Mozaik Život

(Ne)dopustiv čin

Psiholozi oko skandala u Imotskome: Odgajateljica je vrijeđala djecu, a onda javnost nju. Otkaz? Ne brzajte sa zaključcima, roditelji prvi prostače pa se smiju kad to djeca ponove

(Ne)dopustiv čin

Psihološka struka nema razumijevanja za odgojiteljicu koja je nedavno u imotskom dječjem vrtiću psovala djecu, podizala glas i sve to snimila kamerom. Snimku koja je potom dospjela u javnost, digla na noge roditelje, odgajatelje, zabilježila lavinu negativnih komentara i globalnu osudu odgojiteljičinog ponašanja, neki od kontaktiranih psihologa nisu htjeli u cijelosti ni pogledati. Bila im je mučna, žalosna, ukazala je na neprihvatljivo, neprofesionalno ponašanje, koje se, vele, ne može olako objasniti šalom.

Jer šali na radnom mjestu, posebice onom kao što je vrtić, mjesta ne smije biti. Pokušali smo kontaktirati više psihologa, većina čuvši temu nije bila voljna za komentar. Manji dio je tek neslužbeno, pod krinkom anonimnosti ustvrdio da je to iznimno delikatna, vrlo ozbiljna situacija koja na određeni način pokazuje i svu licemjernost društva.

- Istina je, i roditelji u svojim kućama prostače pred djecom koja sve to upijaju. Ona sve vide, sve razume. Naravno da ni to nije prihvatljivo ponašanje. Ali ovo se dogodilo na radnom mjestu, u ustanovi za najmlađe, upravo tamo gdje se nikada nije smio zabilježiti incident takve vrste. To je apsolutno nepoželjno, žalosno ponašanje. Kakva šala, kakvo prostačenje, dizanje glasa, vrijeđanje, kakvo snimanje djece?! To odgajatelj ne smije raditi. Odgajatelji imaju ulogu odgajanja djece, pa i roditelja ako treba. Digla se i hajka na tu odgojiteljicu, javnost je skočila na noge. Je li zaslužila otkaz? Polako, prvo s njom treba popričati, vidjeti pozadinu priče, ukazati joj na problem. Grubo je naučila lekciju, imat će i posljedica, doživjela je stigmatizaciju. Nije ni njoj sada lako – zajednički je stav psihologa.

Otvoreno, bez straha, bez nelagode, o imotskom dječjem slučaju priča prof. dr. sc. Mirjana Nazor, istaknuta stručnjakinja koja smatra da bi u tu dječju ustanovu trebalo poslati stručnjake profilirane za rad s djecom. Pa i ako se takva incidentna situacija dogodila samo jednom, kaže, stručnjaci trebaju popričati s djecom kako bi se vidjelo je li neprihvatljivo odgojiteljičino ponašanje proizvelo određenu štetu. Osnovno je pitanje, veli dr. Nazor, je li takvo neprikladno ponašanje bila tek jedna neugodna epizoda ili se već događalo. Bilo ovakvo ili onakvo, drži poznata psihologinja, nije prihvatljivo, i kod osjetljivije djece i u samo jednom slučaju može dovesti do ozbiljnih posljedica.

- S djecom bi trebalo popričati, i možda ih kroz igru navesti da ispričaju kako su ona doživjela to što se dogodilo. I utvrditi je li to trajalo duže. Svakako bi trebalo popričati i s odgojiteljicom na koju se obrušila lavina ojađenosti, ljutnje, loših komentara. Ne smijemo je odmah osuđivati, treba pokušati utvrditi što je dovelo do takvog ponašanja, ukazati joj na neprihvatljivost čina. Svatko može pogriješiti. Ne treba odmah tražiti otkaz – veli dr. Nazor.

Snimku je pogledala, sa slučajem je upoznata, no ispriku da je riječ o tek običnoj šali ne prihvaća. Kao i većina kolega, drži da je šali mjesto u drugom okružju. A onoj koja uključuje prostote, podizanje glasa i ostala neprihvatljiva ponašanja s vrtićem se ne smiju povezivati. Zašto? Zato što djeca upijaju sve. Mlađa ne razumiju značenje psovke, ali je pamte i donose kući. Kod roditelja to može ponekad i izazvati smijeh, što djeca povezuju s prihvaćanjem, i kao model nose dalje.

- Tu je i problematično vikanje, dizanje glasa koje djecu, posebice mlađu, dovodi do toga da počinju razmišljati da su nešto loše napravila. Ona ne shvaćaju da grešku rade stariji, već sebe doživljaju kao krivca, kao nekog tko nije dobar. Dugotrajno, takvo ponašanje kod djece može izazvati različite probleme, anksiozna ponašanja, nevoljko odlaženje u vrtić, plač, proljev, mokrenje u krevet. Ono što se može napraviti u prevenciji je stalan, smiren razgovor između roditelja i djeteta, to je prva razina na kojoj se problem može očitati već u začetku – kaže dr. Nazor.

I dok su mlađa djeca nemoćna u obrani, starija već imaju mehanizme otpora, u vidu mobitela kojima počesto snimaju, i u javnost puštaju neprihvatljiva ponašanja odraslih. Problem nastaje kada se ponašanja izvuku iz konteksta, iz cjeline, čime mogu nanijeti ogromnu štetu obrazovnim djelatnicima. Situacija je, slaže se dr. Nazor, vrlo delikatna i koliko god te snimke služile kao kontrolni mehanizam, s druge strane svakom obrazovnom djelatniku takva sve učestalija praksa može doslovce utjerati strah u kosti.

- Digitalna tehnologija je kamere donijela čak i u učionice, omogućila je djeci tajno snimanje i, nažalost, veliku mogućnost zlouporabe. Profesori i učitelji su zbog toga pod velikim pritiskom, moraju doslovce paziti na svaku riječ. I pitanje je kako se obraniti od nečega što kasnije može biti izvučeno iz cjeline, iz konteksta? Vrlo teško, ponekad i nikako – veli prof. dr. sc. Mirjana Nazor.

 

Splitska odgojiteljica
- Meni to nije normalno ponašanje, i uopće ne shvaćam što je pjesnik, u realnosti ta odgojiteljica, željela reći. Takvom odnosu mjesto nije u vrtiću, to je neozbiljno, neodgovorno, i nespojivo sa zvanjem odgajatelja. Što se tiče otkaza, ne znam što bih vam rekla. Treba prvo vidjeti s kim se ima posla, pogledati okolnosti. U svakom slučaju nije u redu, to je nešto jako loše – rekla nam je jedna splitska odgojiteljica s dugim obrazovnim stažom.

 

'Roda'
Zapitali smo i Udrugu "Roditelji u akciji - Roda" za komentar ove situacije, iz koje su nam poslali kratko priopćenje:
- Roditeljima je jako važno kome ostavljaju djecu na skrb gotovo većinu radnog dana, važno nam je povjerenje u osobe koje preuzimaju na skrb našu djecu dok mi radimo. Važno nam je da osobe budu stručne, tople i pristupačne, da znaju procijeniti što je primjereno ponašanje prema djeci i pred djecom. Nužan nam je osjećaj sigurnosti da su djeca dobro i kvalitetno zbrinuta i sigurna

 

Naslovnica Život