. godine u Shangaju je ukrcao Europljane.

U Šangaju, je u kolovozu 1858. susreo i brod pod zastavom Austrije, bila je to fregata "Novara" na znanstveno-istraživačkoj ekspediciji pod vodstvom Bernharda von Wüllerstorf-Urbaira, a više od tristo članova posade bili su mornari iz Hrvatske.

Nekoliko mjeseci poslije Visin odlučuje kako je dosta putovanja i vrijeme je za odlazak kući, u singapurskoj luci započinje pripreme za put. 

Kupio je japansku, kinesku i indijsku robu, namjeravajući je nakon povratka prodati u Trst.

Od Rta dobre nade do Jadrana

Točno sedam godina je proteklo od polaska iz Antwerpena i "Splendido" nakrcan kreće natrag iz luke Singapur 15. veljače 1859. godine.

U travnju zastaje na Rtu dobre nade kako bi ukrcao namirnice te nastavlja put u Jadran. Prvog dana srpnja prije prolaska Gibraltara doznaje od posade jednog američkog broda za sukobe Francuske i Austrije, pa kao iskusni trgovac, kako mu ne bi zaplijenilo brod, na korak do rodnog mora skreće brod i sklanja se u englesku luku Plymouth, dok nije doznao za primirje.

U Trst stiže 30. kolovoza, dočekan je srdačno, ali tek idućih mjeseci će se početi saznavati vrijednost njegova putovanja - kaže kustos Radić.

Kapetan Visin odgovarao je na pitanja Središnje pomorske vlade u Trstu, uglavnom o karakteristikama pomorske trgovine krajeva koje je posjetio i na ekonomski značaj po Carevinu, a kad se spoznalo gdje je sve bio i što je doživio dodijeljena mu je bijela počasna zastava "Merito navali" i odlikovanje viteškog križa Frane Josipa za doprinos austrijskoj pomorskoj trgovini. Fridriha Bellavita dobio je čin kapetana bez polaganja ispita i zlatni križ za zasluge.

- O iznimnom priznanju zastave "Merito navali" dovoljno govori da je Ivo Visin od njezina ustanovljenja 1850. godine do nestanka monarhije 1918. godine jedini koji ju je dobio! Primopredaja zastave i odlikovanja svečano je upriličena u Trstu, čiji je Visin postao počasni građanin.

Svečanost je održana na brodu "Bellona", ratnom brodu na kojem još jedan istaknuti pomorac Ivan Lupis razvija ideju "Čuvara obale" koja će dovesti do proizvodnje riječkog torpeda, prvog na svijetu - veli naš sugovornik.

Poštanska počast

Ivo Visin umire u rodnom mjestu 1868. godine, a iste godine je u Rijeci umro i Andrija Zanon, škveranin koji je stvorio "Splendida". Brod je Visin prodao krajem 1860. godine, a novi vlasnik ga je 1862. godine prodao na Siciliji i od tada mu nema traga. U Prčanju je kapetan Visin ostao u pozitivnom sjećanju kao dobar čovjek. Bio je oženjen, ali nije imao djece.

- Današnja memorija na pothvat Iva Visina ostala je sačuvana kroz osobne predmete koji se čuvaju u Gospinoj crkvi u Prčanju, a portreti ili makete broda pohranjeni su u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu, Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru, Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.

Petar Palavršić i Slavko Dabinović, djelatnici kotorskog Pomorskog muzeja, objavili su 2009. godine knjigu "Plovidba kapetana Iva Visina oko svijeta" povodom 150 obljetnice, koja je doživjela i drugo izdanje.

U bivšoj Jugoslaviji 1982. godine su izdane dvije prigodne poštanske marke, a Pošta Crna Gore je 2006. godine obilježila 200 godina rođenja Iva Visina prigodnom markom. Postojala je inicijativa hrvatskih filatelista za hrvatskom markom, no Hrvatska pošta nije prepoznala uspjeh prvoga hrvatskog pomorca koji je oplovio svijet - navodi Radić.

 

Sukobi s posadom

- O karakteru kapetana Iva Visina možemo reći da je bio strog, kao i što treba biti kapetan i brodovlasnik, sukoba s posadom je bilo, zbog čega ih je i mijenjao. Njegovo svjedočanstvo u kojem je odgovarao na pitanja pomorske vlade je donekle izvor događanja.

Ali pravi izvor iz 19. stoljeća, brodski dnevnik, nestao je. Ostala su samo neka saznanja koja su publicirana kroz tadašnji tisak pa su se prenosila do danas.

Naime, kad se rješavala "papirologija" oko odlikovanja, Visinov dnevnik je poslan u Beč zbog utvrđivanja činjenica, ali nikad nije vraćen. Po meni dostupnim podacima, dnevnik je 1860. došao iz Bečke carske biblioteke u carevu osobnu biblioteku.

Ta biblioteka je 1920. ušla u sastav Austrijske nacionalne biblioteke, ali na popisu nije bilo dnevnika, a navodno ga nema ni u bečkom Vojnom arhivu - kaže Ljubomir Radić.

 

Tomo Skalica

- U posljednje vrijeme se često zna čuti kako Visin nije prvi hrvatski pomorac koji je oplovio svijet, nego je to Tomo Skalica iz Slavonskog Broda koji je putovao na raznim brodovima od 1851. do 1855. godine.

Uvažavajući sve što je Skalica radio, uz želju i za njegovom većom promocijom u hrvatskom društvu, mišljenja sam kako ne postoje dokazi za to. Znamo iz njegova putopisa koji je u nastavcima izlazio u listu Neven kako je krenuo iz Njemačke na svoje putovanje. Sudjelovao je kao mornar u raznim avanturama poput kitolova, no njegov putopis nije kompletno objavljen i nije sačuvan.

Poznato nam je kako se još 1853. godine nalazi u Australiji, a sljedeći glas o njemu je iz 1855. godine iz Londona prije povratka kući. Ne postoje dokazi kako je on iz Australije došao do Londona, a pretpostavke kako je došao oko Rta dobre nade nisu ništa drugo doli samo pretpostavke - smatra Ljubomir Radić.

 

Naslovnica Život