Mozaik Život

U SVAKOJ ZEZANCIJI...

'Vidi je, ima i kondicije, a još je na porodiljnom!': želite znati što muževi zaista misle o svojim suprugama? Nesvakidašnja igra na TTTS-u razotkrila je štošta; 'Pala priko crte! Neće pasti kada pegla kartice...'

U SVAKOJ ZEZANCIJI...

Igralište nogometnog kluba "Union Podstrana" na splitskom TTTS-u više od tri sata odisalo je samo jednom emocijom – ljubavlju!

I naznakom budućnosti, dobre budućnosti. Na zelenom travnjaku, pod svjetlima reflektora, odigrao se jedinstveni nogometni dvoboj – između sinova i njihovih majki. Polaznici nogometne škole, godište 2009., na megdan su izazvali svoje najvatrenije navijače, preciznije navijačice.

One koje su ih svakodnevno dovozile na treninge, prale dresove, pripremale zakuske, brinule se o svemu. I sada su te iste mame skinule štiklice, navukle štucne, obule tenisice i istrčale na teren odigrati 2. susret "Mame protiv djece u nogometu", a sve u režiji nogometnog trenera Hrvoja Šibenika.

– A za koga navijat? Oću se više derat na ženu ili sina? – bilo je puno dvojbe među publikom i prije prvog zvižduka suca Vlatka Gabrića, kojem je, moramo biti iskreni, pripala neugodna uloga djelitelja pravde na terenu, gdje su sve prednosti na strani mališana.

Tridesetak dječaka koji treniraju "balun" između dvije i četiri godine, a mame baš i nemaju iskustva s loptom, dodavanjima, uklizavanjima, duplim pasevima, a prvenstveno s pravilima. O kondiciji nećemo previše zboriti... Ipak je srce bilo veće nego snaga mišića i obujam pluća.

– Samo da se ona moja ne ozlijedi. Tko će sutra čistit kuću i kuvat... – "šuškaju" muškarci uz ogradu terena, sada oni u ulozi navijača i tata-sittera.

Među njima otkrivamo i najmanjeg navijača, tek mu je sedam i pol mjeseci, ime mu je Josip, mama Antonia (30) i brat Ante (devet i pol godina) su na terenu, igraju nogomet jedno protiv drugog, a maleni Josip sav taj šušur pokušava pratiti iz očeva zagrljaja. I ne shvaćajući koji se "povijesni dvoboj" vodi na zelenom travnjaku. Više je Josipa zanimala duda i tatini ključevi od automobila koji su non-stop završavali na podu nego utakmica, no tata Mijo i sestra Marija (tri i pol godine) nisu se dali smesti. Tko će navečer prepričavati, ocjenjivati tko je bio bolji nogometaš – ili mama ili sin?

– A za koga ćemo, Marija, navijat? – pita i sebe i kćerkicu 39-godišnji Mijo Dropuljić, držeći Josipa u krilu, dok mu supruga trči za balunom.

 

Dogodine dresovi za cure

– Vidi je, ima i kondicije, a još je na porodiljnom – divi se svojom ljepšom polovicom Dropuljić stariji, inače profesor fizike i informatike u Osnovnoj školi "Strožanac".

Supruga radi u omiškoj tvornici tekstila "Galeb", a budući da je lani bila trudna, nije nastupila na premijernoj utakmici sa sinom, no ove godine taj gušt nije htjela propustiti.

– Sad mi je žao što curama nisam osigurala i dresove. Dogodine ćemo se pripremiti, "Galeb" će nam biti sponzor – dobacuje obećanje Antonia, koja se u mladosti bavila sinkroniziranim plivanjam, a suprug Mijo bio je vaterpolist u splitskom POŠK-u, no najstarijeg sina dali su u nogomet.

Obožavaju djeca trenera Šibenika, koji ih uči prvim nogometnim koracima, no sada je, u važnom srazu s majkama, trenersku palicu prepustio Vladi Vidoviću. Šibenik je uzeo žene, pa pratimo kako majke pomno provode svaku njegovu naredbu, uoči utakmice.

– Dame, zagrijavanje!

I njih 22 spremno se počnu istezati, vrtiti kukovima, trčkarati, malo i balun probati!

– Šta će onoj mojoj sunčane očale? Ka da je istrčala na Rivu, a ne na teren? – pljušte komentari iz redom muške publike.

– Ka da će ih spasit to zagrijavanje, a ona moja ni loptu ne zna udrit. A vidi je šta pozira. Namistila se ka Ronaldo, a ne zna ni na koji gol puca – dobacuju muževi, više u šali.

Zadužene su "glave od familija" za gradele i pripremu zakuske nakon utakmice. Barem za posložiti pladnjeve s narescima i kolačima, koje su mame spravile, te ispeći roštilj, brdo ćevapa za djecu i mame nogometašice.

– Pazi Marko! – pažljiv je Zoran Mikuličić (42), mehaničar iz Podstrane, koji također iza ograde stadiona ovaj put glumi dadilju: petogodišnjoj Miji i dvogodišnjem Marku.

Samo ga je gurnula

Najstariji potomak, koji nogomet trenira pune četiri godine, 10-godišnji Toma je na terenu s mamom Anitom (36), po struci zrakoplovnom prometnicom. Na kraju su i mama i sin dali po gol, u onom regularnom dijelu utakmice koja je okončana neriješeno 3:3, a poslije na jedanaesterce 11:11.

No, vratimo se na sam početak duela sinovi-mame.

– Odlično je ovo, pravo druženje s dicom, superstvar... – dobacuju mame, dok sudac Gabrić označava početak dvoboja.
I tren, nakon starta, mame primile gol... Djeca hitro uzela loptu, dva dodavanja i lopta je u mreži iza leđa golmanice Sandre, koja se nije ni snašla a utakmica se već igra.

– Ofsajd! – spašava sudac stvar i sramotu mamama koje su primile gol ni tri sekunde nakon početka utakmice.

Vraća Gabrić loptu, no nisu prošle sada sekunde, tek nekoliko minuta duže, kad se opet trese mreža ženskoj ekipi. I tada su žene, majke i supruge shvatile kako sa sinovima baš i nema šale. Djeca su ih hitro predriblavala preko travnjaka, demonstrirala svoju sportsku raskoš naučenu na treninzima, dok su one trčkarale, neka s više, neka s manje kondicije.

No, tada su i one odlučile stvar uzeti u svoje ruke – jedna je trčeći za sinom uvidjela kako ga uhvatiti ne može pa ga je jednostavno gurnula!

– Alo, mama, a di je fair play – uzalud viče i sudac Gabrić i trener djece Vidović, dok se Šibenik smije sebi u bradu, očito zadovoljan novom "inovacijom" svojih štićenica.

– Je l' moj sin ili tvoj! – odbrusila je jedna od igračica, dok je druga brzim startom krenula prema suparničkom golu.

I trčeći, u punoj brzini, dama sama na travnjaku jednostavno je pala! Preko crte.

'Daš li gol, nema sutra sladoleda!'

– Ajme meni, pala je priko crte. A kako ne padne u "Cityja" kad joj dan karticu da ide u šoping. Nema tada pada, samo peglanja – uhvatio se za glavu jedan od supružnika uz igrališnu ogradu, dok je njegov komentar izazvao salvu smijeha.

– Alo, mali, opet ću ti svirat "višak dodira" – dopire s terena nova opomena suca Gabrića, malenom nogometašu koji se rukama pripomogao kako bi vlastitu majku zaustavio u prodoru.

No spretno su to naguravanje majke vratile tijekom izvođenja penala: dok je sin pucao majci jedanaesterac i obrnuto, često se čulo ispred branke:

– Daš li gol, nema sutra sladoleda i kupanja!

– Ma, zezaju van se to one – pokušao je ozbiljnost ove "prijetnje" ublažiti još jedan tata i suprug, o Mirku Gruici se radi, 38-godišnjem ugostitelju iz Gornjeg Sitnog, čiji se sin Gabriel upisao i u listu strijelaca, a mama Ivana (33) pokazala zavidnu snalažljivost na terenu.

– Oba sina igraju nogomet, i devetogodišnji Gabriel i jedanaestogodišnji Lovre, no sada Lovre i ja imamo tek ulogu navijača i pripremača hrane. Kušajte naš soparnik, najbolji je... – poziva nas za trpezu Mirko, budući da je okončana revijalna utakmica, pa je druženje s nogometnog terena "prebačeno" za stol, gdje su odmah "pale" i nove ideje za dogodine.

PUNE MREŽE

Rezultat neriješen, novi susret – dogodine

Prva utakmica sinova i majki, odigrana lani, okončana je uvjerljivim trijumfom malenih nogometaša sa 7:1. Ove godine završen je neriješenim rezultatom, u regularnom dijelu 3:3, te na penale 11:11. Golove u igri dali su: Gabriel Gruica, Jure Paštar i Toma Mikuličić, a za mame: Anita Mikuličić, Marina Reić i Sandra Sopta.

 

Naslovnica Život