Mozaik Život

Pola stoljeća

Prijateljica mi je priznala: Shvatila sam da mi je brak osuđen na propast kad sam doznala da moj muž nikada nije čitao Alana Forda...

Pola stoljeća

'Zanimljivo je da je Alan Ford, od svih država van Italije, bija popularan jedino u bivšoj Jugoslaviji, ponajviše zahvaljujući danas malo poznatom genijalcu Nenadu Brixyju, sjajnom prevoditelju, koji je svojim vještim doskočicama strip učinija još zanimljivijim, šta su priznali i sami njegovi autori, Secchi i Raviola' priča nam Koja iz 'Đubriva'

Shvatila sam da moj brak nema izgleda za opstanak u trenutku kad sam doznala da moj novopečeni suprug nikad nije čitao Alana Forda.

Ne, ovo nije citat iz rečenog antologijskog stripa koji je ove godine napunio pedeset godina, nego izjava moje poznanice, danas sretno razvedene. Zvuči kao trpka šala, ali sociolozi koji se bave pitanjem kompatibilnosti karaktera našli bi poveznicu sa stvarnim životom.

Za nekoga tko se nikad nije susreo s retorikom iz Alana Forda, pa čak ni mašio za strip uopće, možda bi i bilo mjesta za oprost; no, netko tko ga je pokušao čitati i u njemu nije vidio ništa zanimljivo i intrigantno za nastavak čitanja doista bi bio zakinut za izvjesne paralele sa stvarnim životom i vrijednostima ovog (tek naizgled uvrnutog!) djela koje su inkorporirane u stavove pasionirane čitateljice istoga...

Reklo bi se, u navedenom je slučaju Alan Ford malen, ali moćan lakmus koji može pokazati koliko su, kolokvijalno, dvije osobe jedna za drugu stvorene...

Pola stoljeća nije mala brojka; Alan Ford, Bob Rock, Sir Oliver, Broj Jedan, Grunf, Jeremija, Šef, te brojni drugi epizodni likovi uveseljavaju čitatelje kako na rodnoj "čizmi", u Italiji, tako i šire, a posebno na području bivše Jugoslavije.

Strip su u početku radili crtač Magnus (Roberto Raviola) i scenarist Bunker (Luciano Secchi), da bi se to s godinama mijenjalo.

Citati, izjave, izreke, savjeti iz ovih knjižica sa po dvije slike (nekad i po jedna) na svakoj stranici moćna su bilanca za anale. Zato i jest šarmirao publiku diljem svijeta, pa čak i onu skloniju knjigama, jer... Ma, Alan Ford je klasik!

Naime, najpoznatija čitateljica knjiga u Hrvatskoj, Zagrepčanka Alis Marić, povjerila nam je da je i nju u mladim, reklo bi se, formacijskim godinama na pragu tinejdžerske ere, strip s naglaskom na Alana Forda uzeo pod svoje, te joj čak priredio konfliktne situacije s roditeljima.

'Nitko vas neće shvaćati preozbiljno ako se shvaćate preouzbiljno!'

– Paralelno s knjigama, koje sam zarana otkrila kao ljubav, gutala sam i stripove. Sjećam se jednog ljeta, imala sam dvanaest ili trinaest godina, koje sam provela udubljena nad stripovima; moja je majka negodovala jer, kao, ne čitam klasike, prave knjige.

Čak mi je i branila, ali ja sam ih potajice čitala. Skrivala sam ih od mame, kao da sam otkrila blago. Nije tu bio samo Alan Ford, nego i moji novootkriveni idoli: Komandant Mark, Tex Willer... Stripove sam i skupljala, kolekcionarstvo je bilo moja nova opsesija: imati pune police stripova, kao i knjiga.

Dakako, mnogi od citata iz Alana Forda i danas su krilatice kojima se vodim, a izdvojila bih jednu od njih, vezanu uz humoristično poimanje života. "Nitko vas neće shvaćati preozbiljno ako sebe shvaćate preozbiljno" – to me je naučio Alan Ford.

Sve što radimo u životu treba biti s osjećajem za zabavu, proslavu i humor – istaknula je autorica najpoznatije stranice namijenjene promoviranju čitanja knjiga, "Čitaj knjigu" Alis Marić, danas dame tek neznatno starije od kultnog stripa.

Stripovi, posebice Alan Ford, obilježili su i život poznatog splitskog književnika i jednog od najvećih kolekcionara rečenog strip-klasika u gradu pod Marjanom, a jamačno i šire, Mislava Pasinija. Štoviše, niz godina je kao novinar pisao za specijalizirani filmski magazin tekstove o hororima i ekranizacijama stripa, a pisao je i predgovore za Marvelova stripovska izdanja. Kultura čitanja rečenog štiva provlači se i kroz Pasinijeva književna djela...

– Sve se vezuje uz moj omiljeni žanr, horor, no tu se jako dobro uklapaju i stripovi, posebno oni koji su mračno tuširani, pa tako više cijenim i one epizode Alana Forda mračnog tuša, za razliku od prozirnih crteža. U pripremi su mi dvije nove knjige, također žanrovske.

Tipično sam dijete rođeno sredinom sedamdesetih koje je u novi milenij sa sobom donijelo duh pop-kulture prošlog stoljeća, pa tako obožavam i glazbu i priznajem samo vinile i CD-ove, nikakve aplikacije i ostali "neopipljivi" materijal – ističe ovaj diplomirani profesor hrvatskog i engleskog jezika po formalnoj profesiji, te nastavlja:

– Što se tiče Alana Fordova na polici, imam ih jako puno, no oni svoj prostor dijele i s mnogim drugim strip-album izdanjima. Obožavam stripove, ima tu kiosk-izdanja, a i onih pravih, tvrdo ukoričenih albumskih izdanja, od kojih najviše cijenim Sandmana. Što se tiče Alana Forda, tu sam oprezan jer izbjegavam ove nove Extra epizode. Uništile su čar serijala – kritički je dometnuo Pasini.

Svaki broj posebno sjećanje

– Iz današnje perspektive serijal stripova Alan Ford za mene osobno predstavlja svojevrsni foto-album. Uz svaki broj koji sam imao, pročitao ili ga još imam na policama veže me posebno sjećanje. Štoviše, svaki broj predstavlja mi osobne događaje u životu! Jedno od najvećih uzbuđenja u serijalu bila mi je epizoda "Hip! Hip! Hura!", kad se iz mrtvih konačno vratio Broj Jedan, jer njegovim je povratkom cijeli serijal dobio onu patinu s početka priče.

Serijalu je neviđeni uspjeh dao i prijevod Nenada Brixyja. Inače, osobno najvrjednijim izdanjima još uvijek smatram ona iz vremena Vjesnika, kad je svaki strip imao prepoznatljivi pečat. Strip kao medij uvijek koristim i u svojim romanima, od "Urghovih kronika" pa do "Zimske priče" pogotovo.

Stripovi koji su izlazili u vremenu prvih izdanja grupe TNT i sad imaju onu neizbrisivu patinu generacije koja se još uvijek ne da. Recimo, kada sam ja bio klinac, bilo je uobičajeno da se čak i dva Zagora mijenjaju za samo jednu epizodu Alana Forda, jer Alan Ford je bio kult. Njega obično ne bi čitao samo jedan član obitelji. Čitale su ga cijele obitelji. Osobno, najdraže su mi epizode s Gumiflexom – kazao je književnik Mislav Pasini, pasionirani pisac i "stripaš iz druge ruke".

Jedan od onih koji stripove ne samo čitaju i ljube, nego i iscrtavaju jest umjetnik Vladimir Mario Davidenko iz Splita. Taj nam je autor u struci cijenjenih stripova "Jomar" i "Tajna bijele planine", koji trenutno radi na dva zahtjevna projekta za francusko-belgijsko tržište, o Alanu Fordu kazao:

– Bez daljnjega, riječ je o kultnom i bezvremenskom stripu s uvijek aktualnim humorom, koji istodobno odlikuje dobar i dinamičan crtež s duhovitom karakterizacijom likova – stručno se osvrnuo Davidenko.

Crtačko i pisano remek-djelo

Jedan od onih koje je humor Alan Forda zadojio još zarana je i kontroverzni Toni Aničić, pjevač i frontmen najdugovječnijeg splitskog rock-benda Đubrivo. Za razliku od Alan Forda, koji je napunio "pet banki", Đubrivo slavi tek "srebrni pir", to jest dvadeset i petu obljetnicu postojanja. Međutim, Aničić je u strip "zaronio" prije negoli u glazbu...

– Alan Ford je apsolutno remek-djelo, i u crtačkom i u pisanom smislu. Bija sam dite kad se tek pojavija, i bija mi je smišan, ali pravu vridnost tog stripa spozna sam tek kad sam odrasta i shvatija koliko nam život nalikuje radnji bilo koje njegove epizode, i kako je, kroz nekoliko vrlo jednostavnih likova i situacija, zapravo vjerno prikazana sva društvena bijeda.

Zanimljivo je da je Alan Ford, od svih država van Italije, bija popularan jedino u bivšoj Jugoslaviji, ponajviše zahvaljujući danas malo poznatom genijalcu Nenadu Brixyju, sjajnom prevoditelju, koji je svojim vještim doskočicama strip učinija još zanimljivijim, šta su priznali i sami njegovi autori, Secchi i Raviola.

Moram priznat da se utjecaj Alana Forda itekako osjeti i u tekstovima Đubriva, osobito ranijim. Skoro sve epizode znam napamet, osobito prvih sedamdeset pet, a najdraži mi je lik, pogađate, Bob Rock. Da, zbog niskog rasta i prgave naravi (smijeh).

U svakom slučaju, malo šta mi se u humoru može mirit s Alanom Fordom, pa i dandanas, u povremenim trenucima dosade, znam posegnit za nekom njegovom epizodom, i pročitat je u jednom dahu, a nerijetko i nastavit s još nekoliko – svoj doživljaj "mladog pedesetogodišnjaka" dao nam je roker Toni Aničić iz "Đubriva".

 

Naslovnica Život