Mozaik Život

Vedra bucka

Božena s Brda sa stilom nosi višak kila: Sad sam na 140 i konačno mi nije problem skinuti se na plaži

Vedra bucka
Mlada Splićanka nije upadljiva samo zbog svojih 'gabarita'. Susjedi je prepoznaju kao veselu i vazda 'skockanu' curu, koja se rado šminka, dotjeruje i lijepo odijeva. Žao joj je samo što je zdravlje sve više 'zeza' pa, umjesto da radi, prima invalidninu i živi s majkom

Prema podacima Odjela za prehranu, tjelesnu aktivnost i prevenciju debljine Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čak je 700 milijuna odraslih ljudi s dijagnozom pretilosti evidentirano u svijetu. Statistiku su najviše "nabildali" Amerikanci jer je tamo čak 65 posto onih s prekomjernom masom tijela, u Europi je takvih više od 40 posto (također odrasle populacije), dok u Hrvatskoj ozbiljan višak kilograma ima dvadesetak posto odraslih stanovnika, muškaraca i žena podjednako.

Svi su oni, nažalost, kandidati za kraći život, jer pretilost ubrzava proces starenja više i od pušenja; istraživanja su pokazala da je, prema stanju DNK, deblja osoba "starija" od svoga vitkog vršnjaka za 8,8 godina!
Otkad su ljudi prestali umirati od gladi debljina je prepoznata kao perfidniji ubojica, iako ima veseljaka koji ne odustaju od formulacije da je masni "šlaufić" oko trbuha čisti odraz hedonizma...

'Balkanski' doručak

Po tom pitanju samouvjerena je i naša sugovornica, punašna Božena Brko iz Splita, 32-godišnja djevojka koja se odavno saživila s "junačkim" viškom kilogama jer je još u dvadesetima prebacila stotku. Ovoga ljeta, priča nam bez kompleksa, zabilježila je osobni rekord, to jest na vagi izmjerila skoro 140 kilograma! Iako zvuči nevjerojatno, istina je da ih Božena zna nositi, i da je k tomu upadljiva ne samo zbog "gabarita", nego i – ljepote. Njezini susjedi s Brda prepoznaju je kao veselu i vazda "skockanu curu", koja se rado šminka, dotjeruje i – vjerujte – lijepo odijeva. Zato smo razgovor s njom i počeli prpošno, s pitanjem je li ju je teže hraniti ili odijevati.

– Ha-ha, ni jedno ni drugo nije problem, čini mi se! Imam dosta rodbine u Njemačkoj, pa mi oni šalju ove slatke XXL predmete, a što se spize tiče, kad pričam sa svojim prijateljicama, čini mi se da i ne jedem puno više nego one – napominje Boki, kako je zovu odmila.

Dakako, nas zanimaju upravo ti prehrambeni detalji, jer – po logici stvari – upravo u prekomjernom unosu kalorija vjerojatno čuči srž problema...

– Ovako: budući da sam nezaposlena, ujutro nekad malo duže spavam, recimo u prosjeku do deset ili maksimalno do podne. Onda konzumiram svoj omiljeni "balkanski doručak": kavu i cigarete. Da, nažalost, dosta pušim, do dvije kutije dnevno. Ručam normalno, ono što skuha majka s kojom živim; pojedem možda malo više od nje. Mama inače nema problema s kilažom, ali moram reći da su s očeve strane svi "ojači", uključujući moju sestru, inače majstoricu za torte Silviju Kegalj. I sama sam po struci slastičarka, s ne baš previše iskustva – skreće malo s jelovnika Božena, pa je mi navraćamo na nj.

Noćna pizza

– Ah, da. Nakon ručka ne običavam "ubit" oko", nego radim nešto što treba. Istinabog, nemam običaj ni ići u šetnju ili plivati, što bi svakako pomoglo u reduciranju kilaže. Ne, nisam je ni pokušavala klinički skidati, osim nešto kratko po naputku dijabetologice. Ajmo dalje sa spizom: nakon ručka ogladnim najčešće opet oko sedam navečer, pa pojedem neki sendvič ili tomu slično, možda nešto što je ostalo od ručka.

E, kad bi ostalo na tome, bilo bi super, ali noć je duga, a ja volim pogledati film ili izići van s društvom ili momkom, i onda eto opet gladi oko 23 sata, ponoć. Tada sam u stanju pojesti cijelu pizzu, pogotovo ako je domaća, iz moje tepsije. Uglavnom, u tu uru mi je najslađe nešto "čalabrcnuti". Barem dva reda crne čokolade, koju obožavam – povjerava bucka iz naše priče, dok mi zaključujemo da navedeno doista ne zvuči strašno; pa tko od nas zaključuje hranjenje u sedam navečer, "po protokolu"?!

– Moguće da sam "natukla kile" zbog lijekova; znate, imam blaži hormonski poremećaj, te nešto povišen šećer, pa zbog oba problema pijem privremenu terapiju za regulaciju. U mladenačkim danima bila sam i dosta depresivna, zbog čega sam također povremeno uzimala lijekove. Nekako sam bila preosjećajna, sve me pogađalo. Ljudi su mi se znali rugati, upirati prstom u mene i zbog toga sam se zatvarala u sobu i plakala. Sad sam očvrsnula, i nije me briga što govore – nasmijala se Božena, koja je "loptastu" fizionomiju počela poprimati još u ranoj tinejdžerskoj dobi.

– Nikad nisam bila mršavica, ne znam kako je to, mada bih se podvrgnula dobrovoljno čak i nekoj eksperimentalnoj terapiji, pod uvjetom da bude neopasna i besplatna. Navikla sam živjeti kao "buca", i nemam problem s tim, žao mi je samo što me zdravlje sve više "zeza" pa umjesto da radim kao svi drugi ljudi, ja primam invalidninu i živim s majkom.

Voli ples i plivanje

Ali zapravo doista uživam u životu; pogotovo volim noćne izlaske s prijateljicama, narodnu muziku i ples. Izlazim u sve splitske diskoteke gdje ima takve muzike – vedro će naša sugovornica.

Osim što je strastvena plesačica, voli i plivanje.

– Ljeti najradije odem na Bačvice, a budući da ne vozim automobil, odem autobusom ili me netko pokupi autom. Nije mi problem skinuti se na plaži; više ne. Rado idem i na izlete; evo baš sam nekidan s društvom bila na Klisu. Gradelavali smo i zezali se u prirodi cijeli dan – Božena će, uz napomenu da joj je dečko bio malo ljubomoran.

– Kao što vidite, i buce mogu biti nekome privlačne. Ja sam u sretnoj vezi, evo, četiri mjeseca, a moj dragi, koji je zanatlija i sasvim uobičajene tjelesne mase, kaže da je pao na moje oči – namiguje simpatična zelenooka Boki.
I još jednom, svim znanstvenim istraživanjima usprkos, vlastitim životom potvrđuje staru istinu: da je ipak najvažnije osjećati se dobro u svojoj koži.

Naslovnica Život