Mozaik Život

Nije mu žao

'Ovdje se krije pravo bogatstvo!': domaći znanstvenik snimio materijal neviđen kod nas, otkrio nam je zašto je nakon svega šokiran i deprimiran

Nije mu žao

Amerikanci i Englezi za nešto učinjeno, uspješno odrađeno, imaju kratku riječ done.

U slučaju 40-godišnjega hrvatskog biologa i svjetskog putnika znanstvenog istraživača Gorana Šafareka, upravo i dobitnika nagrade "Velebitska degenija" Hrvatskog novinarskog društva, to bi izgledalo ovako: istraživanja divljih krajeva Amazone, prostranstava Srednje Amerike, šuma Madagaskara, džungli jugoistočne Azije, pustinja Afrike - done.

Proučavanje najopasnijih zmija otrovnica, otkrivanje novih vrsta, općenito vodozemaca, upoznavanje života na kugli zemaljskoj kroz razne biološke ekspedicije - done.

Dolazak u bliski kontakt s opasnim urođenicima na dalekim otocima - done.

Izvještavanje iz rata u Siriji, praćenje ISIL-a - done.

Bliski susret s opasnim hrvatskim životinjama - done.

Proputovanje cijele naše zemlje, nekoliko napisanih knjiga, na desetke tisuća prikupljenih fotografija, na tisuće sati snimljenog materijala - done.

Fotoreportaže za National Geographic i časopis Meridijani, za razne tiskovine - done.

Dakle, otkud da krenemo kad tisuće pravaca imamo?

- Možda od mog najnovijeg uratka, dokumentarnog filma "Rijeke - zeleni krvotok Hrvatske", rezultatu tri godine snimanja, desetak godina sakupljanja materijala. Film ima 52 minute, kraj je moje riječne trilogije kojoj su prethodili knjiga te internetska stranica. Ja sam autor kompletnog materijala, glazbu potpisuje Dalibor Grubačević, a donosi život naših rijeka u svim njegovim oblicima. To su priče, pojašnjenja, edukacije, pogledi, sveukupni prikaz kakav gledatelji imaju i u najboljim BBC-jevim dokumentarcima. Zbog filma sam ronio, pješačio, snimao dronom, penjao se, spuštao niz kanjone, veslao, plivao, trčao, susretao se s divljim, opasnim životinjama. Bilo je to nevjerojatno iskustvo, koje je donijelo niz priča o nenadmašnim ljepotama Lijepe naše - veli Goran.

No, pazite ovo, "Rijeke" su snimljene isključivo Goranovim novcem, nitko ga nije financirao, nitko iz turističkih sektora, HTV-a, HAVC-a… Organizirao je i crowdfounding kampanju tijekom koje je sakupio tek 200 dolara, dobio ih je na račun iz Slovenije.

Gorana to na određeni način šokira, pomalo deprimira, ali ga ne zaustavlja u naumu. Film je ponudio HRT-u na otkup, držeći kako formom od dokumentarne do obrazovne, uz stručno-biološki način pojašnjenja prirodnih pojava, zaslužuje prostor u programu. Sreću će svakako potražiti na stranim festivalima. A ako ga HRT ne otkupi, film će svima darovati na YouTube platformi.

- Uistinu ne mogu shvatiti kako nikoga to ne zanima. A s druge strane se obilato financiraju egzotična putovanja nekih Hrvata u svijetu. To su tisuće dolara, eura koje su naše institucije davale kako bi se financirali projekti koji osim osobnog PR-a ništa veliko, ništa edukativno Hrvatskoj ne donose. A ovdje imamo ono najbolje, najljepše od naše zemlje, i nikoga to ne zanima. Ali nije mi žao. Sve sam isfinancirao iz svog novčanika, i opet bi. Netko će kupiti skupi mobitel ili auto za svoje gušte. Moji su gušti posjet najdivljijim, najljepšim, najveličanstvenijim lokalitetima naše i strane prirode. Zbog toga ću pješačiti, spavati u šatoru, ili vreći po hladnoći, danima jesti paštetu i kruh. Ali odustati neću. I na kraju ću ga podijeliti sa svima, makar na YouTubeu, želeći da svi vide što ova naša zemlja čuva u svojim njedrima - veli Goran.

A čuva blago. I mnogi to shvate kada naše ljepote usporede sa svjetskima. Pa evo sam Goran priznaje kako je tek kada je vidio pravu Amazonu, počeo cijeniti i onu hrvatsku, u prvi plan stavljajući rijeke Dravu i Dunav. Kaže i kako su Afrika, Borneo i Madagaskar ogromna prostranstva divljine, no i Hrvatska može njima stati uz bok. A u svim tim putovanjima, biološkim očima gledano, nije mogao ne primijetiti kako su naše rijeke i podzemlje svjetsko središte bioraznolikosti. Eto zbog čega im je na kraju posvetio i knjigu, web-stranice te film.

- Odgovorno tvrdim, nigdje na svijetu nema takve razlike, tako očuvanih rijeka kao kod nas. Imamo predivno more, no nije samo ono jedino naše bogatstvo. Tu su i naše rijeke, od tromih i mutnih panonskih rijeka, koje se izlijevaju u svoje poplavne šume, preko kratkih i brzih planinskih, koje skakuću preko zapjenjenih brzaka, do karlovačkih rijeka zelenog krša sa sedrenim barijerama i ujezerenim dijelovima i mirnih ponornica krških polja te velikih jadranskih, fascinirajuće divljih, vrtložnih adrenalinskih rijeka sa slapovima u dubokim kanjonima, koje se u more ulijevaju u uskim estuarijima, ili u prostranoj delti poput Neretve - veli Goran.

Film, među ostalim, prikazuje i život ptica na dravskim sprudovima, riku jelena u Kopačkom ritu, život roda i čaplji na poplavnim pašnjacima Lonjskog polja, sedrene barijere i slapove Mrežnice, tajnovite rijeke krških polja, skriveni život ispod slapova Krke. Donosi i prikaz podmorja ispod Skradinskog buka, pokazuje odlagalište školjaka na slapovima iznad njega.

Objašnjava stvaranje sedrenih barijera, nastanak slapova. Pokazuje prikaz mirnih lijenih korita sjevernih rijeka.

Film je fascinantan, bajkovit i prezentira nevjerojatno bogatstvo naše zemlje, ali i dugogodišnji rad jednog velikog zaljubljenika u iskonski planet. Ovo je zapravo tek početak, nakon promocije Goran kreće dalje, u pravcu novog velikog projekta "Priroda Hrvatske" praćenog knjigom i filmom. A prije toga namjerava završiti "kapitalno djelo", film "Hrvatska iz zraka", koji će, kaže, donijeti fascinantne, spektakularne lokacije, nikada dosad viđene. Potiho se nada kako će se netko od financijaša - državnih, privatnih - ipak sjetiti kako to što radi, zapravo ostaje svima nama.

- Nisam Indiana Jones, on je bio arheolog, ja sam biolog. I znao sam još kao dijete da ću lutati svijetom. Ne drži me mjesto, ne mogu mirno stajati. Moram dalje, stalno me nešto vuče, takav sam tip. Moja obitelj se na to već naviknula. Znaju da mogu proći i mjeseci dok im se javim, jer u džunglama u kojima na nekoj ekspediciji stojiš po nekoliko mjeseci, ne možeš naći signal mobitela. Ali znaju da ću doći, pomirili su se s mojim načinom života. Iako ponekad bude pomalo jezivo. Možeš pasti s litica kanjona, pripremiš se, ali nikada ne znaš što te čeka ispod slapa. Jednom sam medvjedici i krmači s mladima došao u neposrednu blizinu. To je opasno. Ali opasno je bilo i približiti se jelenima u parenju. A htio sam snimiti tu riku. Opasno je u džungli, tu i najmanja ogrebotina može završiti kobno. Prijatelja je na našoj ekspediciji ugrizla zmija otrovnica, deset puta opasnija od poskoka. Jedan dio ruke će mu doživotno biti paraliziran. Ali, kažem, ne drži me mjesto - veli Goran.

 

Rat u Siriji

Goran Šafarek rođen je 1977. u Koprivnici, diplomirao je na biološkom odsjeku zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, gdje su ga i zaposlili kao znanstvenog novaka. No adrenalin, avantura, želja za učenjem odveli su ga u svijet. Sudjeluje u brojnim biološkim projektima, priključuje se istraživačkim timovima diljem svijeta. Radi kao samostalni biolog, publicist, fotograf i snimatelj, a tekstove, većinom o ratu u Siriji, povremeno pušta na stranicama advance.hr

 

Izbacite me zatvorenih očiju

Najatraktivnije za ronjenje po Goranovu mišljenju je podmorje Lastova, najveće su tajne skrivene u dubinama Sušca, fascinirala ga je Palagruža, divljenje izazvale naše planine. Evo i zanimljivosti, među rijekama vrhuncem svega označava Krupu, i kaže kako u sedam kilometara dužine ta rijeka pruža mnogo više nego neka deset puta duža iz ravnice, degradirana u beživotni kanal.

- Uvijek volim reći, da vas netko otme i zatvorenih očiju ubaci u avion koji vas odbaci i izbaci na Krupu, čovjek ne bi na prvu mogao reći nalazi li se negdje u Africi ili Australiji. No, iskusno oko brzo bi prepoznalo naš krš: surovi kanjon, predivne slapove, sedrene barijere i protočna jezera - veli Goran.

 

Na kraju svijeta

Jedna od najdojmljivijih ekspedicija bila je ona na Andamanskom otočju, u Indijskom oceanu, u čijem se sklopu nalazi i "smrtonosni" otočić Sentinel. A na njemu i urođenici koji odbijaju svaki kontakt s izvanjskim svijetom. To su oni koji su kišom strijela zasuli američkog misionara Johna Allena Chaua, što se na obali pojavio s namjerom da ih preobrati na kršćanstvo.

Na kraju svijeta, u tom lokalitetu, Goran se zadržao nekoliko mjeseci. Sa sobom u torbi uvijek nosi antibiotike, antiseptike, protumalarike, flastere, zavoje, aspirine...

 

Naslovnica Život