Nekako se na spomen harmonikaša pred očima mahom ukazuje maleni, okruglasti, crnomanjasti tip, rumenih obraščića, debelih brzih, letajućih prstića. No u slučaju Marina Franičevića, 36-godišnjega splitskog majstora od harmonike, došao nam je dvometraš, s nekih stotinjak kila živih mišića.
Sve je to njegova genetika i profesionalno bavljenje vaterpolom stvorilo, kaže jedan od najzaposlenijih dalmatinskih harmonikaša, koji narod zabavlja od kućnog okružja do inozemne sale. Od ranog je djetinjstva sportaš koji je u životnom odabiru između bazena i glazbe odabrao glazbu. Postala mu je profesija pa zato uvijek sada zahvali ocu kada se sjeti njegovih davnih riječi "sviraj, sine, sviraj, jednom ćeš mi zbog toga biti jako zahvalan".
- U jednom trenu dođe obitelj, dica, go...