Mozaik Život

'BABICE U ILEGALI'

'Trenutak u kojemu sam na svijet donijela sina, gola u kupaonici, okružena divnim, stručnim ženama, pamtit ću zauvijek...' I vi priželjkujete porod u intimi doma? Pričali smo s Hrvaticama koje su to prošle

'BABICE U ILEGALI'

Nakon što je vojvotkinja Meghan Markle još prije nekoliko tjedana objavila svijetu kako će, protivno dotadašnjoj 'kraljevskoj' praksi, porod obaviti kod kuće, vjerujemo da je brojnima iznad glave ostao upitnik.

Zašto bi jedna žena kojoj je dostupno baš sve, privatne i državne klinike, čitav zbor liječnika i ostalih stručnjaka te prijevoz do rodilišta, odabrala porod u kući, bez blagodati koje bolnica nudi?

Ili je upravo u tome 'caka'?

Koliko god tema kućnih poroda u Hrvatskoj mnogima još uvijek zvuči strano, pa im je i sama problematika nepoznata, činjenica je da sve češće čujemo da rodilje i tu opciju uzimaju u obzir. Priupitali smo Danielu Drandić iz udruge "Roda" je li riječ o novome trendu ili je to praksa koja nije strana hrvatskim rodiljama.

Odgovorila nam je iz vlastitog iskustva – i sama je "kućna" rodilja koja se odabravši taj put suočila s nekoliko problema nastalih raznim okolnostima. Kao onaj prvi i glavni izdvojila nam je činjenicu da u Hrvatskoj babice, tj. primalje, ne rade van bolnice.

Kompleksna tema

"To je jako kompleksna tema", kaže nam. "Primalje postoje otkad je svijeta, postojale su prije bilo kojeg drugog zanimanja – žene su uvijek pomagale drugim ženama pri porodu. Kroz povijest su bile iznimno naučne, ovisno o dobu u kojemu su živjele. Imale su jako puno znanja i iskustva.

No zbog različitih interesa, poslije Drugog svjetskog rata, u nekim se dijelovima svijeta sve više naglašavala činjenica da bi žene trebale rađati unutar neke ustanove jer je to za njih najsigurnije", tvrdi Drandić.

Tu nam činjenicu iz svojeg iskustva potvrđuje i splitski ginekolog s dugogodišnjom praksom s kojim smo porazgovarali o ovoj delikatnoj temi, no zbog složenosti problematike, kako nam je sam rekao, odlučio je ostati anoniman.

"Porodi kod kuće bili su hit u SAD-u prije jedno deset, petnaest godina. No prije godinu dana šokirali su podaci kako je čak deset puta veća smrtnost djece kod poroda u kući nego kod poroda u rodilištu", kaže nam.

"Rizik je svakako veći, rekao bih. No riječ je o kompleksnoj problematici. Jasno da je ženi ugodnije rađati kod kuće, no u tom slučaju treba imati organiziranu službu koja će ju kolima hitne pomoći transportirati u nekom datom vremenskom roku u rodilište", savjetuje.

Pa i unatoč potencijalnim rizicima, mnoge žene sve češće biraju porod kod kuće kao opciju. Priče iz rodilišta često ih, dapače, znaju gurnuti u tome smjeru - ne donose baš idealnu sliku koju žena priželjkuje tijekom promišljanja o svojemu porodu. Prenapučena i "impersonalna", kako nam kažu neke rodilje, na rodilišta mnoge gledaju kao na sve, samo ne oazu sigurnosti i udobnosti.

S voditeljicom programa Reproduktivna prava udruge "Roda" pričali smo i o samome procesu u slučaju da se žena u Hrvatskoj odluči na porod kod kuće.

Primalje iz drugih zemalja

"Nigdje u svijetu ne postoji zakon u kojem bi stajalo da žena mora rađati tu i tu. Tako ni u Hrvatskoj. No u praksi se radi sve tako da se onemogući bilo kakav drugi oblik poroda osim onoga u rodilištima. Znači, žena kod nas teoretski može roditi gdje god ona želi, ali je problem što ne može primjerice dobiti dodatnu, specijaliziranu skrb, ako joj zatreba...

Ono što se također događa sa ženama koje žele roditi izvan rodilišta danas je da one zovu babice iz drugih zemalja, nama susjednih, gdje je njihov samostalan rad potpuno normalan i gdje one imaju sve licence za rad, nose svu opremu pa i odrade posao u Hrvatskoj.

U Sloveniji postoji mogućnost da babica otvori samostalnu djelatnost. U Italiji, Mađarskoj, Austriji - ista stvar. Mogu govoriti za zapadnoeuropske zemlje u kojima su primalje licencirane, imaju regulatorna tijela, mogu reularno kupovati potrebne lijekove. Ja sam rodila kod kuće, babica je došla s lijekovima - pridignula ih je u ljekarni u zemlji i donijela mi račun. Učinila je to kao svaki drugi zdravstveni djelatnik...", priča nam Drandić.

"Primalje u državama u kojima njihovo zanimanje nije regulirano za rad izvan rodilišta imaju jako puno znanja, no nemaju iskustva sa samostalnim radom i izvan bolničkih ustanova. Na studiju uče isključivo o radu u bolnici.Tako je i u Hrvatskoj", dodaje.

Babice 'u ilegali'

No ono što zasigurno najviše zanima žene koje se odluče na ovu opciju - koliko je, čak i u idealnijim uvjetima, porod kod kuće "siguran"?

"Moderna znanstvena istraživanja su pokazala da nije ustanova ta koja je sigurna, nego su za sigurnost potrebne dvije stvari. Prva je primalja koja je jako dobro educirana i zna što radi, a drugo je podrška zdravstvenog sustava. Znači, u slučaju da na porodu dođe do neke komplikacije, bilo bi poželjno da primalja može otići sa ženom koju porađa u bolnicu. E, tu mi kiksamo.

Ono što smo mi u Hrvatskoj napravili, nismo jedini na žalost, je to da smo jednostavno "izbrisali", primalje iz sustava, kao, uostalom, i mala rodilišta. Zanimanje dakako postoji, ali babice ne smiju raditi izvan rodilišta te uopće nemaju samostalnost u radu!", objašnjava Daniela Drandić.

"Problem, dakle, u kućnom porodu nastaje u trenutku kad babica procijeni da žena ipak treba ići u rodilište – ona ne smije nesmetano ići sa ženom koju porađa kao pratnja, objasniti liječnicima o čemu je riječ. Ne smije ići, jer ona je u ilegali ovdje. Ona šalje ženu u rodilište samu, eventualno s partnerom. Najčešće su strane babice iznimno oprezne, kad zna da nema potporu državnog zdravstvenog sustava – i na prvu i najmanju, ne crvenu, već žutu zastavicu, uputit će ženu u bolnicu", kaže nam.

"Prije smo imali babice po malim mjestima, po otocima, selima, no kako su te žene išle u mirovinu, kasnije se nove primalje na njihova mjesta nisu zapošljavale. I tako je prešutno cijeli jedan način rada prestao postojati, a vještina je izgubljena. Mnoge žene danas misle da kao opciju imaju samo rodilište. Naprosto ne znaju da proces može izgledati drugačije...".

Ima li liječnik ikakve veze s kućnim porodom?

"Liječnik ne ide na porod izvan rodilišta, jedine koje idu su primalje. Na primjeru kirurga – on radi isključivo u operacijskoj sali, ne šalje ga se negdje drugdje.

"Mogu reći iz iskustva da su hrvatski liječnici prestrašeni. Možda je taj strah u neku ruku utemeljen, utoliko što su odgajani u sustavu koji ih uči da upravo oni rješavaju najteže i najkompleksnije situacije. No porod kod kuće nije nužno takav.

Drugim riječima, upletu se u normalan proces poroda puno ranije nego što bi to trebalo. Zakompliciraju nešto što uopće nije bilo komplicirano, a to je zrcalno ono što se događa u državama u kojima je zdravstveni sustav u kaosu... Što je sa ženama koje prisilno stižu do rodilišta i rađaju iznad Bračkog kanala? Nitko se ne pita koliko je to sigurno...

Mi smo samo jedan ekstrem tog problema. Bilo bi idealno regirati kad treba, no pustiti stručnu osobu da odradi posao - a to je primalja", zaključuje Drandić.

'Gubi se na ljudskosti'

"Moj problem s porođajima u bolnicama je taj što je cijeli proces izgubio ljudskost. Primaljstvo kao grana medicine koja se bavi trudnoćom i porođajima pritom jedva da je uključeno u priču... Status koji imaju babice, prema mom bi mišljenju, trebalo u potpunosti mijenjati i raditi na njegovu poboljšanju, kao i stručnom usavršavanju primalja...", kaže nam licencirana babica s gotovo 40-godišnjim iskustvom, Ursula Walch.

Austrijanka je tijekom svoje dugogodišnje karijere porađala žene i u okolnim zemljama, a djelovala je i u Hrvatskoj.

"Često se žene plaši izjavama kako je porod 'opasan', dok samo 21% njih zahtjeva carski rez, većina ih protekne na prirodan način", dodaje.

"Pa ne bi se i sama vojvotkinja Meghan Markle odlučila na porod kod kuće, da je on toliko opasan, protiv svih kraljevskih pravila... Druga je stvar kada treba trudove potaknuti medicinskim putem, što se dogodilo budući da je beba stigla toliko nakon termina", osvrnula se Walch na aktualni događaj dolaska "kraljevske bebe" na svijet.

Na kućni porod odlučila se i Zagrepčanka Jelena Iva Nikolić, blogerica i poduzetnica koja iza sebe ima uspješne projekte "Tavan" i "Mali plac", a koja je ovo intimno iskustvo podijelila i na društvenim mrežama. Otkrila nam je kako je uopće odlučila odvažiti se na, u Hrvatskoj još uvijek nesvakidašnju praksu poroda kod kuće.

Prvorotkinja u 42. godini

"Kako sam bila prvorotkinja u 42. godini, da nisam tako odlučila, strpali bi me u bolnicu kao ženu rizične trudnoće ili makar stavili pod stalnu prismotru. Odlučila sam slušati svoje tijelo i svoju intuiciju - roditi kod kuće u okruženju koje ću sama odabrati, gdje ću se u potpunosti opustiti i prepustiti nečemu što mi je urođeno...

Okolina nije dobro reagirala. Po prirodi sam otvorena i volim dijeliti sve čime sam oduševljena ili inspirirana, pa tako i svoju odluku o kućnom porodu. No reakcije su bile uglavnom negativne, uključujući i ginekologinju koja mi je rekla da zbog primitivne sredine u kojoj živimo radije odaberem bolnički porod", priča Nikolić.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Jelena Iva Nikolic (@jelemala) on

"Nema ljepšeg, svečanijeg, prirodnijeg čina od rođenja djeteta. Taj osjećaj moći, ljubavi, mira, povjerenja, prepuštanja, magije ne bih mijenjala ni za koji bolnički tretman. Pa ni onaj u skupim privatnim klinikama. Trenutak u kojemu sam na svijet donijela našega sina, gola, u kupaonici, okružena divnim, moćnim, stručnim, zrelim ženama - babicom i doulom te partnerom koji je bio prisutan u svakom trenutku, svih 36 sati, pamtit ću do kraja života...

Ako imate zdravu trudnoću, otvorenog partnera i opciju pozvati kod sebe babicu s iskustvom - odaberite kućno porađanje", savjetuje Jelena kojoj su podršku nakon poroda pružili i njeni roditelji, a s njom i primaljama je cijelo vrijeme bio suprug, inače Indijac s adresom u Hrvatskoj, Gagan Vishwakarma.

"Iznenađuje me što se ovdje ne prakticira takva vrsta porođaja. Svakako, osjećaj u okruženju vlastitog doma iskusiti tako nešto sa svojom partnericom, prvi put primiti svoje dijete u naručje... To ne mogu opisati ni s čim što sam dosad doživio. Harmonija emocija na djelu...", oduševljen je i on, a njegova partnerica potvrđuje kolika joj je podrška bio.

Prijava u matični ured

"Što se tiče prijave djeteta u matični ured, u Udruzi znamo da u nekim sredinama to ide bez problema, no u nekima postaje problematično", kazuje nam Drandić.

"Žena bi se u pravilu, nakon kućnog poroda trebala javiti pedijatru ili svojemu liječniku opće prakse kako bi na djetetu obavili prvi pregled. Zatim s potvrdom da je liječnik napravio pregled i dokumentacijom iz trudnoće, ona ide u matični ured prijaviti dijete.

No Zakon o maticama je dosta nedorečen u ovome dijelu i daje prostora matičarima da zahtijevaju svu dokumentaciju za koju misle da je potrebna da se dijete prijavi, tj. da se dokaže da je dotična žena rodila to dijete.

U nekima, kažem, problema nema – uzmu medicinsku dokumentaciju iz kasne trudnoće, dokaz da je žena bila trudna i kada je trebala roditi, vide kada je dijete rođeno i kada je obavljen prvi pregled te se ono bez problema se upisuje. Iz iskustva znamo da neki matični uredi traže dodatne potvrde. No imao i onih koji ednostavno nemaju iskustva s time i onda od straha koče cijeli proces. Matičar ili matičarka koja dotad nije upisala dijete na ovaj način, neće ni znati što im je činiti jer ne postoje jasna pravila", dodaje.

Naslovnica Život