Mozaik Život

Umjetnik spreja

Gradu je darovao veliki Oliverov portet, a oslikava i vrtiće: mladi umjetnik nam je otkrio koju splitsku legendu ima tajnu želju upoznati i zašto

Umjetnik spreja

Ima samo dvadeset i dvije godine, a već je promijenio vizure grada, i to nabolje. Riječ je o Dinu Vejnoviću, mladom Trogiraninu i predstavniku urbane scene grada-bisera, jednog od najstarijih i najljepših na Jadranu.

Dakle, Dino je umjetnik nove generacije; ne slika freske, ali je zato autor brojnih murala u tehnici spreja, njegova medija umjetničkog izražavanja, a sebe u polušali naziva "kreativni uličar". Toliko ga je – sprej, je li – zavolio da je čak odustao od studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje se po inerciji upisao nakon završene srednje škole istoga smjera.

Njegov, dakle, razvoj nije akademski kanaliziran, ali je već sad društveno značajan; uostalom, ni svestrani genije i slavni likovnjak Leonardo da Vinci, koji je rođen ovih dana prije petsto godina, nije imao formalno završenu akademiju...
Dakako, usporediti Leonarda da Vincija i "Dina da Tragurium" je pretenciozno, no dodirnih točaka bez sumnje ima.

Dino je mladić koji je, poput drugih darovitih pripadnika svoje generacije, na derutnim javnim zgradama u Trogiru ispisivao natpise sprejevima. To je, priznaje, bila ilegalna rabota, pa je tako smislio kodno ime za rečene art-intervencije, nazvao se "Horus" trenutno nadahnut egipatskom mitologijom. No, larpurlartističko potpisivanje, odnosno crtanje manjih likova iz igrica, nije zadovoljavalo njegovu mladu umjetničku glad, pa se odlučio za iskorak...

– Etički kodeks nama "grafiterima" uvijek je nalagao sljedeće: ne crtaj po privatnim kućama i staroj gradskoj jezgri! Tako su nama, osebujnim umjetnicima, preostale samo javne zgrade, ali nisam htio ići na neke veće kompozicije bez dopuštenja. A onda se u ožujku 2017. godine otvorilo preuređeno igralište pokraj sportske dvorane "Vinko Kandija" u Ulici Franje Tuđmana u Trogiru, nedaleko od Osnovne škole "Majstor Radovan". Organiziran je i turnir, ljudi su se uključili sa svojim doprinosima, pa sam i ja volonterski ponudio izradu velikog murala na zidu dvorane koji "gleda" na igralište...

– Moj je prijedlog prihvaćen, i ja sam u suradnji s umjetnikom čiji je "nick-name" Nelone, kolegom, tri dana radio na ocrtavanju. Potrošilo se šezdesetak sprejeva, ali smatram da se isplatilo. To me "probilo" prema van, uslijedile su narudžbe, pa sam morao priču staviti u pravne okvire i otvoriti obrt. Istodobno sam, na drugoj godini, odustao i od školovanja – sažima Dino svoj dosadašnji životni put.

Od tada je uljepšao uistinu mnoge zidove, a Trogiru dodao urbani "touch"; prije profesionalne faze svojem je gradu, moramo reći, darovao i veliki portret neprežaljenog pjevača Olivera Dragojevića, i to na istočnom zidu iste sportske dvorane.

– Crtao sam murale na objektima i u Splitu, konkretno na vrtićima "Bosiljak" i "Lavanda", zatim na (trogirskom) vrtiću "Maslačak" – navodi Vejnović, koji je na Osnovnoj školi "Majstor Radovan" također ostavio trag, a u suradnji s ravnateljicom Zoranom Brodarić nastavit će uređenje; nadalje "opcrtao" je i vanjsko igralište za manju djecu u Planom kod Trogira... K tomu, nacrtao je za nogometni klub "Val" iz Kaštel Staroga portrete devet poginulih branitelja iz Domovinskog rata i prikaz vodotornja u Vukovaru, a "dao" je ruke na projektima crtanja u Okrugu (manji portret Olivera u režiji Torcide), te u Seget Vranjici, i tako dalje.

Zanimljivo je da Dino, koji dane provodi u mirisu spreja, u Osnovnoj školi Petra Berislavića na rivi, koju je pohađao, uopće nije volio likovni odgoj kao predmet.

– Nisam podnosio kao dijete tu ukalupljenost u školski program i inzistiranje na zadanim temama/motivima, to mi je zatiralo kreativnost – s osmijehom se prisjeća mladić.

Danas se, međutim, bez problema prilagođava traženju naručitelja, no ipak uvijek uspije provući malo svog "ludila" i nekakav autorski "touch".

Vejnović, koji je lani sudjelovao na splitskom festivalu urbane kulture "xSTatic", a ovo ljeto će peti put biti sudionik također revijalne manifestacije "Grafiti na gradele" u Bolu na Braču, međutim, sanja o koraku dalje od spreja i zidova.

– Dakle, sprej je moćan; što je zid, odnosno predložak veći, može se slika izvesti raskošnije i realističnije, a već sam "doktorirao" i na instrumentariju poput kapica kojim se regulira mlaz i debljina, krep-trakama i šablonima... No, mene vuku – igrice. Pripadam generaciji odrasloj uz playstation, to mi je bilo kao nekome starijemu od mene autići ili "franje". Zato su me uvijek privlačile vizualizacije likova iz igrica, lubanja, morbidnih čudovišta i slično. No, ono što me najviše intrigira je kreiranje vizualnog identiteta tih igrica, izmišljanje svjetova, imaginacije. To bih volio raditi – sramežljivo priznaje mladi likovnjak iz Trogira, pa nam povjerava još jednu svoju potajnu želju.

– Puno sam slušao o umjetniku grafiteru, legendarnom Raketi iz Splita, ali ga još nisam upoznao. E, to bih volio, i da možda nešto zajedno nacrtamo – poručio je Dino Vejnović, 22-godišnji trogirski "umjetnik spreja".

 

Trajnost barem dvadesetak godina

S obzirom da je crtanje grafita i murala sprejem relativno mlada umjetnička "grana", još uvijek nije u cijelosti istražena trajnost tih urbanih umjetnina. No, Vejnović smatra da bi radovi trebali živjeti bez težih oštećenja od atmosferilija barem dvadesetak godina, budući da se spreja sloj po sloj, što "utvrđuje" boju kvalitetnije od standardne "piture" koja se neizbježno ljušti sa zidova.
No, vrijeme će još sve pokazati...

 

Naslovnica Život