Mozaik Život

driftanje na najjače

'Svaka runda je ka sex! Samo traje malo kraće...': ljubitelji BMW-ova u Omišu palili gume, cijedili mašine i 'bokavali' bijesnim automobilma

driftanje na najjače

Iako je po tradicijskom poimanju više nalikovao ovozemaljskoj verziji Pakla negoli proslavi Cvjetne nedjelje, automobilistički događaj naziva "BMW meet Dalmacija" itekako je bio prožet kršćanskim, štoviše, praktičnim humanitarnim duhom.

Naime, dok su se jedni umivali u vodi s cvijećem, drugi su mrcvarili motore BMW-a i palili gume na oduševljenje oko tisuću okupljenih koji su se znojili uz mučeničko cviljenje kotača i zujanje nabrijanih strojeva, udišući zrak zasićen crnim česticama što ih nije nedostajalo ni u plastičnim čašama s pivom; srećom, brzo se ispijalo zbog straha od kontaminacije...

- Možda nema cvijeća, ali blagoslovljena maslinova grančica je tu! Osim toga, skupljamo humanitarne donacije u sklopu četvrtog izdanja ove automobilističke manifestacije, povezali smo se s udrugom "Kolibrići", koja okuplja djecu oboljelu od spinalne atrofije mišića pa ćemo pomoći koliko možemo – na ono najbitnije podsjeća Kristijan Begić, jedan od organizatora, te, dakako, i sam strastveni "bemvejist" i drifter.

- Trebali smo održat ovaj natjecateljski susret prošli vikend na Velikom parkingu u Omišu koji nam je lokalna vlast besplatno ustupila, hvala im. Ali, odgodili smo za ovu Cvjetnicu zbog vremenskih prilika – napominje Begić, zadovoljan što je vrijeme poslužilo adrenalinsko-oktanske "manijake", njih dvadeset u profesionalnoj i amaterskoj klasi, te još brojne štovatelje osebujne natjecateljske discipline, pristiglih s dvjestotinjak BMW-ova svih boja i dezena, ali i pješice.

U sportu u kojem su ključni spretnost u kontroliranju vozila i drift uz maksimalnih trideset kilometara na sat u ojačanim i preuređenim automobilima, bitno je reći, nema "agresive", ali je zato izražena solidarnost kakve nema ni u jednom sportu osim u auto-moto svijetu. Među onima koji su iz praktično tehničkih razloga (čitaj: kvara) podijelili vozilo bili su i Antonio Maslov i Goran Grubišić.

- Zamislite da igrač Hajduka žginca nogu i onda klubu u pomoć umjesto njega uleti igrač iz Dinama! Ne možete to zamislit? E, pa ne mogu ni ja! Toga nema nigdi osim u automobilizmu, di sportaši (vozači) jedni drugima posude auto za nastavak natjecanja – plastično pojašnjava Begić.

 

 

S druge strane, prije žestoke adrenalinske ture od pet krugova zadivio nas je spomenuti mladi Maslov, koji je s nama mirno popričao, popušio cigaretu i potom hladnokvrno ušao u automobil za ludu vožnju, kao da ulazi u taksi...

- Za ovaj sport su ti najvažnije dvije stvari: muda i sponzori – sažima, pak, legendarni Mile Gaserr (38), momak koji je posljednjih pet godina strastveni, štoviše profesionalni auto-drifter, a cijeli život prije toga sudionik utrka motora.
S njim smo porazgovarali u predahu između dva natjecateljska performansa, pored jurilice u narančastim tonovima na kojoj treba brzinski promijeniti gume i "sve prividat", napominje Gaserr.

- Svaka ova runda ti je, lutko, ka seks. Samo traje malo kraće – domeće naš sugovornik, inače visoko rangirani natjecatelj na državnoj, ali i europskoj razini, gdje se popeo do visokog desetog mjesta!

- Uvik treniram ponediljkom, sridom i petkom, nekad i češće. Inače san počeja rano, već sa jedanaest san iša bokom (bočno kretanje automobilom, nap.a.). Prvo natjecanje bilo mi je u "bemve-kockici" ljubuških tablica – namiguje Gaserr, koji je vlasnik još dvaju moćnih "trofeja".

- Imam diplomu Ekonomskog fakulteta i 460 prometnih prekršaja u ladici. Kako ću ih platit? Nikako! Ne plaćam ih, stalno sam u blokadi, i tako to elegantno rješavam. Ako odem u zatvor, pa nije ni to skroz loše. Bar ću se malo odmorit – namiguje Mile, povremeno itekako ozbiljan.

- Živim od ovoga, profesionalac sam, a, Bogu hvala, imam i sponzore koji me prate; odma san ti reka koliko je to važno. Sad radimo na uređenju drift-staze na Lećevici i osnivanju Centra za tehničku kulturu i obrazovanje mladih u auto-moto sportu, to bi tribalo proradit do kraja ove godine. Kako nije pedagoški dicu rano navrnit na ovo? Vidi mene kako san lipo ispa! Još san bija ministrant u župi svetog Petra u Splitu kad san bija mali, višestruko pohvaljivan – s još detalja iz svojeg uzbudljivog života upoznaje nas Mile Gaserr, favorit od prvog drifta.

Jedan od onih koji su došli s vrlo specifičnim "vozilom" na drift-nadmetanje u Omiš bio je Andrija Lipanović, momčina s invaliditetom.

- Svojim kolicima mogu razvit brzinu od deset kilometara na sat, to je ludilo za ovakvo vozilo; ionako ni ovi na pisti ne voze brže od trideset. Ipak, ove se godine neću natjecat, samo ću gledat i navijat – napominje Andrija, čiji se život iz temelja promijenio u ljeto 2014. godine kad je pao s građevine i oštetio kralježnicu. Ispočetka nije mogao ni glavu mrdnuti, a danas već lijepo gestikulira, maše rukama, pa je pitanje mjeseca ili godine kad će se u potpunosti osoviti; adrenalinska terapija na autotrci u Omišu jamačno neće odmoći...

Među veteranima nalakćenim blizu Gaserrova šatora nalazimo Grabu, Baću (svi znaju tko su, napominju) te čuvenog umirovljenog suca Gricka, pravim imenom Nediljko Jukić (62).

 

 

- Četrspet godina bija san u auto-moto sportu, a od toga trideset nisan vidija ni likara ni medicinsku sestru. A onda... Onda me skrpija moždani udar. Ali dobar san, rekuperajen se! Znate kako je reka Nikki Lauda: "Kad potrošite sriću, dođe peh." Isto, to ne znači i kraj borbe - mudro govori šjor Gricko ispod crnih "očala".

Familija Miše-Barada potegla je iz Trogira u Omiš kako bi uživala u osebujnom automobilizmu. Mlada mama Marina Miše Barada, naime, vozačica je zahtjevnih kružnih utrka, što je prava rijetkost za ženu! Doduše, trenutno je na produženom porodiljnom dopustu uz podršku supruga Tina Barade...

Njihova kćerkica Mia (petogodišnjakinja) također je buduća automobilistica; takva je obiteljska karma...

- Ma, ništa to nije opasno – referira se mama Marina na našu opreznu opasku.

- Upisala sam je bila na ritmičku gimnastiku, a onda smo joj kupili carting jer smo zaključili da je bezopasnije – napominje mama, automobilistica dakle na produženom rodiljnom dopustu.

Među onima koji su također došli samo uživati izvan piste bio je i perspektivni vozač utrka, 24-godišnji Ivan Pejković.

- Član sam AKK "Rogoznica" i prvak u kronometru do 1600 kubika regije jug, a imam i treće mjesto u slalomu, u Hondi civic – navodi mladi auto-lakirer iz Solina, koji vozi drugu sezonu brdskih trka i priprema se za slalom u Rogoznici, a onda sezonu "brdo" na Sljemenu, u Skradinu, u Kotoru (CG), Sloveniji, BiH, Buzetu u Istri, na Malačkoj...

- Ne vozim drift, ali podržavam vozače, a pogotovo humanitarnu akciju koju su pokrenuli – napominje Pejković.

Njega, pak, podržava djevojka Katarina, preko tjedna zaposlena u banci, a vikendom...

- Vikendom oblači trliš jer je ona i moj mehaničar, i menadžer, i najveća ljubav uz autoutrke – s osmijehom će Pejković, trkač u drifterskoj publici podno Biokova.

Naslovnica Život