Mozaik Život

POČASNI KONZUL KRALJEVINE ŠVEDSKE

Slobodan Aničić: Kod kuće se ponašam kao Šveđanin, kad sam kćerkama mijenjao pelene, moji prijatelji bili su zgroženi!

POČASNI KONZUL KRALJEVINE ŠVEDSKE

Kada su u travnju ove godine Slobodan Aničić, počasni konzul Kraljevine Švedske u Splitu, i Petroslav Sapunar, predsjednik Skupštine Splitsko-dalmatinske županije, kao dio četveročlane delegacije Županije posjetili švedsku pokrajinu Skåne radi suradnje OPG-ova i proizvodnje biohrane, troškove prijevoza, hotela, ručkova i večera, plaćala im je - jedna članica SDP-a!
Aničić, naime, kako nam kroz smijeh kaže, nije aktivirao novu kreditnu karticu, dok je Sapunar za delegaciju Županije imao par tisuća eura u gotovini s kojima nije mogao platiti – ama baš ništa!

- Prijevoz u Kopenhagenu te troškovi u hotelu i restoranu u Švedskoj mogli su se platiti samo karticama. Jer tamo je već sada 90 posto transakcija bezgotovinsko, a za nekoliko godina u potpunosti će se izbaciti gotovina iz optjecaja. Naravno da smo novac vratili kolegici koja nam je za sve provlačila svoju karticu – govori nam Aničić, koji je kao konzul s najdužim stažem ujedno doajen splitskog Konzularnog zbora.

Poliglot i golfer

Naš sugovornik je i poliglot – uz švedski jezik govori engleski, talijanski, francuski i njemački. Jedan je od pokretača golfa u Dalmaciji, koji je naučio prije 20 godina gledajući videokasete. Tada se vježbalo na Hajdukovim pomoćnim terenima, dok zaljubljenici u taj sport u Stobreču nisu uredili golf-teren koji danas ima šest "pravih" rupa. Bio je i dugogodišnji predsjednik Golf-kluba "Split 1700". Sada obnaša jednogodišnju funkciju predsjednika Rotary kluba Split. Svira gitaru, zaljubljenik je u jedrenje i tenis....

I to nije sve, jer nosilac je ordena Komodora Kraljevskog reda Polarne zvijezde, koji mu je prije četiri godine u kraljevskom dvorcu u Stockholmu osobno uručio švedski kralj Carl XVI. Gustaf. Radi se o najvećem švedskom odlikovanju koje stranac može dobiti. Do tada je bio Vitez Polarne zvijezde I. klase!

- To se zasluži svojim radom. Kazali su da pomažem Šveđanima u Hrvatskoj i da promptno rješavam sve probleme.
Biti počasni konzul i zastupati Švedsku je, kaže, velika čast i to nije plaćena funkcija. Posao mu je, naravno, prvenstveno pomagati švedskim državljanima koji imaju bilo kakav problem kada dođu u Hrvatsku. Najčešće se radi o tome da izgube putovnicu pa im on izda onu privremenu kako bi se mogli vratili kući. To ih je prije koštalo nekoliko stotina kuna, a sada 1200 kuna, jer je Švedska odlučila da treba penalizirati nebrigu o svojim osobnim ispravama.

Jedna od nesreća radi koje je intervenirao je...

- Nedavno su mi iz Makarske javili da su dvije Šveđanke u dobi od 91 i 76 godina završile u splitskoj bolnici jer je jedna slomila kuk, a druga bedrenu kost. Naime, pridružile su se grupi koja je uz glazbu vježbala aerobik jer im je to izgledalo zabavno. I onda su obje pale i ozbiljno se ozlijedile. Po meni im voditelj grupe nije smio dopustiti da u toj dobi rade takve vježbe – ispričao nam je o jednoj od situacija.

Potvrde umirovljenicima

Tada odmah obavještava "SOS Kopenhagen", centar koji pokriva sve koji su zdravstveno osigurani u Skandinaviji.

- Po njih tada dolazi avion s medicinskom opremom, liječnikom i medicinskom sestrom koja na njih pazi tijekom cijelog puta do Švedske – objašnjava.

Nadalje, od Zadra do Ploča ima oko 120 švedskih umirovljenika koji ga jednom godišnje moraju posjetiti da bi im izdao potvrdu da su – živi.

- Švedska je jako korektna i pošalje vam obavijest da sa 61 godinom imate pravo na njihovu prijevremenu mirovinu. Imam puno švedskih penzionera koji su tamo radili 40 godina i imaju visoke mirovine, a uskoro će imati mogućnost porez plaćati samo u Hrvatskoj, što će za njih biti manji izdatak nego kad ga plaćaju u Švedskoj. Zapravo, tamo već nakon nekoliko godina rada imate pravo na njihovu penziju, ali onda to nisu veliki novci: nakon 4-5 godina rada i nakon navršenih 65 godina primaju od 500 do 700 kuna.

I sad objašnjenje zbog čega Švedska od svih njih traži potvrdu da su živi.

- Svojevremeno su u Italiji i Grčkoj otkriveni slučajevi da nakon što umirovljenik umre, obitelj to ne prijavi, već s poštarom dijeli pokojnikovu penziju - kaže Aničić i dodaje da takvih slučajeva u Hrvatskoj nije bilo.

Pomaže i Hrvatima koji žele krenuti u posao sa Šveđanima. Radi na tome da Split i Göteborg postanu gradovi prijatelji... Tvrdi da kao počasni konzul nema beneficija.

- Ljudi krivo misle da je to "život na visokoj nozi". Nema toga, to je samo čast i prilika da se pomogne ljudima u nevolji.
No, što je npr. s diplomatskim tablicama s kojima može svugdje parkirati bez straha da mu pauk digne auto ili s odvojenim čekiranjima za diplomate na velikim aerodromima, s diplomatskom prtljagom koju carina ne smije otvarati...?

Nije to život na visokoj nozi

- Znalo mi se dogoditi da zbog hitne intervencije radi švedskog državljanina moram automobil parkirati npr. kod zgrade HNK i tamo mi pauk ne bi digao vozilo. No, diplomatske tablice ne zloupotrebljavam u privatne svrhe, čak ih trenutačno i nemam.

Nemam ni diplomatsku putovnicu, već samo konzularnu osobnu iskaznicu koja je samo hrvatska identifikacijska isprava, bez ikakvih diplomatskih povlastica.

U Švedsku ga je s 23 godine, a nakon diplome na Pravnom fakultetu u Splitu, odveo jednogodišnji postdiplomski studij međunarodnog prava.

- Tamo sam, paralelno sa studijem, pohađao intenzivne tečajeve švedskog jezika, i to četiri puta tjedno po četiri sata, od čega dva sata u učionici i dva u laboratoriju gdje su nas snimali na magnetofon da bi preslušavali kako izgovaramo. Pitamo ga je li tu ulogu možda odigrala i neka Šveđanka.

- I to je jedan od načina da se nauči jezik – tajanstveno će.

U samo godinu dana je naučio švedski jezik i kasnije ga je nastavio usavršavati.

- Švedski jezik je sigurno mnogo lakši za učenje od hrvatskog, jer nema padeža, ima dva roda i nešto nepravilnih glagola. Izgovor je "muzika", jedno neobično "pjevanje". U "Jadroplovu", gdje sam proveo većinu radnog vijeka i gdje sam se bavio pomorskim pravom i osiguranjem, ured sam jedno vrijeme dijelio s kapetanom koji je završio nautiku u Dubrovniku, i kad bi me netko nazvao iz Švedske, on mi bi poslije rekao: "Gosparu, kad govorite švedski, vi ste skroz drugo čeljade." A tek kad Šveđanke razgovaraju, to je onda jedan stalan žamor, jer dok jedna govori, druge istovremeno glasno komentiraju: Ma je li, ma nemoj, nije valjda...

Sudjelovanje na vjenčanjima

Što je preuzeo od Šveđana?

- Kod kuće se ponašam kao Šveđanin, kod kojih nema podjele na muške i ženske poslove. Normalno mi je staviti prati i sušiti robu, staviti suđe u mašinu, obaviti kupovinu... Kad su moje kćerke bile male, mijenjao sam im pelene, u to vrijeme na opće čuđenje ili čak zgražanje mojih muških prijatelja.

Slobodan Aničić je i tumač za švedski jezik već 40 godina, a sljedeći najbliži je u Zagrebu, pa kad se netko s ovog područja planira odseliti u Švedsku, kod njega dolazi na prijevod dokumenata.

- Tamo odlaze naši ljudi svih struka – liječnici, jer u njihovim bolnicama radi puno stranih doktora, zatim medicinske sestre i fizioterapeuti. Tamo se ide radi čuvanja starijih osoba u domovima. Odlaze i oni koji su ovdje radili u škverovima, iako su oni gotovo ugasili brodograđevnu industriju, a u nekadašnjim škverskim zgradama sada su hoteli. U jednom takvom je iznad recepcije kao eksponat stavljena velika kuka od dizalice. Imaju još par brodogradilišta koji pružaju usluge prenamjene brodova.

Ona najugodnija dužnost, koju često obavlja kao tumač, priča nam, jest sudjelovanje na vjenčanjima Šveđana. Ceremonije se često održavaju na Hvaru, u trogirskoj Gradskoj vijećnici, na plaži u Brelima, u Splitu na Sustipanu, na terasi hotela "Park"...
Osim što im sa švedskog na hrvatski prevede sve potrebne isprave, na švedski jezik prevodi i svečani tekst koji na vjenčanju izgovara matičar.

- To su lijepa iskustva i s nekima od tih ljudi ostanem još neko vrijeme u kontaktu. Svi oni trajno zavole Hrvatsku.

 

Poduzetništvo je način razmišljanja
U Švedskoj je poduzetništvo način razmišljanja. Dok je ovdje pojam zaposliti se u Banovini, u Županiji ili u Lučkoj upravi..., tamo su to najmanje atraktivni poslovi – kaže Aničić i prepričava kako je započet poznati projekt 'Yacht Week'.
- Dvojica Šveđana, tada u dobi od 26 i 27 godina, na Jadranu su radili kao skiperi na brodovima s gostima treće životne dobi. Bili su usidreni ispred restorana i rekli su gostima da uzmu gumenjak i odu na večeru, jer tamo im je sve rezervirano. Zaključili su da bi bilo puno zabavnije da umjesto tih starih ljudi imaju mlade goste u dobi od 20 do 30 godina i da se svi dobro zabavljaju. Već sljedeće godine su doveli 500 gostiju iz Stockholma. Pa su ured tvrtke prebacili u London, jer je bolje zvučalo radi privlačenja gostiju iz ostalih zemalja. Danas na desetke brodova zakupe od početka lipnja do sredine rujna. Flotile putuju svaki tjedan. Organiziraju zabavu u svakome mjestu, a zadnjeg dana je regata. Bilo je povika na njihovo loše ponašanje, a onda su oni to sredili tako da svaki gost potpiše da će se ponašati prema pravilima ili će u protivnom biti izbačen s broda. I to sad funkcionira. Poanta je da je sve počelo bez jedne krune investicije. Samo su zakupili brodove, dobili proviziju od iznajmljivača, pa su dobili proviziju od pića... I od ničega su stvorili biznis. Isto su ponovili u Turskoj, Grčkoj i Italiji, na Karibima. Sad imaju po istom konceptu organiziran i 'Ski Week' u Austriji, Americi, Japanu...

 

Pročišćavanje i recikliranje
Počasni konzul kaže kako se u Švedskoj još prije 20 godina pročišćavalo 94 posto vode koja se vraćala u prirodu, a u Hrvatskoj u isto vrijeme samo sedam posto. Poznato je i da Šveđani 99 posto otpada recikliraju i od njega dobivaju energiju, te da vlakovima dovode otpad iz Italije i drugih europskih zemalja.
Kako u Splitu imamo problem s odlagalištem otpada Karepovac, a u Županiji s projektom izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici, za koji ekoudruge tvrde da će ugroziti izvor pitke vode...., pitamo ga je li tko preko njegova konzulata otišao vidjeti kako su ti problemi riješeni u Švedskoj.
- Svojedobno su Alen Ćurin, tadašnji direktor "Čistoće", i Tomislav Mihotić, koji je u Županiji bio zadužen za problematiku zbrinjavanje otpada, tri tjedna bili u Švedskoj na edukaciji i obilasku pogona. Hrvatska im je platila samo put, a sve ostale troškove pokrila je Švedska agencija za zaštitu okoliša. Bili su oduševljeni.
Jesu li tamo nešto naučili?
- Siguran sam da jesu – odgovara nam.

 

Preselio bih javnu upravu
iz Švedske u Hrvatsku

Kad me netko pita što bih iz Švedske preselio u Hrvatsku, to bi bila javna uprava. Gore svatko tko radi u javnoj upravi svjestan je da živi, kako se ono nekad govorilo, 'na grbači radnog naroda'. Svjesni su da oni ne zarađuju, nego da ih građani plaćaju iz poreza i da su tu da im pruže uslugu. To oni i rade. Kad mi treba npr. izvod iz matične knjige, nazovem gore, te mi dokument pošalju faksom ili e-mailom. Za 10 minuta na stolu imam što sam tražio, jer tamo nema ono 'dođite sutra ili preksutra' - kaže počasni konzul Švedske u Splitu.

 

Plan za 2030.
Plan Švedske je da se 2030. godine potpuno oslobodi uvoza nafte, iako već sada postoji cjevovod kojim iz Norveške dolazi 'crno zlato'. Upitao sam se ima li Hrvatska išta isplanirano za tu godinu, i zaključujem da najvjerojatnije - nema. Tu je ta razlika, jer oni sve rade dugoročno i strateški. Kod njih su teme kao što su energija, zaštita okoliša, obrana, zaštita voda..., odavno dugoročno definirane, tako da se o njima uopće ne raspravlja u izbornim kampanjama.

 

Nema ocjena do sedmog razreda
Male Šveđane se u školi ne ocjenjuje do sedmog razreda, a poslije mogu imati i po nekoliko negativnih ocjena, a da ne moraju ponavljati godinu, niti kod njih ima prosjeka ocjena. Jer ako netko ima 20 kilograma viška i ne može preskočiti konjića, ili nema sluha i nešto ne može otpjevati, te dobije ocjenu nedovoljan, zašto bi zbog toga ponavljao razred?! Pa neće naučiti pjevati i, na kraju krajeva, neće se baviti pjevanjem, nego će biti kemičar ili liječnik... Dobro znam što znači kad netko nema sluha, jer sam svojedobno s 'mosorašima' odlazio autobusom na skijanje na Vaganj, Cincar i Kupres, gdje svi pjevaju iako bi nas desetero imalo sluha, a njih 30 uopće ne. Toj kakofoniji ljudi koji nemaju sluha nema pomoći – kroz smijeh će Slobodan Aničić.

 

Dinamit, tetrapak, Abba...
Švedska je zemlja koja je izmislila dinamit, patent zatvarač, tetrapak, sigurnosne pojaseve u automobilima, Skype, kod njih je 1997. godine prva žena izabrana za kardinala... Abba i Roxette nisu jedine njihove poznate grupa, već je četvrta zemlja u svijetu po izvozu glazbe i od toga su napravili industriju. Kad nešto rade, onda to rade 'kako Bog zapovida', ozbiljno i temeljito – kaže počasni švedski konzul u Splitu.

 

Sa suprugom prevodio jelovnike
Supruga nije Šveđanka, upoznali su se u 'Jadroplovu'.
- Jedno vrijeme smo prevodili jelovnike. Počelo je s tim da smo bili na ručku sa švedskim ambasadorom. Njegova supruga uopće nije htjela ni pogledati jelovnik, nego je rekla 'da su dosadni, da je u svakom isto – pršut, sir, hobotnica na salatu, itd., te da kad vidiš jedan, da si vidio sve, dok je vani pravo uzbuđenje uzeti novi jelovnik i vidjeti nešto novo'. Također je rekla da su prijevodi jela katastrofalni, pa se prilog prevodi kao 'adverb', a kozice kao 'smallpox', što su u prijevodu vodene kozice. Za to je naravno krivo prevođenje uz pomoć Googlea. Nakon toga smo supruga i ja za dosta restorana sredili jelovnike tako da su bili jezično besprijekorni i s detaljnim opisima jela. Najopširniji takav napravili smo za restoran 'Boban'. Bilo je to prije desetak godina.

 

Najveća brokerska kompanija na svijetu
Nakon splitske brodarske kompanije, Aničić je radio za najveću svjetsku brokersku kompaniju MARSH, koja je dio velikog američkog koncerna 'Marsh & McLennan' koji posreduje u osiguranju, i odakle je otišao u mirovinu. Ta kompanija je u to vrijeme, napominje, bila najveća na svijetu, s 11 milijardi dolara godišnjeg prihoda.

 

Naslovnica Život