Mozaik Život

KONTRA TABUA

'U ordinaciji me pitaju koliko puta tjedno je normalno imati seksualne odnose, evo što im ja kažem...'; Ugledni psihijatar progovara i o spolnom životu u 60-ima

KONTRA TABUA

"Dokle god smo u fizičkom tijelu, seksualna smo bića – bez obzira na to hoćemo li naposlijetku svlačiti odjeću s drugom osobom. U odsutnosti nepotrebnog srama seksualnost nas privlači prirodno kao što cvijeće privlači pčele!", napisala je dr. Christiane Northrup u svojem bestseleru "Boginje ne stare" i tako poslala poruku ženama u menopauzi da ulazak u to životno razdoblje nipošto ne znači i odricanje od seksa.

Tome u prilog govori i podatak da žene u razvijenom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, žive prosječno 80 godina, što znači da trećinu života prožive u menopauzi, a mnoga istraživanja pokazuju da je nakon menopauze spolno aktivno više od 80 posto žena.

Više od dvije trećine ima seksualne odnose više puta mjesečno, 10 posto više puta tjedno, a samo 14 posto aktivno je samo nekoliko puta godišnje.

Zanimljivo, čak 37 posto onih koje nisu u braku i nisu navele "službenog" partnera navelo je da imaju seksualnog partnera i imaju jednako učestale spolne odnose kao i žene u registriranim partnerskim zajednicama. Unatoč tome, seksualno zdravlje starijih osoba još uvijek je tabu-tema i često izaziva kontroverzije, pa i podsmijeh, iako je seksualnost sastavni dio ljudskog razvoja kroz sve faze života i igra važnu ulogu u našem fizičkom i emocionalnom funkcioniranju.

– Seks je dio našeg života od rođenja do smrti. Seksualna potreba manifestira se i u poznim godinama, pa je možemo zadovoljavati i u devedesetima. Ta se potreba, naravno, donekle smanjuje s godinama, jer u starijim godinama nismo jednako pokretljivi i vitalni kao u 30-ima, što je uočljivije kod žena nego kod muškaraca – kaže doc. dr. sc. Goran Arbanas, psihijatar i seksualni terapeut u zagrebačkoj bolnici Vrapče.

Zanimljivo je vidjeti koji su razlozi za to. Na prvom je mjestu nedostatak partnera. Žene koje sve dulje žive ostaju bez partnera, a u starijim godinama teže im je naći novog. Smanjuje se i učestalost seksualnih odnosa, s tim da je to manji problem kod žena koje su i ranije imale zadovoljavajući seksualni život.

Neka istraživanja pokazuju blagotvoran utjecaj seksa na zdravlje, na dugovječnost, na podizanje praga boli!?

– Ne mogu potvrditi da seks utječe na bolje zdravlje, ali mogu reći da se ljudi s boljim zdravljem duže i više seksaju. Veće probleme imaju teški bolesnici, ljudi koji boluju od srčanih bolesti, dijabetesa, koji su teže pokretljivi, ukratko, sve tjelesne bolesti ograničavaju seksualnu aktivnost i smanjuju zadovoljstvo.

Ne možemo reći da će se ijedna bolest izliječiti seksom, ali istina je da seks dobro utječe na kardiovaskularni sustav, pojačava cirkulaciju i pozitivno utječe na hormonski sustav, na psihičko zdravlje i zadovoljstvo.

Obično se žene više žale na nedostatak seksualne želje u menopauzi i zbog toga mnoge imaju problema s partnerima. Što je s muškarcima, jer i njima pada razina testosterona? Koje se promjene događaju na fiziološkoj razini?

– Kod žena u menopauzi dolazi do naglog pada razine hormona estrogena zbog gubitka funkcije jajnika, mijenja se sastav i karakter sluznice rodnice pa ona postaje tanja, slabije prokrvljena krvnim žilama te sporije reagira na stimulaciju vlaženjem.

Stoga seksualni odnosi postaju neugodni i bolni pa ih žene počnu izbjegavati, a promjene se događaju i na psihičkoj razini u smislu smanjenja uzbuđenja.

S druge strane, kod muškaraca nakon 40. godine počinje padati razina testosterona, koji je odgovoran za seksualnu želju. Inače, testosteron je jednako važan i kod žena i kod muškaraca. Kod muškaraca pad razine testosterona uzrokuje gubitak seksualne želje.

Ako njegova razina padne ispod osam, dolazi i do problema s postizanjem erekcije, a ako padne još više od toga, dolazi do otežane ejakulacije, ali i problema s koncentracijom, pojačanim umorom i sniženim raspoloženjem. Ukratko, hormonske promjene imaju veliki utjecaj na seksualnu funkciju i kod muškaraca i kod žena.

Kad je riječ o učestalosti seksualnih odnosa u 60-ima, što se smatra normalnim?

– To je pitanje koje mi mnogi ljudi često postavljaju, a ja im obično odgovorim protupitanjem – koliko je po vašem mišljenju normalno puta ići u kazalište? Neki kažu dva puta tjedno, a i to im je malo, drugi smatraju da je dosta dva puta godišnje i to im je normalno.

Tako je i sa seksom, to je individualno, normalno je onoliko koliko vama čini ugodu. Može biti i češće od odlaska u kazalište (smijeh). Postoji zanimljiva prognoza procjene hoće li netko imati problema sa seksualnom funkcijom nakon 60., a to određuju tri kriterija: prvo – kakav je seksualni život ta osoba imala u ranijoj dobi, drugo – kakvo joj je fizičko i mentalno zdravlje, i treće – kakva joj je pokretljivost.

Upravo sam vas htjela pitati koliko je važna fizička aktivnost u zlatnim godinama?

– Iznimno je važna. Znanstveno je dokazano da fizička aktivnost poboljšava pokretljivost, pa tako i seksualnu aktivnost, a da pretilost otežava seksualni život. Razlozi su fizički. Pretilost je povezana s gubitkom testosterona, o čijoj sam ulozi ranije govorio.

I tome dodajem i šaljivo pitanje – tko na plaži ima najveće grudi? Odgovor je – pretili muškarci, koji zbog previše estrogena imaju povećane dojke. Zbog pretilosti gube samopouzdanje, imaju lošiju sliku o svome tijelu, i rezultat je da debele osobe imaju lošiji seksualni život nego mršave.

Tako da svakako stoji tvrdnja, a ujedno i preporuka, da fizička aktivnost može značajno popraviti seksualnu funkciju, osim tri vrste aktivnosti.

Koje su to?

– Ne preporučuje se vožnja bicikla i jahanje. Vožnja bicikla nije poželjna jer stvara pritisak na jedan živac koji vodi prema penisu, pa tako kod biciklista profesionalaca postoji prevalencija moguće erektilne disfunkcije koja je značajno veća nego u ostaloj populaciji.

Što se tiče jahanja, taj je problem poznat već 2500 godina. Naime, još je Hipokrat uočio da jedno grčko pleme ima učestalije probleme s erekcijom i analizom je utvrdio da je uzrok tome što njegovi pripadnici previše jašu.

Treće što se nikako ne preporučuje jest dizanje utega. Poznato je da bodibilderi za postizanje veće mišiće mase koriste stimulanse koji ruše želju za seksom. Dakle, preporučuju se svi aerobni sportovi, hodanje, trčanje, rukomet, nogomet, košarka.... i za žene i za muškarce.

Utječu li i neke bolesti na smanjenje seksualne želje i što je s lijekovima?

– Utječe činjenica da neki ljudi ne uzimaju lijekove na određene bolesti, kao što je na primjer visoki tlak ili dijabetes. Na seksualnu funkciju utječu i lijekovi kao što su antihipertenzivi, neki analgetici, hormonski lijekovi, ali to ne znači da ih ne treba uzimati, nego se savjetovati s liječnikom i pokušati im naći zamjenu.

Ako govorimo o važnim stvarima za održavanje seksualne funkcije, onda treba znati da se s godinama u našem organizmu događaju promjene koje nisu patološke i ne treba ih liječiti, nego im se treba prilagoditi.

Uzmimo primjer naočala. S godinama nam slabi vid i moramo nabaviti naočale. To je stanje, a ne bolest i tome se prilagođavamo. Jednako tako, s godinama se gubi i elastičnost vlakana u penisu koja su važna za postizanje erekcije. Zato se mijenja i vrsta podražaja koji joj pomažu i stoga je potrebno manje vizualnih podražaja, a više taktilne stimulacije, dodira, maženja, poljubaca...

Nema ni jednog razloga da u tome ne uživaju, pa imali i preko devedeset. Tome se partneri trebaju prilagoditi duljom predigrom, a pomažu i seksualne igračke poput vibratora, lubrikanata..., koji pomažu u postizanju uzbuđenje, erekcije, kao što nam naočale pomažu da izoštrimo sliku.

Je li nedostatak seksualne želje povezan i s nekim psihičkim bolestima?

– Nekoliko je bolesti povezano s padom seksualne želje. To je u prvom redu depresija, a druga je anksioznost, pogotovo panični poremećaj, koji je odgovoran za izostanak seksualnog uzbuđenja. Što se shizofrenije tiče, lijekovi koji se koriste u liječenju otežavaju postizanje orgazma.

Kako funkcionira seksualni ciklus?

– On ima ima četiri faze – želju, uzbuđenje (fizičko i psihičko, koje rezultira vlaženjem kod žena i erekcijom kod muškaraca), orgazam i povratak u stanje prije podražaja. Zanimljivo je da se kod žena događaju promjene u prvoj i drugoj fazi, ali nikada nemaju problema s postizanjem orgazma.

Muškarci s godinama teže postižu orgazam, a imaju manje problema sa željom i erekcijom. Kod muškaraca se starenjem produljuje i vrijeme potrebno do ejakulacije i orgazma jer se sporije postiže uzbuđenje. Događaju se i promjene i u refraktornom razdoblju, to je najkraće vrijeme u kojem muškarac može ejakulirati nakon prethodne ejakulacije.

Ovo se vrijeme kod svih muškaraca s godinama produljuje, i kad je jednom postignuta ejakulacija, ne može se više ponoviti pa što god mu radili. To je to. Za razliku od, recimo, 16-godišnjaka, kod kojega se ona može ponoviti već za minutu, dvije.

Na koncu, jesu li naši roditelji diskriminirani kad im se ljubav dogodi u trećoj dobi?

– Definitivno jesu. Djeca ne vole kad im se roditelji zaljube u trećoj dobi. A pogotovo kad nam se zaljube bake i djedovi. Ova je generacija pogođena na svim razinama. Više su bolesni, teže uspostavljaju veze nego u dvadesetima, i kada i ako im dogodi da nađu srodnu dušu, brinu se što će reći djeca ili što će misliti susjedi.

Imaju i tehnički problem u uspostavljanju kontakata s mogućim partnerima jer se teže snalaze na društvenim mrežama da bi na taj način našli partnera. Pokazalo se da osobe u domovima umirovljenika lakše nalaze partnere jer su okruženi vršnjacima, lakše komuniciraju nego oni koji su zatvoreni sami u stanovima.

I na koncu, savjetuje generaciju 60 plus kako će popraviti svoj seksualni život...

– Najprije moraju sami sa sobom utvrditi u čemu je njihov problem. Radi li se o tjelesnim bolestima koje ih ograničavaju, je li problem psihičke naravi, ili su problem djeca koja ih na neki način sputavaju. Potom treba vidjeti što mogu sami poduzeti da se to promijeni jer sigurno mogu utjecati na način prehrane, za koju je najbolje da je mediteranska.

Mogu utjecati i na redovito uzimanje lijekova za svoje bolesti, na početak liječenja bolesti koja ih muči, a oni je zanemaruju jer neliječena bolest znači loš seks. I na kraju, moraju se ohrabriti i ne brinuti se što će o njihovoj novoj ljubavnoj i seksualnoj vezi reći djeca i susjedi.

Sada su se uloge promijenile – naime, u 18. su se brinuli što će im reći roditelji kad su birali partnere ili ulazili u veze, a sada se brinu što će im reći djeca za njihove nove zlatne partnere. Te strahove i brige valja zanemariti i uživati u životu i seksu dok god mogu.

 

 

Naslovnica Život