Mozaik Život

Znanstvenica u ringu

'Shvatite koliko je smiješan strah...': Dunja je liječnica i predana boksačica koja je tek ovim sportom pobijedila najveću 'boljku' modernih ljudi, evo kako to objašnjava splitski psiholog

Znanstvenica u ringu

Kad ne radi na Zavodu za histologiju i embriologiju pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje se bavi proučavanjem moždanog udara, liječnica Dunja Gorup (32) skida bijelu kutu i navlači boksačku opremu. Proglašena je najboljom hrvatskom sportašicom, a dva je puta bila i državna prvakinja.

Boks povoljno djeluje na kardiovaskularni sustav, pomaže u razvoju koordinacije, sprečava osteoporozu. Ubrzava metabolizam, što odmah znači i manju apsorpciju kalorija i masti, a osim svega toga - puni čovjeka samopouzdanjem. Iako je boks prije bio rezerviran jedino za muškarce, sve je više pripadnica nježnijeg spola koje se hvataju ukoštac s ovim sportom.

Slučajna avantura

– Prije treniranja boksa bila sam poprilično nesigurna. Dugo se nisam bavila nikakvim dinamičnim sportom jer sam davno ozlijedila koljena pa ih je valjalo čuvati. Osjećala sam se kao da nemam oslonca, da nemam dobru bazu, ni za projekte, ni za svakodnevni život. S boksom sam osvijestila svoje tijelo, težište, osnovu iz koje onda mogu utjecati na događaje oko sebe, a ne tek ih pasivno promatrati. To ne znači nužno uzvratiti udarac, ni djelovati silom, nego predviđati moguće rizike i refleksno im se izmaknuti bez posljedica. Sad sam svjesna svojih granica, a još važnije – svjesna sam i da se one mogu pomicati, kazuje Dunja.

U boksačku se avanturu upustila sasvim slučajno, dolazeći u teretanu raditi na spravama, a jednog ju je dana trener boksa pozvao da se okuša i u boksu.

– Često bi kroz teretanu od dvorane do svlačionice prolazile cure s rukavicama raznih boja, bandažama, neke su čak imale i kacige kakve viđate u ringovima. Nakon treninga izgledale su samopouzdano i zadovoljno, iako je putem s njih kapao znoj. Boks mi je bio totalna nepoznanica, ali me počelo zanimati kakav je boksački trening i koliko to uopće može biti teško. Kako je vrijeme odmicalo, fokus mi je prešao s pravilnog izvođenja vježbi u teretani na propitkivanje bih li mogla boksati. Nabavila sam svoje zavoje za šake, naučila ih vezati gledajući YouTube i pojavila se na treningu. Krenuli smo od hoda, kao kad djeca uče prve korake. A onda sam dobila priliku isprobati svoj udarac – i to je bilo to.

Usklađenost pokreta od nožnog palca, preko bokova i ramena, odražavala bi se u blagom njihanju vreće za boks. Navučete se vrlo brzo – čim osjetite da prilagodbom svog položaja mijenjate impuls koji prenesete kroz rukavicu. I na početku napredujete vrlo brzo, pa, osim snage, radite i na brzini i na kretanju.

Trenira tri puta tjedno, a svoj život više ne može zamisliti bez boksa jer joj pomaže da se opusti i riješi stresa. Također joj je omogućio da bolje shvati svoje tijelo, u čemu joj literatura nije bila toliko od pomoći jer praksa je, pokazalo se to u mnogim slučajevima, potpuno drukčija od teorije.

Tijelo, remek-djelo

– Prije svega, boks mi pomaže održati snažno i zdravo tijelo, pripravno za nošenje s izazovima modernog života. Kad se brinete za jedno takvo remek-djelo prirode, kao što je ljudsko tijelo, ono vam služi poput pouzdanog stroja, čak i kad je potrebno voziti na rezervi. Boks je pritom vrlo isplativ – djelotvorno je i samo nekoliko treninga tjedno od po sat vremena. S druge strane, naučila sam cijeniti svoje vrijeme i svoj fokus, te važnost usmjerene pažnje koja je danas, u doba stalnog pristizanja novih mailova, poruka, vijesti, prava rijetkost.

On mi pomaže da odvojim vrijeme za sebe, da se spojim sa svojim dahom, srčanim pulsom, znojem i mišićima, da se prisjetim na što se mogu jedino osloniti. Omogućio mi je da se izravnije izražavam, jasnije procjenjujem pojedine situacije i djelujem kao pravi neposredni timski igrač. Naučila sam bolje prepoznati vlastite emocionalne reakcije i pristranosti, te ih jednako tako uočavati i uvažavati kod drugih, što je od neprocjenjive vrijednosti za svaki posao koji uključuje stalnu suradnju s različitim karakterima.

Zbog toga što "možda živi pod staklenim zvonom" i kreće se u akademskim krugovima, nije dosad naišla ni na kakve predrasude.

- Najviše su bili zabrinuti moji roditelji, pogotovo kad sam trebala ući u ring, a jedine predrasude s kojima sam se susrela bile su moje vlastite, a one su uspješno premoštene zahvaljujući treneru i ostaloj ekipi s kojom boksam. Osjećaj u ringu je najneposrednije doživljavanje života koje postoji. Osjećate svaki tren kao vječnost, jer ne postoji ni jučer, ni sutra, samo ovaj trenutak u kojem možete ili dobiti ili zadati udarac. Cijela stvarnost svede se na osam minuta borbe, a sve je ostalo posve nevažno.

Nakon takvog iskustva, shvatite koliko je smiješan strah javnog govora pred publikom, anksioznost u prometu, a najvažnije: shvatite koliko je uzaludno bojati se biti ono što jeste. I onim ženama koje to ne žele ni pomisliti, a kamoli pročitati, poručila bih da počnu trenirati boks. To ne znači da će postati boksačice, djevojke od milijun dolara, feministice, ženturače ili bilderice, osim ako ta priroda u njima već ne postoji. U tom će slučaju sport i bilo kakav povratak vlastitu tijelu, kao najmaterijalnijem postojanju svoga bića, iznjedriti baš taj njihov identitet – ističe Dunja.

Trener Milovan Raden: Cure se isključe iz vanjskog svijeta i postanu borci

Milovan Raden, trener Dunje Gorup, smatra da boks uvelike pomaže u rješavanju stresa i dobar je ispušni ventil kad želite tjeskobu otjerati od sebe.

– Kad cure dođu na trening, na sat vremena isključe se od vanjskog svijeta i postanu borci, pa makar i samo protiv boksačkih vreća. Kako je boks jedan od najintenzivnijih sportova, s visokom potrošnjom kalorija u jedinici vremena - čak i do 1000 kcal na sat, u usporedbi s 400 kcal na sat kod trčanja - teško je izdržati tempo od više uzastopnih dana s treningom. Pogotovo jer puls tijekom boksačke runde od dvije ili tri minute može konstantno sezati u crvenu zonu. Klasičan boksački trening za žene stoga se sastoji od 10 do 15 minuta aerobnog zagrijavanja, dvije runde shadow boksa, gdje vježbate tehniku sa zamišljenim protivnikom, zatim šest do osam rundi rada na vrećama, a u to se uklopi i par rundi sparinga ili rada na fokuserima s trenerom, nakon čega slijedi 10 minuta vježbi za središnji dio tijela i istezanje.

Dr. Ivan Urlić, psihijatar: Agresivni nagon koji služi preživljavanju

Splitski psihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić smatra kako ženske osobe koje se bave boksom sasvim sigurno osjećaju porast samopouzdanja i smanjenje tjeskobe vezano uz poboljšanu mogućnost samoobrane u slučaju napada.

– Međutim, to nije vezano samo za boksački sport, jer i druge tjelesne aktivnosti utječu na opću psihofizičku kondiciju, što rezultira boljim općim osjećanjem i boljom sposobnošću da se u situacijama kada se osjeti određena ugroženost mogu pouzdati u vlastite snage. Radi se o agresivnom nagonu koji se manifestira u čitavom spektru pojavnosti i iskonski služi za preživljavanje, ali i za energiziranje drugih nagona i namjera. Tako se tumači agresivni nagon u okviru psihodinamskih postavki. No, u Bibliji piše: Tko se mača laća, od njega će i poginuti. Razorna, neobrađena agresivnost može biti usmjerena prema vani, prema živim i neživim objektima, ali i prema samome sebi. Da bi se taj vitalni nagon stavio u službu s određenim konstruktivnim predznakom, ljudska društva su smislila određena pravila u okviru kojih se izražava nešto što prepoznajemo kao borbenost, inicijativnost, aktivnost, prodornost... Sportovi tu igraju vrlo značajnu ulogu i usmjeravaju agresivnost prema određenom cilju, ali uvijek u okviru određenih pravila. Na taj način učimo se ovladati agresivnim nagonima. U tom smislu trening boksačkih vještina sigurno ima istaknuto mjesto – govori Urlić.

Opasnosti boksa Silina udarca i ozljede mozga

– Zbog siline udaraca i drugih mogućnosti ozljeda, na primjer mikrokrvarenja, posebno u mozgu, nećemo odmah klinički uočiti oštećenja, objašnjava dr. Ivan Urlić. Postoje zaštitna sredstva koja bi trebala zaštititi sportaša u boksačkim disciplinama od većih oštećenja. Ipak, treba se prisjetiti najslavnijeg primjera kako boks može oštetiti moždane funkcije, Muhammada Alija kojemu je zbog brojnih krvarenja u mozgu taj organ ostao oštećen i nastao je niz neuroloških simptoma koji su se, među ostalim, očitovali i u vidu psihoorganskog sindroma. To znači da je mogućnost intelektualnog i emocionalnog funkcioniranja trpjela progresivno smanjivanje mogućnosti, što je konačno i dovelo do smrti. Engleski se takva stanja zbirno nazivaju "punch drunkeness", dakle "omamljenost uslijed udarca", što često vidimo kod boksača. To je simptom kratkotrajnog funkcionalnog oštećenja rada mozga. Čestim takvim oštećenjima može doći i do anatomskih, a ne samo funkcionalnih oštećenja, što se onda dalje može očitovati nizom neuroloških i psiholoških simptoma. Oprez je majka mudrosti! – zaključio je psihijatar Urlić.

 

Naslovnica Život