Mozaik Život

Zna što želi

Osmogodišnji Splićanin Daniel nema tipične 'što želiš biti kad odrasteš' želje: evo zašto je na dobrom da postane novi Mate Rimac ili Ivan Mrvoš

Zna što želi

'Moj prvi filmić zove se Kameni gorostas, ima više od četiri tisuće pregleda'

Ništa više nije kao prije. Pa ni djeca. Evo primjera, pitali smo osmogodišnjeg Daniela Kvesića, učenika drugog razreda splitske OŠ "Brda", što želi biti kada odraste. Naivno smo vjerovali da su vječni dječački stereotipi još uvijek u modi. Dakle, što želi biti, možda pilot, zapitasmo ga.

– Neeeee.

– Ma daj, a onda sto posto nogometaš. Je li tako?

– Neeee.

– Čekaj, ni sportaš, a da nije onda vatrogasac?

– Ne i ne – ustrajan je mali čovjek.

– E sad, da razmislimo malo, onda policajac, vojnik, vozač Formule 1, kamiona, doktor, maneken? Nešto moraš biti – već smo na muci.

– Neeee – veli.

– Brate mili, što želiš biti kada narasteš? – predajemo se.

– "Youtuber". Bit ću programer na svom YouTube kanalu. Već od pete godine sam tako odlučio – skroz ozbiljno će Daniel, kao da mu je 40, a ne osam godina.

A mjesta ozbiljnosti ima, Daniel je već napravio prve korake u svojoj YouTube aktivnosti. Već nekoliko mjeseci ima svoj kanal, ima i svoj nadimak, kodno youtubersko ime Eli Dan, a tu su i programerske aktivnosti. Skupio je i svoju skupinu pratitelja, stigla ga je i razredna popularnost, i, kako stvari stoje, na dobrom je putu za ostvarenjem svojih snova. Ma kako li je to sve počelo?

– Pa ja već od pete želim postati youtuber, i već tada sam mamu i tatu molio da me počnu snimati kamerom dok ja onima koji me gledaju na svom YouTube kanalu objašnjavam kako se nešto radi. Ali oni tada još to nisu dopuštali, čekali su da malo narastem. I kako nisam mogao snimati svoje uratke, onda sam polako počeo pratiti druge, i učiti kako se to sve radi. Tada sam odlučio kako ću na svom kanalu, kad malo narastem, za početak ostalima pokazivati kako se gradi s lego-kockicama. One su moja najdraža igračka, sve ove ladice su pune kockica. Gradim, pa se igram, onda rastavljam, pa opet gradim, dobivam nove. A onda sam počeo i programirati lego – veli.

Polako, prije programiranja stiglo je i razbijanje blokade, mama Tanja i otac Zoran zaključili su kako je Daniel već dovoljno velik da krene u novu etapu svoga života. Pa su osigurali dobru kamericu, a njemu prepustili da odabere temu o kojoj bi kao jedan od mlađih hrvatskih youtubera volio govoriti. Daniel se odlučio za područje konstrukcije i arhitekture, koje je u prvi plan stavilo njegov lego-svijet.

– Moj prvi filmić se zove "Kameni gorostas", ima više od četiri tisuće pregleda. Ja to stalno pratim, stalno gledam kako im broj raste. I najdraže će mi biti kad budem imao oko milijun pregleda i ljudi šta me prate. I više. "Kameni gorostas" je priča o gradnji ovog lego-zmaja s krilima. Onda su došle druge priče, pa smo prešli na fiziku – kaže.

Tu je uskočila mama Tanja, Ruskinja rodom koja se zbog ljubavi preselila u Split. Tanja je moderna mama, vrlo brzo je uočila talente svog sina i, shvaćajući kako ih kroz igru još više razvija, zdušno mu je pripomogla u youtuberskom poslu. Ona je ta koja uglavnom stoji s druge strane kamere, ali i sa sinom planira koje bi se iduće teme dotaknuli. Nakon nekoliko lego arhitektonskih zahvata, na red su došli fizikalni zakoni. Koji?

– Newtonov zakon gravitacije, pa primjer, vulkanske erupcije kojima Daniel, u ulozi Eli Dana, pojašnjava kako i zašto nastaju. S Newtonom je praktično pokazano što je znanstvenik želio reći u svom fizikalnom zakonu. I zašto tijela iz zraka padaju. Sve to Eli Dan kroz igru i na jednostavan način prezentira drugima. Meni je osobno ipak najdraži projekt "Verni". On je priču podigao na još zanimljiviju razinu – kaže mama Tanja.

"Verni"? Što li je to? E to je robot koji sam hoda, govori, recitira i "Grgu Čvarka". Stvoren od lego-kockica unutar kojih se nalazi malo pametno srce, odnosno računalni centar što je bluetoothom povezan s iPodom. A tko sa svim tim rukovodi? I tko je sve to sastavio? Pa naš Eli Dan.

– Daaaa. Verni je moj prijatelj kojeg sam sam sastavio. I kojem ja dajem naredbe što da napravi. Sve to programiram preko računala. Na Ipod ekranu biram kockice, to su pokreti ili riječi koje moj Verni izgovara. Tako sam smislio i priču oko Vernija u školi. Ovako, ja sam kao bolestan, pa moj Verni umjesto mene ide u razred i učiteljici odrecitira domaći rad, pjesmu "Grga Čvarak". I on je to napravio – kaže Daniel.

– Dakle, odnio si ovog malog Vernija u učionicu, nakon čega je on postao učenik? – pitamo ga.

– Nisam ga odnio, nego je sam odšetao. Dobili smo dozvolu u školi da dođe u goste. On šeta, govori, samo šta ne miče još rukama. A da miče, onda bi ga isprogramirao da pomogne mami oko kuhanja, peglanja, čišćenja kuće. To kad malo narastem, onda ću joj napraviti velikog Vernija koji će sve to raditi umjesto nje. To znači biti programer. A kad to stavim na Eli Dan, onda sam i youtuber – objašnjava nam.

Eli Dana čekaju još brojni zadaci, dječje igre s Lego-zvrkom kojeg je sam napravio. Pa novi roboti, sve savršenije strukture. Pojašnjava nam kako svoju malu, ali vrijednu YouTube sljedbu ima u svom razredu i šire. Djeca danas više ne igraju toliko na franje, kukala, zamijenili su ih iPodi i njihove silne mogućnosti. Uradci mu se prate, komentiraju, kao u slučaju Vernija imaju edukativnu formu. Svakim danom lista pretplaćenih na njegov kanal raste. No uvijek ima i onih kojima se to što radi ne sviđa. Ma koliko god dobro bilo.

– Imam jednog hejtera. Hejtericu. Što to znači? To znači da mi jedna učenica iz razreda stalno govori da to ništa ne valja. To je hejter. Onaj koji ne voli. Ali samo je jedan, i to je O.K. Neću stati dok ne budem imao puno onih koji me gledaju. A to znači još nešto, to donosi novce. Znam ja to, šta si popularniji, više zaradiš. Imat ću ja milijun ljudi koji će me gledati – veli Daniel, koji govori i ruski, sporazumijeva se na ukrajinskom i još planira odlično naučiti engleski jezik.

I mlađi brat na istom putu
Daniel ima i šestogodišnjeg brata Marka, još jednog zaljubljenika u iPpod, računalne igre, YouTube, programiranje, rad na društvenim mrežama. I on je odlučio imati svoj kanal, štoviše ne reci dvaput, vrlo brzo i lako ga je sam i otvorio. Još nije aktivan kao brat, ali priprema se. Njegovo vrijeme tek dolazi, a teme koje će obrađivati, kažu nam ponosni majka i otac, bit će za početak vezane uz računalne igrice. Ako se pametno biraju i doziraju, i ako imaju edukativni element, one, kažu njihovi roditelji, mogu jako pomoći pri razvijanju kreativnosti i razmišljanja.


'Imam jednog hejtera. Hejtericu. Što to znači? To znači da mi jedna učenica iz razreda stalno govori da to ništa ne valja. To je hejter. Onaj koji ne voli. Ali samo je jedan, i to je O.K.'

 

Naslovnica Život