Mozaik Život

Radila sa žrtvama

Splićanka koja s Čiova osvaja svijet: Mejrema ima životopis vrijedan telenovele, a posebnom vrstom terapije bavi se najranjivijim skupinama

Radila sa žrtvama

Glazba potiče lučenje hormona sreće, ali ne svaka; nazovimo ju tako, funkcionalna glazba doista nam može trenutno pomoći u popravljanju raspoloženja, a rečeno posebice vrijedi za ranjive skupine. Poput osoba s autizmom, recimo.

U tom smislu nedavno snimljen CD glazbene terapeutkinje Mejreme Reuter doista je pothvat vrijedan spomena, pa i ozbiljnog novinskog teksta. Jednostavno nazvan "Pjesme svjetla i zemlje", uradak je iz pianina "Manja", nazvanog po donatorici instrumenta Manji Rokov iz Kaštela, a koji se na veselje korisnika udomio u prostorijama Udruge za autizam - Zagreb, gdje Mejrema već jedanaest godina radi kao vanjska suradnica. Njezina glazba, sada ovjekovječena i na CD-u, tamo se sluša uz blagoslov predsjednice Udruge Slavice Dujmović, koja je među prvima prepoznala blagotvorni utjecaj Mejremine glazbe na autiste, mahom osobe odrasle dobi.

Pjesme na CD-u, reklo bi se, personalizirane su, to jest imaju osobnu posvetu. Namijenjene su Damiru, Mariju, Heleni, Željku i drugima koji žive u svom vlastitom svijetu, a još uvijek trebaju punu pomoć društva; izdvajamo skladbu "Sad i ovdje, blues za Vlastu", skladanu za slijepu korisnicu kojoj je rečena suptilna, nenametljiva melodija u trenutku osvijetlila mrak, otvorila prozore...
Cijeli projekt novog vala "funkcionalne glazbe" ima, moramo reći, i snažnu videopodršku. Ona je razvidna u fraktalnim algoritmima i predstavlja svojevrsno uobličavanje glazbe u nešto vidljivo, no ne kao notni zapis nego čista impresija. Taj dio, pak, potpisuje Emil Heron Vargović iz Zagreba, s kojim Reuter surađuje tijekom proteklih nekoliko godina.

 

 

Inače, Mejrema Reuter ima vrhunske reference za bavljenje takvom vrstom terapije, a njezin je životopis vrijedan kakve telenovele ili feljtona. Nakon nezavršenog studija medicine, diplomirala je međutim na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, usavršavala glazbeno znanje stečeno u mladoj dobi u sklopu srednje Glazbene škole, a u djetinjstvu je pohađala i satove baleta kod glasovite Ane Roje.

Bila je nositeljica glavnih uloga u brojnim kazališnim predstavama diljem Hrvatske i inozemstva, a u osvit Domovinskog rata život ju je na nekoliko godina ukotvio u Egiptu, gdje je radila kao asistentica direktora najveće operne kuće u Kairu, te u sektoru marketinga...

- Tu sam se susrela s najvećim glazbenim imenima današnjice, te nekim instrumentima poput taiko-bubnjeva, što u prijevodu (taiko) znači udar majčinog srca što ga bebe čuju dok su u maternici. Bila sam opčinjena; mislim da je taj trenutak bio i geneza mojeg budućeg poziva – sažima Reuter.

Nakon Kaira, radila je u Rimu na Američkoj školi kao predavačica glazbe, s također službenom misijom rekonstrukcije srednjovjekovnih i renesansnih plesova; već je tada bila u životnoj zajednici s diplomatom, blueserom i umjetnikom Carlom Reuterom, danas nažalost pokojnim. A u trenutku kad je pak došla u Bangladeš, taj "motherhood of music", shvatila je da želi u glazbenom smislu ostaviti trag...

Tamo je, naime, surađivala s madre Luisom Falsetti, ekvivalentom Majke Tereze Bangladeša, radila je s djecom iz sirotinjskih predgrađa, s ulica. Radila je u životu s djecom s posebnim potrebama, zlostavljanim ženama, žrtvama polijevanja kiselinom i drugima, a njezin prvi od četiri "funkcionalna" CD-a naziva "Free to fly" nastao je pak u centru za rehabilitaciju paraliziranih osoba u Bangladešu...

 

 

- Sjećam se teške prometne nesreće negdje oko dvijetisućite godine, kad je cijeli kontingent ljudi dovezen u taj bangladeški centar nakon unesrećenja; prizor je podsjećao na kadar partizanskog filma "Bitka na Neretvi". Ušla sam pod šator s flautom, i susrela se s pogledom čovjeka čije su me oči hipnotizirale, iako je bio tjelesno teško ranjen. Počela sam svirati flautu, instrument koji, uz klavir, dobro sviram. Svirala sam za njega i sve nesretnike u šatoru. Navečer me nazvao liječnik, prilično zatvoren čovjek, dr. Hak. Nikad mi se ranije ni jednom riječju nije obratio, ali te večeri mi je rekao jednu od najpotresnijih rečenica zahvale koju sam ikad čula u životu. Rekao je sljedeće: "Želim vam reći samo jedno: danas nitko nije umro. Hvala Vam" – prepričala je Mejrema, inače redateljica više uradaka, autorica monodrame, te četiri knjige, od čega su dvije zbirke pjesama, jedna monografija/putopis iz Libije, te zanimljivo ukoričenje posvećeno nedovoljno prepoznatom našem lokalnom dragulju: gradiću Bakru kod Rijeke...

Predugo bi bilo nabrajati sve što je u svojem iznimnom umjetničkom altruizmu uradila za života, koji je na izvjesan način "umirila" doseljavanjem na Čiovo 2007. godine, u kuću koju su zajedno ona i pokojni suprug izgradili i s ljubavlju namjestili da im bude dom. Kad ne stvara terapijsku glazbu, ne organizira izložbe ili promocije vlastitih knjiga, vrijeme provodi u održavanju maslinika zgodnog imena "Olivewood". Ipak, stalno je zaokuplja novi nemir kojem je cilj svijet oko nas učiniti boljim...

- Najveća želja mi je ljude osvijestiti u primjeni glazbe sa svrhom poboljšanja općeg zdravstvenog stanja. U čekaonicama bi trebalo puštati glazbu koju sam snimila za vrijeme terapijskih seansi, jer su mnoge note prije toga spontano nestale u trenutku kad su i nastale. "Pjesme svjetla i zemlje" puštaju se dakle u Udruzi za autizam – Zagreb, u pregovorima smo sa Srčanom klinikom, Poliklinikom za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju pod ravnanjem izv. prof. prim. dr. sc. Gorana Krstačića, a po meni bi bilo idealno glazbu uz video-fraktale puštati u svim zdravstvenim ustanovama, od čekaonica u stomatološkim ambulantama nadalje.

Kombinacija glazbe i medicine iznimno je ljekovita i za zdrave građane; zamislite da vas umjesto agresivnih oglašivača "junetine bez kosti" i higijenskih uložaka s televizora nježno "zapljusne" glazba koja opušta i smiruje, uz suptilni prizor kolopleta boja u igri koja podsjeća na krvotok, igru nota, protok života – zažareno će Mejrema Reuter, Splićanka koja s Čiova na izniman način, potiho nastavlja osvajati svijet.

Naslovnica Život