Mozaik Život

revitalizirale djedovinu

Kad su sestre iz Biorina počele obnavljati kućicu iz 1896., u prizemlju je još bilo sijena; Pretvorile su je u romantičan dom: Ne trebaju vam dizajnerska imena ni preskupe stvari...

revitalizirale djedovinu

Prvi put se "rodila" 1896. godine kao obična kamena katnica u Biorinama, dom nekoliko generacija obitelji Zelić. Onda je s odlaskom ljudi neko vrijeme bila tiha i prazna, da bi prije 12 godina opet počela disati.

A taj novi život udahnule su joj dvije kreativne sestre, arhitektica Maja Zelić i Silvana Zelić, ljubiteljica vintage stila, shabby chica, ona koja je kući Aria, kako su je nazvale, dala topao, meki šarm.

Doduše, neki kažu da je u kućici previše detalja, no Silvana, kreativna, romantična duša, smatra da dom čine detalji. Pa ako ih je i više, ne smetaju. Tu su kako bi dali ono nešto posebno, domaće. No zašto Aria?

– Nazvala sam je Aria, s punim nazivom Stone cottage Aria, jer je u Biorinama, gledajući iz Splita mi kažemo gore, baš tako lipa arija, taj fini, čisti zrak. Ali i zbog toga što smo i sestra i ja cijeli život u glazbi, odnosno pjevanju.

Pa smo joj dali ime i po ariji iz opere. Vlasnik kuće je naš otac, Ivan Zelić, koji se i rodio tik do ove naše kućice, i tu je proveo svoje djetinjstvo. Mnogi se iznenade kada kažem da je to kućica, ali jest, iako tako ne izgleda.

Mala je zapravo iznutra, zbog čega smo joj morali mijenjati prvotni oblik, malo je povisiti, malo je proširiti sa strane. Sestra je bila zadužena za arhitekturu, eksterijer i interijer. Ja sam se pobrinula za namještaj, dekoracije i stare stvarčice po kući. A većina njih našla je tu svoje mjesto. I to su te male "točke na i" koje našu kućicu čine lijepim mjestom za odmor – veli Silvana.

Stare seoske kuće jako nalikuju jedna na drugu. Stamene su zbog velikih, teških kamenih blokova, takozvanih vacada, za koje bi današnji moćni graditelji dušu dali. Imaju gumna, okućnice po kojima je nekada gazilo blago.

Nemaju balkone, na takve se stavke nije trošilo. Dolje su bile prostorije za stoku, gore sobe za stanovanje.

Kad su počele obnovu, sestre su u prizemlju našle ostatke starog sijena. A najteži dio posla čekao ih je s fugama, njihovim čišćenjem u dugotrajnom, opsežnom postupku obnove.

Nova vlasnica nije ih vidjela, mene su oduševili

U Ariji pažnju privlače police ugrađene u zidove, takozvane ponare, koje su tu stavljene tek nakon zidanja starih vrata, no savršeno su se uklopile u interijer. Dodatni štih daju Silvanina dekoracijska rješenja, a to je živi dokaz da za pretvaranje kuće u dom ne trebaju ni velika dizajnerska imena ni preskupe stvari. Dovoljna je kreativnost, a toga Silvani, koja rukama već dugo stvara nakit, ukrase, dotjeruje namještaj, ne nedostaje. Eto nam savjeta iz prve ruke.

– Jedna sam od onih koji u tuđim neželjenim stvarima vide pravo blago. Tako je u kuću došla prekrasna komoda iz dnevnog boravka, kao i fotelje koje su postale višak u jednom zagrebačkom stanu. Nova vlasnica nije ih vidjela u svojoj koncepciji prostora, a mene je oduševila njihova mogućnost.

Pa sam ih iz tog zagrebačkog stana, u kojem sam živjela, prebacila u Split i našla im savršenu poziciju u Ariji. E, sada tu imamo i drugi dio priče. Foteljice je trebalo malo preurediti i u tu sam svrhu gotovo godinu dana tražila adekvatan materijal. Nakon tog dugog traženja našla sam ga u jednoj splitskoj trgovini, bio je taman potrebne mi crvene boje i odlično se uklopio u moju priču – veli Silvana, koja u Ariji pravi razne sirupe i kremice, te suši biljke za čajeve.

Zabavlja me i štedim

Komoda je bila u odličnom stanju, tako da je nije trebalo puno dirati, tek malo finim brusnim papirom taknuti na gornjem dijelu i zatim prelakirati. Evo nam još jednog zanimljivog savjeta: drvene podloške za rezanje kruha, narezaka, sira, Silvana premaže lanenim ili maslinovim uljem, koje mu daje mekoću, ali i lijepi sjaj.

Detaljist je pa svakom predmetu pristupa s pažnjom. Tako i zavjesama, na kojima je uštedjela već u startu. Nije ih kupila gotove, a svi znamo koliko mogu biti skupe, nego ih je sama iskrojila. Manji dio tkanine iskoristila je i kao prekrivač za komodicu na katu, kojoj je tako udahnula živost.

– Volim raditi rukama, a osim što me to zabavlja i raduje, tako i uštedim. Time sam se i vodila prilikom dekoriranja prostora, koji sam koncepcijski podijelila u dvije nadovezujuće priče. Donji dio kuće je u vintage, seoskom stilu, s tipičnim crvenim detaljima, jer crvena daje na šarmu, toplini.

Zato sam se odlučila na crvenu u raznim dezenima i teksturama, a idealno se uklopio materijal na crveno-bijele kvadratiće. Kvadratići su osvanuli i kao zastor na kuhinjskom ormaru u kojem držimo namirnice. Nadovezali su se na crvenilo na jastucima, koje sam stavila na pomalo neuobičajenome mjestu, na drvenom stubištu koje vodi na kat – objašnjava.

Morate imati dobro oko

Jastuci su tu i kao interijerni detalj, ali imaju i svoju praktičnu namjenu. Pozivaju ljude da na njih sjednu, da se odmore, da iz više perspektive uđu u komunikaciju s onima koji su svoje mjesto našli za kuhinjskim stolom i u dnevnom boravku.

– Htjeli smo ljudima pokazati koliko je lijepa ova priroda, koliko je fascinantan mir, pa sam se zato odlučila za dekoraciju u prirodnom stilu. Upotpunila sam to shabby chic momentima, salvetnom tehnikom koju sam primijenila na stolićima, ali opet birajući crvenu boju koja se proteže kroz priču.

Dio namještaja upravo je zato starijeg podrijetla, no neke smo stvari ipak trebali kupiti. Moram priznati da su me fotelje malo namučile tijekom obnove, dugo sam kopala dok im nisam našla savršen materijal. Posebice zato što u glavi slažete priču i morate imati dobro oko. I unaprijed zamišljeni "proizvod" kako biste dobili ono što želite – veli Silvana.

Gornji je kat dobio bijelo ruho, no kako ne bi bio dosadan, koncept je opet dotaknut detaljima u boji. Zanimljivim tapetićima, od kojih su neki originalno napravljeni na tkalačkom stolu, goblenima, starim keramičkim čajnicima. I mnogobrojnim malim, slatkim, vintage sitnicama koje kao takve nikada ne bi funkcionirale u nekom švedskom stilu uređenja prostora. No, ovdje su fenomenalno zaživjele. A ono što je tražilo dobro promišljanje bila je kupaonica, mala prostorom, samim tim zahtjevna za opremu. No, i tome se stalo na kraj.

– Mala kupaonica tražila je malu kadu, koju smo obložili pločicama s kupaoničkih zidova, onima što se nadovezuju i na kuhinjske. Kako bismo dobili na prostoru, stavili smo ugradbeni vodokotlić, koji nam je na kraju poslužio i kao polica. A kao odlično rješenje pokazalo se i veliko ogledalo, koje smo stavili na vrata kupaoničkog ormara. Iskoristili smo vratnicu, a dobili smo i refleksiju svjetla koje dodatno daje dubinu malom prostoru – veli Silvana.

 

Savjeti:

- Ne odbacujte stari namještaj, s malo brušenja, zaštite, ako treba i bojenja, može postati središnji dio interijera.

- Salvetnom tehnikom, idealnom za seoski stil, ukrasite male stolce, sjedalice.

- Lanenim uljem ili maslinovim uljem svakih nekoliko mjeseci osvježite drvene daske za rezanje, no prije toga ih dobro očistite pastom napravljenom od soli, limuna, sode bikarbone i malo lavandina eteričnog ulja.

- Sami sašijte zavjese, a od ostataka materijala napravite stolnjake, krpe za kućanstvo, male prekrivače.

- Bijele interijere osvježite jarkim detaljima u crvenoj, modroj, tirkiznoj, žutoj i boji lavande.

- U male kupaonice stavite ogledala kako biste dobili dubinu i omogućili refleksiju svjetla.

- Od drvenih letvica napravite rustikalne police za začine.

 

Naslovnica Život