Mozaik Život

Vespa world days 2019.

Svjetski samit ljubitelja čudesnog motorina: i ekipa iz Dalmacije feštala je tri dana uz bajkovito jezero Balaton, evo kakve je sve zgode doživio naš fotoreporter

Vespa world days 2019.

Nagurali smo vespe u vagon za automobile i ukrcali se u vlak na noćnoj liniji HŽ-a Split - Zagreb. Ukupno nas je 16 i krećemo na jezero Balaton u Mađarskoj na godišnji susret ljubitelja vespi Vespa World Days 2019.

Uz ugodnu ćakulu i međusobna podbadanja je li koja od vespi loše vezana u vagonu pa će do Zagreba stići na boku, lagano tonemo u polusan uz jednolično odzvanjanje vagonskih kola na tračnicama. Budimo se u zoru, negdje prije zagrebačkog predgrađa, nakon nekoliko sati isprekidana sna. Izlazimo na glavnom zagrebačkom kolodvoru i makadamskim krivudavim putem hodamo oko 800 metara do mjesta gdje nam pospani radnik HŽ-a polako odvezuje vespe kako bi ih mogli izgurati iz vagona.

Sve su došle "žive i zdrave" do Zagreba, niti jedna nije legla na bok. Pakiramo stvari, stavljamo kacige na glavu i krećemo preko Varaždina put mjesta Zanke u Mađarskoj.

Vruć je ljetni dan i uskoro nas grije više od trideset stupnjeva na asfaltu. Iskusni vespaš Pera vodi grupu precizno kao da u glavi ima ugrađen GPS te uskoro stižemo u Varaždin gdje je prvo tankanje. Dio ekipe ima stare "pejke" koje gura dvotaktni motor i zanimljivo je vidjeti retro scenu kako odoka lijevaju dvotaktol u rezervoar.

Kratka kava i kolona kreće dalje. Bez ikavih problema prelazimo granicu, kratka tura po Sloveniji jer koristimo lokalne ceste i eto nas u Mađarskoj. Stajemo na ručak u restoranu u kojem konobari ne govore niti jedan jezik osim mađarskog, ali na sreću jelovnik ima i englesku varijantu ponude. Plaćamo eurima, kunama, karticama, sve ljudi uzimaju.

Uskoro nam se otvara vidik na golemi Balaton i ceste postaju sve prometnije. Okućnice su uređene poput kulise iz filma "Moje pjesme, moji snovi", prepune su cvijeća, uz put nas mimoilaze razni Ferrariji, Lamborginiji... Prolazimo pokraj polja lavande, uređenih golfskih igrališta, vinograda i velikih konjičkih staza.

Kako se približavamo velikom kampu na kojem se održava VWD 2019, po cesti je sve više vespi. Zadnje stajanje prije Zanke, lijevamo benzin, dvotaktol, kratko piće, razdvajamo se nakon tristotinjak kilometara puta, svatko ide prema svom apartmanu.
Ujutro se nalazimo pred recepcijom u "vespa selu", ulazimo na check-in s isprintanim kodovima koji su nam stigli mailom i dobivamo ulaznice za "Vespa Village".

Ogroman kompleks, koji je inače ljetni turistički kamp, uređen je u potpunosti u znaku Vespe. Posvuda su putokazi za cjelodnevne sadržaje koji se održavaju u sklopu VWD-a, od muzeja povijesnih vespi do raznih izložbi i koncerata.

U torbi koju je dobio svaki od gotovo četiri tisuće sudionika detaljna je mapa Balatona s gastronomskom i vinskom kartom okolnih mjesta. Mađari su iskoristili dolazak vespista iz cijelog svijeta kako bi im prezentirali turističku ponudu Balatona koja je zaista raznolika i cjenovno prihvatljiva. Kompletan ručak u restoranu košta oko 150 kuna po osobi.

Nacionalni zaštitini znak je nadaleko poznata crvena mađarska paprika čije se prerađevine prodaju kao nacionalni suvenir. Krajolici su zanimljivi i pitomi, a jezero Balaton izgleda kao smeđe blatno more. Zbog vjetra koji stalno puše na njemu se stalno jedri tako da su za nas s mora nestvarne scene kada kroz polje žita vidite nekoliko desetaka velikih jedrilica s razvijenim špinakerima.

Na plažama stidljivi kupači stoje do boka u vodi u hladu trstika i šaša koji raste uz obalu.

Drugog dana susreta okupiramo lokalni kafić uz cestu nedaleko od Zanke. Čekamo ekipu iz naše trogirske podružnice, Romana, Dominika i Spidija koji su vespe ubacili u kombi i dovezli se kao gospoda u jednom danu na Balaton.

Nema ni Benge koji je dobio blažu varijantu sunčanice jer se nije namazao zaštitnim faktorom pa su mu ruke bile boje pomidore.

Bole, predsjednik Vespa Kluba Split, diže se na kat i vješa naš transparent s logom preko pročelja kuće. Da se zna da smo tu.

Krećemo zajedno prema "vespa selu" i cijela naša ekipa se lijepi na prodajne štandove koje drže mahom naši susjedi Talijani.

Na njima se može kupiti doslovno kompletna Vespa u dijelovima, do zadnje vide.

Stipu, našega klupskog restauratora, morali smo na silu izvlačiti s tih štandova, da je mogao noćio bi tu.

Uz gomilu raznih šarenih likova na još šarenijim vespama svih vrsta nije nam bilo dosadno. S bine je odzvanjao dobar rock'n roll, a Profi i meni bi umjesto vode savršeno leglo hladno pivo, ali zbog rigoroznih kontrola i mađarskog zakona koji dopušta doslovno nula promila alkohola u krvi, morali smo ostati na vodi.

Selom se pronio glas da je grupu od dvadeset Belgijaca zaustavila mađarska policija i svi su odreda ostali bez dozvole i uz kaznu od 320 eura po vozaču. Ovo upozorenje smo ozbiljno shvatili pa su Frane i Šule na svojim vespama nosili zalihe vode za sve nas.

U subotu je bio zakazan tradicionalni mimohod sudionika na vespama u vidu organizirane vožnje po lokalnim selima u dužini od pedesetak kilometara. Zaista je bilo impresivno vidjeti oko 3500 vespi svih godišta u koloni dugoj nekoliko desetaka kilometara kako zuji po proplancima živopisnih sela oko Balatona.

Najmlađi među nama Splićanima, Tonči Amižić (11), nije skidao osmijeh s lica jer kaže da nigdje nikad nije vidio ovoliko zanimljivih vespi i njihovih vozača u svakojakim odjevnim kombinacijama.

Za razliku od naših sela, njihova nisu napuštena, zemlja je mahom obrađena i zasađena vinovom lozom. Svi nam putem mašu, pogotovo Malome koji je na svoju vespu na plastičnu fleksibilnu cijev od vode okačio hrvatsku zastavu.

Pričali su nam Mali i Bole kako su dva sata kupovali ovu cijev jer ih prodavač nije razumio što traže da bi ih na kraju pustio u ogromno skladište da sami traže što im treba.

Kolona je završila svoje putovanje u Balatonfuredu, mjestu za koje upućeni kažu da je Solin na Balatonu, a sva ostala mjesta da su sedam Kaštela. Organizatori nam dijele sendviče, gledamo nastup akrobatske skupine vespaša srednjih godina koji su zaista sjajni i usklađeni. Na parking u jednom trenutku slijeće helikopter koji svojim zračnim vrtlogom ruši nekoliko vespi na pod. Jednu novu je poprilično rasuo.

Nakon završetka programa odlazimo na poluotok Tihany na ručak gdje susrećemo grupu naših Šibenčana predvođenih Mr. Pitom, nadaleko poznatim šibenskim vespistom. Oni su uspjeli i miljevački pršut dovesti na vespi u Mađarsku, a rezali su ga polako i strpljivo na zadnjem nosaču od jedne vespe. Naravno, narančaste.

Nakon ručka udaramo popodnevni pižolet i pripreme za gala večeru. Svi sudionici stali su pod jedan šator i uz živu glazbu uživali u tradicionalnim jelima.

Zanimljivo je da se svi sudionici VWD-a, slično kao što rade i mala djeca sa sličicama, mijenjaju za naljepnice. Moj sin Lovre skupio je naljepnice od svih Vespa klubova iz skoro cijele Europe, Hong Konga, Meksika, Australije, Koreje, Malezije..., ma gotovo iz cijelog svijeta.

Nakon nekog vremena napuštamo gala večeru jer se ispod golemog šatora nije moglo disati od vrućine. Krećemo na spavanje uz dogovor da sutra oko 10 ujutro krećemo put Zagreba.

Ujutro nakon kave Bole objavljuje start i predvodi kolonu od nas 14. Vozimo kroz pitoreskne krajolike put Zagreba i putem nas prestiže nekoliko članova VK Zagreb predvođenih Rafaelom Čuljkom, predsjednikom VK Croatia. Očito je da znaju ceste pa nam se brzo gube iz vidika.

U vožnji stajemo, netko je primijetio da nema Benge, javio je da mu je pukla guma. Brzi servis, Mali i Hrvoje, jure natrag dati mu ruke. U međuvremenu stanku koristi Perka i zajedno s Lukom popravlja sebi sajlu od kuplunga uz cestu.

Svi popravljeni krećemo dalje i u popodnevnim satima stižemo u Zagreb. Opet poznati vlak, "konje" ukrcavamo u vagon, vežemo ih i svakog od nas ubrzo hvata sretni san na putu prema kući.

Jake snage Dalmacije

Na Vespa World Danima 2019. sudjelovalo je ukupno 148 sudionika iz Hrvatske a najbrojniji su bili članovi iz Zagreba (36), zatim Zadra (20), Splita (17), Dubrovnika (10) i Šibenika (10).

 

Naslovnica Život