Mozaik Život

POD BUDNIM OKOM

'Bilo bi super da mi se dogodi ljubav na plaži!': Ema, umjesto u Aucklandu, zarađuje kao 'baywatch' djevojka na Žnjanu i ima uzbudljivu životnu priču; 'Laskaju nam usporedbe s Pamelom!', priznaje

POD BUDNIM OKOM

Ni let dugačak čak 28 sati nije spriječio Emu Carević (24), Novozelanđanku splitskih korijena i diplomiranu ekonomisticu, da iz Aucklanda stigne u grad podno Marjana i ljetni džeparac zaradi radeći kao spasiteljica na Splićanima omiljenoj plaži Žnjan.

A kad nije u žutoj majici i crvenim hlačicama, po kojima se baywatch službe prepoznaju svuda u svijetu, tamnokosa Ema je i dalje u sportskom điru jer kod nje vrijedi ona: u zdravom tijelu zdrav duh.

S obzirom na to da joj je otac Davor nekad davno igrao za splitske kultne klubove, Jadran, Mornar i POŠK, upravo je od njega naslijedila ljubav prema vaterpolu, pa je tako već od malih nogu bila u bazenu s loptom u ruci.

Njezin su talent primijetili i u hrvatskoj ženskoj vaterpolskoj reprezentaciji, a kad je dobila poziv da im se pridruži, Ema nije dvojila ni trenutka. Gotovo u trenu spakirala je stvari – tada je živjela u Barceloni – i došla je u grad svojih roditelja, zahvaljujući kojima hrvatski govori kao da je odrastala ovdje.

Oglas s bazena

Jednog je jutra na bazenu na Poljudu, gdje tijekom sezone svakodnevno ima treninge, ugledala oglas za spasioce na splitskim plažama te se poželjela okušati u jednoj sasvim novoj avanturi.

I tako, umjesto da ljeto provede na Novom Zelandu, gdje traje klimatološka zima, Ema je svaki dan na svojoj spasilačkoj kućici uz more, očiju širom otvorenih, pazeći da apsolutno ništa ne prepusti slučaju dok joj traje osmosatna smjena, od 10 do 18 sati.

Na posao dolazi petnaest minuta ranije, što joj je sada već prešlo u naviku, a bilo da je riječ o nekoj ozbiljnoj intervenciji – kojih zasad, srećom, nije imala – ili o bezazlenoj ogrebotini, svakome će priskočiti u pomoć.

Iako je posao spasioca itekako odgovoran i zahtijeva da ste u odličnoj kondiciji, Ema ga, kaže, radi s lakoćom. Prvi joj je radni dan bio baš na rođendan, 10. lipnja, kad je dobila mentora koji joj je dragocjenim savjetima pomogao da se upozna sa svime što će je očekivati tijekom dežurstva.

Baš kao i zanosna Pamela Anderson, koja je svojedobno mamila poglede kupača u nezaboravnoj seriji "Spasilačka služba", i Emi se zna dogoditi da ponekom muškarcu pogled pobjegne prema njoj. Smije se i kaže nam da joj je to simpatično.

– Bračnih ponuda zasad nema, ali bilo bi baš super da mi se dogodi ljubav na plaži. A što se tiče Pamele i njezine legendarne uloge, ne smeta mi da me uspoređuju s njom. Dapače, to meni i ostalim djevojkama može samo laskati. Nekad se međusobno znamo zezati i zvati jedna drugu "Pamela" – kaže Ema. Na području Splita ima tek pet spasiteljica i na plažama su u većini muški spasioci. Oni svoje kolegice, priznaje nam naša splitska Pamela, tretiraju kao kap vode na dlanu, uvijek su im spremni uskočiti i pomoći što god treba.

Ima li morskih pasa?

– Na moru se najčešće znaju dogoditi padovi sa skutera ili pak neko dijete otpliva daleko pa ga treba sigurno vratiti do obale, a tu su i nesvjestice uzrokovane jakim suncem. Turisti znaju ostaviti i razne boce pića pa ih skupimo. Pitaju nas i ima li morskih pasa.

S partijanerima koji dolaze na Ultru nikad dosad nismo imali problema. Ako vidimo da su u alkoholiziranom stanju, upozorimo ih da odu s plaže i oni nas uvijek poslušaju – govori nam Ema, koja se nada da nekih ozbiljnijih intervencija, poput nedajbože nečije smrti, ipak neće doživjeti.

Nešto ozbiljnije situacije znala je doživjeti njezina kolegica Nikola Stračarova (27), još jedna od pet splitskih spasiteljica. Prije nekoliko dana jedna mlađa cura srušila se na plaži zbog epileptičnog napada, a zahvaljujući brzoj reakciji Nikole, koja je na vrijeme vidjela što se dogodilo i odmah je alarmirala hitnu pomoć, spašen joj je život.

Rođena je u češkom drugom najvećem gradu Brnu, gdje je završila kineziologiju i pedagogiju, a specijalnost joj je rad s djecom s posebnim potrebama. Ovo joj je već četvrta godina da tijekom ljetnih mjeseci radi na splitskim plažama i vrlo će se vjerojatno vratiti i dogodine.

– Kada kupači vide da ih na plaži čuva žena, neki su doista oduševljeni. Nitko me nije pitao za brak, ali muškarci znaju biti šarmantni i dobacivati simpatične doskočice iz kafića: "Di ste, curo, kako ide danas?" No ima i onih koji su skeptični jer su žene u ovom poslu još uvijek malobrojne.

Da bih mogla spašavati druge, moram prije svega spašavati sebe od dehidriranosti i toplinskog udara, pazeći pritom da ne pregladnim i ne izgorim na jakom suncu, a dobro je i redovito se rashlađivati.

Teški dani

Nekad zna biti teških dana, pogotovo kad je hladno ili pada kiša, a vi morate biti na promatračnici, govori nam držeći u ruci voki-toki i plutaču, spremna u svakom trenu reagirati, zatrčati i zaplivati kako bi nekome spasila život. Na posao spasiteljice nagnala ju je smrt bliskog prijatelja koji se prije deset godina utopio u rijeci.

Tada je samoj sebi rekla da će jednog dana položiti tečaj za spasiteljicu i nastojati spriječiti nečiju smrt. Skromna Nikola svakog splitskog ljeta dijeli sobu s cimericom te nam priznaje da su izdaci i troškovi ovdje puno veći nego u Češkoj. Interesa za honorarni posao spasilaca ima, satnice su različite i ovise o uvjetima koje propisuje koncesionar, a kreću se od 24 do 46 kuna.

Obje naše sugovornice odlučne su u jednom – od svoje će zarade nastojati uštedjeti što više novca. Nikola za putovanja, a Ema za avionsku kartu do Novog Zelanda.

– Nešto će otići i na ćevape, burek ili krafne, koji su bili i jedan od razloga zašto smo došle u Hrvatsku – nasmijano su zaključile.

Benić: Svaka čast curama!

– Za cure imamo samo riječi hvale i svaka im čast što su se odvažile na to. Svaki trening odrade poput svojih muških kolega, čak su i bolje od nekih – ističe Ante Benić, dugogodišnji spasilac i voditelj jedinice koja pri Crvenom križu u Splitu djeluje na nekoliko lokacija.

Da bi postali spasioci, svi moraju proći opsežan jednotjedni tečaj koji se sastoji od tri cjeline: spasilačka, prva pomoć i ekologija. Kao preduvjet za pristup moraju isplivati 400 metara u osam minuta te izroniti 25 metara u daljinu, a sve to stajat će ih 400 kuna.

– Osposobljavanje je fizički i mentalno izuzetno zahtjevno, a nakon položenih pismenih, usmenih i praktičnih vježbi iz svih cjelina, kandidati stječu uvjete za izdavanje uvjerenja o osposobljenosti za spasioce na otvorenim vodama koje vrijedi dvije godine.

Hrvatski Crveni križ provodi osposobljavanje spasilaca, a koncesionari zapošljavanje – naglašava Tanja Marinković iz Službe za spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja Hrvatskog Crvenog križa.

 

Naslovnica Život