Mozaik Život

Groblje savezničkih aviona u Konavlima

Tragične sudbine letačkih posada na krajnjem jugu Hrvatske: jednom je Liberatoru nedostajalo deset metara da preleti planinu

Groblje savezničkih aviona u Konavlima

Počeo je s istraživanjima prije manje od godinu dana, a već je otkrio cijelu jednu neispričanu povijest zrakoplovnih nesreća u Konavlima tijekom Drugoga svjetskog rata. Priče o stradanjima većinom savezničkih borbenih zrakoplova u konavoskim vrletima prije više od 70 godina trajno su zaokupile Cavtaćanina Antuna Burđeleza, zaposlenika Zračne luke Dubrovnik i velikog zaljubljenika u zrakoplovstvo. Tjednima i mjesecima marljivo je prikupljao materijalne dokaze, autentične dokumente i fotografije žrtava nesreća, kao i podatke o Konavljanima koji su nesebično pomagali unesrećenima, ne pitajući čijoj avijaciji pripadaju.
Jedna od priča konavoskog "Sherlocka Holmesa" tiče se eskadrile američkih teških bombardera B24J, poznatih "liberatora", koja je 1940-ih poletjela u misiju bombardiranja austrijskoga grada Linza. Iz baze Torreta kod Barija uputila se prema hrvatskoj obali, no nakon 45 minuta misija je bila otkazana zbog lošeg vremena. Svi su se zrakoplovi vratili u bazu, osim jednog koji je, prema službenim dokumentima, proglašen nestalim.
- Zaključak istrage bio je da je avion nestao u Jadranskome moru, a svih deset članova posade proglašeno je nestalim u akciji. Istina je da je zrakoplov preletio Jadran i uslijed loše vidljivosti i nevremena udario u konavosku planinu Sniježnicu s punim teretom i spremnikom goriva, a zbog oluje i naoblake nitko od svjedoka nije primijetio nesreću. Tek kad se nakon tri dana nevrijeme stišalo, na mjesto događaja došli su ljudi iz Dube Konavoske i naišli na stravičan prizor. Spletom nesretnih okolnosti, ratnog stanja i kaosa dugo nitko nije prijavio pad zrakoplova kojemu je samo 10 metara nedostajalo da sigurno preleti Sniježnicu. Tek sad, nakon 74 godine, misterij se pomalo otkriva – ispričao je Antun Burđelez dio tužne priče o stradanju ratnog zrakoplova u Drugom svjetskom ratu, tek jednog iz cijele zlosretne skupine letjelica koje su se skršile u bespućima Konavala.
Prve rezultate otkrića o okolnostima, akterima i posljedicama zrakoplovnih nesreća u Konavlima Burđelez je premijerno predstavio sumještanima nakon Božića, a zatim i ovog vikenda u sklopu tematskih večeri u organizaciji udruge "Agroturizam Konavle". Njegov neobični vremeplov naišao je na golem interes javnosti koja dosad nije ni bila svjesna potresnih sudbina poginulih i preživjelih zrakoplovaca i njihovih spasilaca.
- Ispočetka sam mislio da su bile samo dvije ili tri nesreće, pa sam ostao šokiran kad sam doznao za slučajeve u Brotnicama, Lovornom, Moluntu, Konavoskom polju, Dobruši... Istražujući, razgovarao sam s još živim svjedocima, obilazio lokacije nesreća, proučavao službena izvješća iz tog doba. Uz internet, radi utvrđivanja identiteta poginulih, pretraživao sam i stare konavoske crkvene knjige koje bilježe sve umrle – priča ovaj entuzijast. Otkriva još jednu zanimljivu ratnu epizodu:
- To je operacija kodnog imena "Tangerine" koju vezujemo uz konavoske Brotnice. Tamo se 22. srpnja 1944. godine srušio saveznički zrakoplov B24J "liberator". Na putu do rumunjskoga grada Ploesti poletio je iz talijanske baze Manduria s deset članova posade, a na povratku s misije zbog kvara je počeo gubiti visinu i zaostajati za svojom formacijom. Nad Konavlima se odvojio desno prema Cavtatu, a zatim je zapovjednik naredio napuštanje letjelice. Posada je iskočila iz aviona u području Mihanića, Šilježaka i Brotnica, a zbog jakog vjetra avijatičari su se raspršili na širem području. Od 10 članova posade, osmorica su preživjela, jedan je poginuo udarivši u liticu, a jednom se izgubio trag. Tijelo poginulog Davida Walsha prebačeno je u Cavtat i pokopano na groblju svetog Roka u zajedničku anonimnu grobnicu sestara Tobina. Walshovi posmrtni ostaci preneseni su u američko vojno groblje kod Firenze, gdje se nalazi i danas. Nestalog navigatora Archibalda Kellyja nakon pada pronašli su pastiri i pokopali u neoznačeni grob na Sniježnici. Dubrovčanin Mario Raguž 2005. je pronašao tijelo, koje je godinu poslije preuzeo Kellyjev brat i pokopao na američkom Vojnom groblju Velika jezera u Michiganu – otkriva Antun i dodaje kako su ostali članovi posade, uključujući i teško ozlijeđenog pilota Richarda Chancellora koji se neko vrijeme liječio u Dubrovniku, zarobljeni i odvedeni u logor Stalag 3 i 4. Kao avijatičari bili su dragocjeni zarobljenici, pa nisu pogubljeni, već su nakon rata oslobođeni i vraćeni u SAD.
- Prije uhićenja Amerikanci su zahvalili na pomoći lokalnom stanovništvu i ostavili im svilene padobrane koje su domaće žene godinama koristile za šivanje, o čemu sam doznao od "čuvara priče", obitelji Karaman iz Brotnica i Selak iz Jasenica – govori Burđelez, koji je o nesreći zrakoplova u Moluntu doznao od Konavoke Anice Begušić, čiji je otac Đuka svjedočio padu zrakoplova u more 17. kolovoza 1944.
- I taj je bio "liberator". Na povratku s bombardiranja rafinerije u rumunjskom Ploestiju oštetila ga je protuzračna obrana. Zbog problema s gubitkom visine i brzine, posada pod zapovjedništvom Thomasa Moorea je na putu preko Jugoslavije odbacila sav nepotreban teret, no zbog oštećenja motora nije mogla preletjeti do Italije. Nakon što je naredio podređenima da iskoče poviše Molunta, Moore je zadnji napustio B24 na kritično niskoj visini. Lokalni ljudi i njemačka postrojba spasili su letače, iskrcali ih na rivi i utoplili. Posada je u logoru dočekala kraj rata, a padu letjelice je iz prve ruke svjedočio Đuro Đuka Ljubenko, a iz zraka zrakoplovac Gordon Rosencranz. Njemački patrolni brod koji je spašavao B24 poslije je potopljen i leži blizu "liberatora". O potopljenom avionu informirao sam naše Ministarstvo kulture kako bi se zaštitila lokacija pada – govori Antun. Zabilježio je on i zanimljivu epizodu iz Konavoskog polja, gdje se srušio njemački srednji bombarder "junkers" Ju 88/A4. Taj je poletio iz sicilijanske baze blizu Raguse, a doživio havariju kraj druge, hrvatske, Raguse. Dogodilo se to 7. veljače 1942. kad je zbog kvara tijekom patrole prisilno sletio kod mosta ispod Vučjeg ždrijela.
Antun je od rođaka Paska Burđeleza doznao da ovaj ima dijelove zrakoplova iz Drugoga svjetskog rata. Nakon dvomjesečne istrage pokazalo se da je opet posrijedi B24. Ivo Butijer iz Gabrila ispričao mu je sjećanja svog đeda i uputio ga na sumještanina Jaka Vlahutina koji je kao dijete svjedočio nesreći. Sjetio se da je bila nedjelja i da je vidio padobrance oko aviona. Slično je posvjedočio i Miho Šemeš iz Lovornog:
- Pisao sam Antunu Radovanu Živanoviću u Washington, odakle su brzo stigle vijesti o nevjerojatnoj nesreći 5. studenog 1944. Saveznički 'liberator' se vraćao s bombardiranja Mitrovice na sremskom frontu, a na letu iznad Jugoslavije otkazala su mu 3 od 4 motora. Blizu Konavala kapetan izdaje zapovijed o iskakanju, no nesretnim slučajem mehaničaru Johnu Devinu ispada padobran, pa je u avionu 10 avijatičara i 9 padobrana. Zapovjednik Thomas Potts stoga s mehaničarom Devinom odlučuje sletjeti u jezero kod Lovornog i obojica preživljavaju pogibeljni manevar. Ozlijeđenim avijatičarima pomogao je izvjesni Arkulin, povratnik iz Amerike koji je znao engleski i pozvao pomoć s Grude. Odatle dvojac sretnika preuzimaju partizani, dok je ostatak posade iz Gabrila ribaricom prebačen u Italiju. Potts se kao nositelj odlikovanja "Purple heart" nakon rata par puta vraćao u Konavle tražiti zrakoplov, ali bez uspjeha. Prije smrti 2011. ostavio je videozapis kao svjedočanstvo o svom herojskom činu – veli Antun Burđelez. Cavtatski Sherlock Holmes za zrakoplovne nesreće iz 1940-ih, tek je na početku istrage koja će nesumnjivo donijeti još mnoga vrijedna otkrića o Konavlima o kojima dosad nismo ništa znali.
Istraživanje Antuna Bruđeleza otkriva isprepletene ljudske sudbine, ali ujedno pokazuje kako i u najokrutnijim vremenima ljudi mogu zadržati moralne principe, ljudskost i čovječnost.


Šapro i Schaper
Slučaj Dobruša iz prosinca 1943. jedini službeno spominje oboreni zrakoplov. Trećeg dana prosinca dva su zrakoplova 'junkers' 52/3m prevozila njemačke časnike iz Albanije u Njemačku kad su ih nad Bokokotorskim zaljevom presreli engleski 'spitfirei' RAF-a. Jedan je zrakoplov oboren kod zaseoka Dobruša, a poginulo je svih 5 članova posade i 12 putnika oficira. Nakon pada zrakoplova njemačka posada s Grude ogradila je područje, a lokalno stanovništvo priskočilo je u pomoć. Tad je nastala zabuna s prezimenima: domaći su dozivali Šapra, a javio se jedan od Nijemaca koji su čuvali lokaciju, prezimenom Schaper, koji je i nakon rata pohodio obitelj svog prijatelja Šapra.


Sudar aviona i - autobusa
Prema zapisima iz doba NDH 2. ožujka 1944. zrakoplov je napao autobus na relaciji Dubrovnik - Gruda, no vrhom krila udario je u vozilo i srušio se, pri čemu je cijela posada poginula.
Pola milje južno od otočića Mrkana pred Cavtatom s dubine od stotinu metara izvučen je dio zrakoplova nepoznatog tipa, no zbog težine je vraćen na dno. Iz zapisa NDH doznaje se i o padu B24 u uvalu Mlini 4. srpnja 1944., no područje je veliko i tek traži potragu. Jedini slučaj NDH zrakoplova u Konavlima koji je nakon prisilnog slijetanja uništen na zemlji bio je Dornier Do 17Z koji je stradao 14. rujna 1943. Tu je i zrakoplov Savoia Marchetti koji je zapeo u blatu Konavoskog polja i navodno je nakon popravka pripao zrakoplovstvu nove Jugoslavije.

 

Naslovnica Život