Mozaik Život

RAP O ČASNOJ SESTRI

'Raspravljamo uz Lennonove stihove kako bi svijet bio ljepši bez religije!': upoznajte duhovitog Splićanina koji je odustao od svećeništva zbog zaljubljivosti i odudara od svega što površno vezujemo uz Crkvu

RAP O ČASNOJ SESTRI
Meni je bogoslovija trebala da radim na sebi, gledam te godine kao jedne od najljepših u životu. Ali jednostavno sam u tom procesu shvatio da to ipak nije moj put. Shvatio sam da me, kad se zaljubim, to toliko ostavi pod dojmom da bi mi obiteljski život falio kad bih se zaredio

Humor je u Crkvi itekako prisutan, samo što dugo nije bio vidljiv pa se sada svi dosta čude na njegovu ponovnu pojavu. No, zaista ima puno takvih primjera. Tko uđe malo dublje u duhovnost i svece, shvatit će da su najduhovniji ljudi bili jako duhoviti - govori nam Marin Periš, Splićanin koji je prije nešto više od dva tjedna skupa s časnom sestrom Dijanom Lončarek vodio koncert “Progledaj srcem”, najveći koncert duhovne glazbe u hrvatskoj povijesti, na kojem se u zagrebačkoj Areni okupilo čak 18 tisuća ljudi.

Voditeljski duo osvojio je simpatije prisutnih, a poslije i šire javnosti, svojim opuštenim pristupom i urnebesnim šalama kojima su “začinili” koncert.

"Sestro, odlično ti stoji ta metalik crna haljina", rekao joj je Marin nakon što je izišla na pozornicu.

"Jao, hvala ti, Marine. Da nije bilo ove korizme, ne znam kako bih stala u nju", odgovorila mu je ona.

"Ne znam ni ja, sestro, kako bi 18 tisuća ljudi stalo u Arenu. Bogu hvala na korizmi", zaključio je Marin.

- Više sam nego zadovoljan reakcijama na koncert. Ove je godine odjeknuo najviše do sada, pretpostavljam zbog najvećeg broja ljudi. Poslana je lijepa poruka već samim time što se toliko mladih okupilo na jednome mjestu. Nama je to veliko zadovoljstvo jer nam govori da ljudi vide nešto dobro u vjeri i vrijednostima koje pokušavamo promovirati.

Zajedništvo koje se osjetilo u dvorani zaista je bilo posebno - osvrće se Marin na događaj koji se ove godine održao petu godinu zaredom.

Sretan je što se ljudima svidio njihov opušteni pristup koji njeguju cijelo vrijeme.

'Sad Marin i sestra nešto izvode'

- Je, je, događaju sam dao malo splitskog štiha. To je nastavak na ono čime se bavim već godinama, a što u Crkvi zovemo zdravom zabavom. U sinopsisu je prijašnjih godina znalo pisati "sad Marin i sestra nešto izvode".

Nastojali smo uvijek dodati opuštenost i šalu, to ljudi vole, a to je uvijek i bio moj cilj, unutar Crkve promicati ideju da smo i mi mladi ljudi koji se znaju zabaviti i našaliti. Ljudi uživaju u takvim opuštenim momentima koji nisu namješteni. Ni ja ne volim uštogljenost ni sliku stroge Crkve - tumači nam pa objašnjava kako je sve zapravo počelo.

Prije desetak godina je u Splitu s dvojicom kolega osnovao program za mlade koji se zove “Hrvatsko nadzemlje”, a koji se održava do danas. Nazivali su to kreativnom evangelizacijom. Kršćanstvo su promovirali kroz filmove, skečeve, provokativne naslove o gorućim temama vezanim za religiju, ali i društvo općenito, dovodeći zanimljive goste i predavače, "navještajući Krista, ali na nenapadan način, kroz humor i zabavu kao medije koji su bliski mladima i važni".

Važan medij

- Humor sam po sebi nije cilj ni svrha, poruka koju šaljemo je puno dublja, ali je on važan medij. Treba ući u svijet mladih, koristiti njihov rječnik i metode - priča Marin pa nam dodatno pojašnjava kako humor nije toliko daleko od Crkve koliko se nekima čini.

- Postoji knjiga "Duhovitost duhovnih" koja daje dobar uvid u segment vjere povezan s humorom. Ivan Pavao II. volio se šaliti, što se vidi na brojnim njegovim fotografijama. Bio sam kandidat za svećeništvo i studirao sam u Rimu u papinskoj bogosloviji, a papa bi tamo jednom godišnje dolazio u posjet. Za Ivana Pavla II. su uvijek govorili da se voli zezati.

Prije no što bi on došao, sve se spremalo, pripremalo, za stolom bi ga dočekalo nekoliko tanjura, čaša, vilica... Njemu bi ta pompa čak malo i smetala pa bi znao sakriti vilicu i napraviti paniku: "Nemam vilicu!", pa ju poslije izvaditi i nasmijati se - prepričava nam rimske anegdote.

Kandidat za svećeništvo je bio prije desetak godina, no nakon nekog vremena jednostavno je shvatio da to ipak nije za njega.

- Jako cijenim svećeništvo i vjerujem da svećenici koji svoj poziv žive kako treba mogu napraviti puno dobra. Odrastao sam u kvartu koji je bio poznat po drogi i vrlo sam rano svjedočio tome da su mi brojni prijatelji i susjedi zbog toga posustali, pa neki čak i umrli. Zbog toga sam relativno rano počeo razmišljati o životu i sazrio.

Svećenik koji zrači radošću

Taman sam tada upoznao jednog mladog, gorljivog svećenika, koji me vrlo rado slušao, bio je nenametljiv i znao mi dati odgovore kada treba. Oduševio me takav pristup. On je jedna od onih osoba koje zrače radošću. Takva je, recimo, i sestra Dijana Lončarek, koja je sa mnom vodila program na “Progledaj srcem”.

Pitaš se kako je ta osoba toliko radosna. Vidio sam da je taj čovjek, koji je svećenik, koji živi skromno, nema dobar auto ni ništa što bi po ljudskim mjerilima bilo uzrok radosti, i dalje itekako radostan, više nego moji neki prijatelji koji su imali neograničenu slobodu. To me privuklo, želio sam i ja biti tako radostan, pa sam možda to i pobrkao s idejom da to znači da bih i ja trebao biti svećenik.

Kada gledam unatrag, vidim da se tu upleo Božji prst. Meni je bogoslovija trebala da radim na sebi, gledam te godine kao jedne od najljepših u životu. Ali jednostavno sam u tom procesu shvatio da to ipak nije moj put. Znao sam se zaljubiti, ali htio sam donijeti ispravnu i poštenu odluku o svojemu pozivu pa sam se tim nosio isključivo duhovno.

No, ipak sam shvatio da me, kad se zaljubim, to toliko ostavi pod dojmom da bi mi obiteljski život falio kad bih se zaredio - iskren je Marin, koji danas ima dvoje djece, a treće mu je, evo, baš na putu.

Nakon Rima, vratio se u Split i počeo voditi spomenuto “Hrvatsko nadzemlje”, za koje se čulo jer je interes bio zaista velik, a program kvalitetan, pa je tako dobio i ponudu da počne raditi emisiju "Božanstvena komedija" na Laudato TV-u. Prihvatio ju je i preselio se u Zagreb, gdje sada usporedno radi i u izdavačkoj kući Salesiana.

Fali mi klima i laganiji stil

- Nostalgičan sam prema Splitu, to više što sam iz Varoša, koji je direkt uz more. Fale mi klima i laganiji stil života. Iako moram priznati da se vrlo lako naviknem na taj laganini, i to ima neki kontraefekt, ne izvlači iz mene maksimum. Po tome mi Zagreb više paše, navikao sam se na jači radni ritam – kaže, pa nam pojašnjava što mu je točno posao u izdavačkoj kući:

- Uređujem udžbenike iz vjeronauka za prvi i drugi razred srednje škole. I tu pokušavam ubaciti novi pristup temama. Naravno da nećemo izmisliti novo kršćanstvo, ali pokušavamo teme obraditi na način koji je blizak mladima. Na početku poglavlja, recimo, stavimo Dylanovu pjesmu, stihove “You gotta serve somebody” ili Lennonovu tezu da bi svijet bio ljepši bez religije, koja je vrlo pogodna za raspravu - objašnjava.

Kažem mu da sam dojma da puno mladih koji možda i vjeruju u Boga odbija prakticirati vjeru zbog prilično strogih stavova Crkve. Odgovara mi da stvarnost nije crno-bijela.

- Crkva ima stavove oko nekih stvari koji će se teško mijenjati, pogotovo kad se radi o bioetičkim temama, koje su sve samo ne jednostavne. Ako je nešto konzervativno, ne mora nužno biti negativno. "Konzervirati" znači "očuvati", osobno mislim da je dobro da u takvim važnim pitanjima ne radimo brze odluke, nego da temeljito raspravimo. A upravo nam toga fali, kulture dijaloga i rasprave - kaže, pa dodaje da nekada čovjek mora i biti strog.

- Kao roditelj sam se uvjerio da, bez obzira na količinu ljubavi, za dobar odgoj treba znati postaviti granice. Kod Crkve je možda dugo vremena ta granica bila u fokusu, ali granica nikad nije svrha sama sebi. Svako je "ne" za jedno veće "da" - zaključuje.

 

SAMOSTAN RAP

(na melodiju 'Dođi u Vinkovce')

Ako želiš širit ljubav svaki dan, uđi u Samostan!

Jedna haljina za svugdje,
zar može jednostavnije?
Crnu boju po svom kroju
da izgledaš mršavije
i zdravije
Na sebe stavi je bez srama,
nekima ćeš biti sestra,
mnogima i mama.
Nećeš biti sama,
mnogi ljudi će ti doći.
Snagu crpjet ćeš iz hrama
dok im brišeš suzne oči.
Ne brini hoćeš li moći,
sumnja dobrotu koči,
a vjera brda miče,
Krist pored tebe bit će…

Ako želiš širit ljubav svaki dan, uđi u Samostan!

Ljubavni ti život nije sladak nego slan?
Možda Gospod ima drugi plan
da ispuniš svoj san.
Želiš ljubit, davat se
besplatno, bez kočnica?
Postani redovnica,
Kristova pomoćnica
i zaručnica,
to uopće nije sanjarija,
svekar će ti biti Josip, a svekrva Marija!
Bit ćeš Božja dama,
nosit svjetlo gdje je tama,
nosit radost gdje je tuga
nosit zdravlje gdje je kuga.
Svi će ti govorit:
blago majci što te rodila
a možda jednog dana budeš
sa mnom koncert vodila.

Ako želiš širit ljubav svaki dan, uđi u Samostan!

 

Naslovnica Život