Mozaik Život

GOVORIO U RIMAMA

Otkrivamo manje poznate detalje iz života kultnog dalmatinskog poete; Fiamengo je volio piti kavu na Pazaru s nepoznatima, među švercerima cigareta i blitvom...

GOVORIO U RIMAMA

Split, Dalmacija, Hrvatska su izgubili još jednog velikana, u 73-oj godini života preminuo je Jakša Fiamengo, pjesnik, kako ga ljudi od struke nazivali jedan od najvećih u hrvatskoj poeziji novijeg doba. Jakša je bio i novinar i veliki čovjek koji je radio s najpoznatijima, a volio piti kavu s nepoznatima, skroman u životu i uvijek spreman za stih. Oni koje je simptizirao, a bilo ih je puno, u svakom susretu, pa i onom i u gradskom autobusu kojim je godinama odlazio u redakciju Slobodne Dalmacije, počastio bi nekom simpatičnom poetičkom doskočicom.

Znao je govoriti u rimama, imao je precizne opaske, a vrlo često je pričao i u malim zanimljivim dosjetkama, zagonetkama, na koje je tražio adekvatan odgovor. Javnost ga pamti po suradnji s vrhunskim skladateljima tipa Zdenko Runjić, ili pjevačima najvećeg kalibra kao što je bio Oliver. Ali pamtit će ga i po velikim pjesmama, s uigranim mudrim, pametnim, pomno biranim riječima koje su pjevači potom pronosili u svijet.

Oni koji su ga bolje poznavali i s njim se češće susretali, znali su kako je volio knjige. Mačke. I kavice na pazaru. Baš tu, u želucu grada, ponad štandova s blitvom, krumpirom i kapulom, među švercerima cigareta, kućicama s odjećom, imao je svoju dnevnu jutarnju štaciju. Tu ga je dočekivao mali stol za kojim bi sjeo, popio prvu kavu, dizao livel u više stanje. Volio je metež običnog života, male ljude i njihove priče, hranio se srcem grada, i iz tih situacija vadio riječi za svoje antologijske pjesme.

Taj mu je splitski dekor možda i najviše nedostajao kada je zbog zdravstvenih problema novu privremenu adresu našao u bolničkoj sobi, a potom i u domu za umirovljenike. Iz njega bi počesto nazivao drage ljude kako bi ih pitao što rade, ili tek priupitao koliko su dobre šljive za želučane tegobe. I uvijek pritom pokazao kako iza njegovog genijalnog, iskričavog karaktera stoji jedinstven čovjek. Netko na koga se naljutiti nije moglo.

Problem s hit makerima, a Jakša je to bio, što se njihove riječi, njihova igra slova, nekako uvijek pripišu onom tko ih na sceni izvodi. Glazbeniku. Pjevaču. Iz sjene svoje poezije ti isti hit makeri počesto izlaze samo onda kada primaju nagrade, pokažu lice, koje tek tada slijedi već prikazani um. Znao je to koji puta Jakša reći, no nije zamjerao. Išao je dalje, pisao je, jurio u svoju Komižu, gledao oko sebe, tražio inspiraciju u svima nama.
 

Naslovnica Život