Mozaik Život

SNIMA SE

Ivulić je ka Meštar iz 'Veloga mista', samo šta u ruci drži pincetu i zna sve tajne o najboljim splitskim bokunima!; Kolinda ga je, kaže, 'lipo koštala', a uskoro će postati i TV zvijezda

SNIMA SE

Sada će i svi oni koji preko Radio Splita prepoznaju glas, ali ne znaju i stas Zlatka Ivulića, glasnogovornika podmarjanske peškarije i čuvara urarske dalmatinske tradicije, konačno vidjeti kako on u prirodi izgleda.

A za to se pobrinuo HRT-ov redatelj i scenarist Branko Dobrota, koji je od Zlatka odlučio napraviti glavnu zvijezdu 30-minutnog dokumentarca.

Film se upravo počeo snimati, a svekolikoj će javnosti pokazati život Zlatka Ivulića, kroničara splitskog vremena. Prvu klapu već je blagoslovio i Dobrotin zagrebački kolega Mario Raguž, urednik ciklusa HTV-ovih emisija "Pozitivno", u čijem će se sklopu dokumentarac i prikazati do kraja ove godine.

– Radnja će se, a kako bi drukčije i moglo biti, odvijati na peškariji, tom kultnom splitskom mjestu, atrakciji za turiste, glavnoj štaciji svih gradskih ćakula. Uhvatit će se prodavači ribe, uletjet će u kadar i brojni gosti, počut će gledatelji i kako izgledaju Zlatkova javljanja u eter.

Ivulić je ovako nešto i zaslužio, malo je još ovakvih ljudi pod Marjanom koji znaju tajne grada, skrivene priče, sva zbivanja. A za kostur scenarija pomoć sam potražio i kod moga dragog prijatelja, legendarnog urednika Tončija Bonačija – servisira nas informacijama Dobrota, potpisnik već priličnog broja zanimljivih dokumentarnih uradaka.

A sve to će se izdogađati kao obol splitskoj legendi, stručnjaku od urica i namištanja pravog vrimena, čovjeku koji o ovom gradu i ribi znade ama baš sve.

Kako je takvih ljudi pod Marjanom sve manje, zub vremena ipak svoje čini, Dobrota je uz Ragužovu svesrdnu podršku odlučio o našem Meštru, nalik Meštru iz Velog mista, samo s pincetom u ruci, dati obol koji će ostati zapisan, sačuvan u HRT-ovim analima.

Meni je veličina bit' mali čovik

– Ma šta filmska zvijezda. Meni je veličina bit mali čovik. Eto to ja tako mislim. A sad kad me pitaju kako ja znam sve šta se ovdi događa, uvik kažen, ma di neću znat kad se ovde vrti cili svit. Nema toga ko na peškariju doć neće. A malo je onih koji će tu proć a neće svratit u moju butigu.

Ljudi s otoka, svit iz Zagore, domaći, nepoznati i poznati. Bili su u moju butigu i ministar Krstičević i Gari Cappelli i predsjednica Kolinda. E njen me posjet košta, a reću vam i kako. Došla je popodne kad je peškarija već davno zatvorila vrata. I onda joj nisam moga darovat jednog lipog šampjera. A kako je nisam moga pustit praznih ruku, dobila je od mene na dar jednu škarpinu šta je moj prijatelj umitnik radi od bronce – veli Zlatko.

A da bi vam predočili kako će film biti pravi hit, pokazuje nam i reakcija ekipe s peškarije kada je Zlatko prošetao svojom bazom, među svojim ljudima. Kao kralj ribarnice se zagledao među banke, pa je stručnim okom, za fotografiranje za Slobodnu Dalmaciju, našao mjesto na kojem će mu svi pozavidjeti.

Ono za stolom na kojem se našlo dobro društvo, kirnja od 10,5 kilograma, zubatac, gof, sabljarka, škarpina, hlap, lubin. Uhvatio se Ivulić odmah u koštac s kirnjom, podigao je, netko je uzviknuo: "'enti Gospu koji je to bokun lipe ribetine." Skupilo se društvo, naskočili su i turisti, počelo je odmah masovno fotografiranje.

– Za drob je uvati, tako neće uteć, pazi Zlatko da ti ne zadrhti ruka – doviknuo je i netko iz publike.

– E kada je lako ovo dignit, ima barem deset kila. Bogati di neće ruka zatreperit, pa ja radim s laganim stvarima – odmah uzvrati Ivulić

Ginekolog, urar, fotograf

Zlatko je ovdje zvijezda, njega svi znaju, on je, kaže nam Siniša Beroš, čovik s peškarije, institucija, legenda, netko tko je svoj film svakako zaslužio. No on nije samo meštar i glasnogovornik, Zlatko je, kako mu tepaju domaći, i liječnik i psiholog. On je i sportski fotoreporter.

A za taj mu je dio posla davno presudio legendarni splitski fotoreporter Stanko Karaman, koji je jučer, kao i obično, svratio na čašicu razgovora u Zlatkovu ordinaciju.

– Zlatko je ginekolog, urar, fotograf, glavni čovik peškarije. A ja sam mu prvi fotoaparat da u ruke 69. – naveo nam je Stanko.

A nije dugo trebalo ni HTV-ovu uredniku Ragužu da shvati kako se film zavrtio oko čovjeka koji je svojim životnim stilom uistinu zaslužio postati zvijezda. Pa nam Raguž napominje kako je na prvi tren uočio Zlatkov iskonski potencijal. I shvatio kako ima ispred sebe odličan filmski materijal, ali i čovjeka meštra, znalca, psihologa i, pazite ovo, psihijatra.

Naš je Ivulić avancirao u svojim narodnim titulama, pa je od ginekologa evo jučer doskočio i do čovika što se glavama i onima u njima bavi. Nije Raguž pogriješio, u Ivulićev ured puno toga uđe, ali i lakše, sređenije, mirnije glave izađe. Na kraju krajeva općepoznata je stvar kako je Split ipak najluđi grad na svitu.

– Imao sam dojam kada sam ga upoznao, da ga znam cijeli život. Eto tako me se Zlatko dojmio. I veseli me što ćemo našim gledateljima moći pokazati takvu osobu. Bit će tu i još nekih zanimljivih ljudi, u svakom slučaju jedna divna splitska priča – naveo je Raguž.

Naslovnica Život