Mozaik Život

SEKSI ZEČICE

Srpkinje, Slovenke, Španjolke ... striptizom u Vodicama zavode turiste; Beograđanka Marija: Plešem i od toga uzdržavam obitelj

SEKSI ZEČICE

Striptiz u Hrvatskoj odavno nije senzacija, nego takorekuć “mainstream” zabavni sadržaj. No, dok u mnogim klubovima u Dalmaciji sve više plešu domaće obnažene djevojke, u klubu “Bunny” u Vodicama još uvijek njeguju običaj “neka cvjeta tisuću cvjetova”, ili u prijevodu: cure sa svih kontinenata, svih boja kože... Valja reći da to nije jedini kuriozitet vezan uz taj klub, koji u središtu grada Vodica radi četvrtu sezonu. Zanimljivo je i da su tamo na snazi znatno niže cijene nego u drugim objektima sa striptiz-ponudom, što znači da se uz besplatan ulaz može uživati u pogledu na plesačice u toplessu već od tridesetak kuna, koliko iznosi najniža cijena pića.
pohvala policiji

Za našeg posjeta zatekli smo solidnu popunjenost u “Bunnyju”; nekoliko muških društava svratilo je na pivo, koje se tamo cijeni pedesetak kuna. No, uz one koji dolaze tako “sportski”, ima i izdašnijih potrošača; jedan od traženijih artikala u srcu sezone je skupocjeni šampanjac “Armand de Brignac Gold”, pakiran u neprozirnoj litrenoj boci koja stoji čak deset tisuća kuna! Doznajemo to od mlade klupske menadžerice, rodom Zagrepčanke, koja nas je zamolila za anonimnost, kao i vlasnik kluba.


– Znate, oženjen sam i otac, pa ljudi svašta govore, zato se ne volim eksponirati. Moram zaštititi obitelj, koja me podržava u ovom poslu. Posao je to kao i svaki drugi; odradim noćnu smjenu, a po danu se bavim administracijom. Cure se često mijenjaju i svakoj treba riješiti papire. E, tu moram pohvaliti ljude iz policije, vrlo su kooperativni i učinkoviti, tako da sve normalno funkcionira – napominje vlasnik “Bunnyja”.

PIJU PIVO

Na plesnom podiju u prostranom klubu zatječemo plavušu s paž-frizurom, koja se nakon svoje striptiz-točke osvježavala pivom (djevojkama je inače omiljeno piće koktel Bunny sa šampanjcem, cijene 250 kuna) u društvu nekoliko mladića. Tijekom večeri upravo do nje bilo je najteže doći jer je u klubu bila najtraženija za tzv. privatni ples iza zavjese. Poslije smo doznali da je razlog tomu prozaičan: 27-godišnja Matea je Slovenka iz Ljubljane, a momci s kojima se družila su joj zemljaci. Pa kud će suza neg’ na oko...

– Ovdje plešem prvi put nakon dvanaest godina konobarenja, i mogu vam reći da se barem trostruko više isplati! Zaključila sam da je život prekratak da bih stigla zaraditi koliko mi treba dok sam još mlada. Zato sam odlučila biti plesačica dok ne skupim pedesetak tisuća eura, koliko mi treba za pokretanje vlastita posla – tajnovito će, na solidnom hrvatskom, Matea.

ITALIJA I LONDON

– Odradit ću u “Bunnyju” sezonu do zatvaranja, a onda ću radno prezimiti u Italiji i Londonu. Te sam angažmane našla po preporuci i posredstvom agencija, koje se inače naplaćuju od vlasnika klubova, dakle, nemam nikakvog troška osim putnoga. Ovdje mi je također bilo dobro; imam, kao i ostale cure, fiksnu plaću uz stimulativnu naknadu, te riješeno stanovanje. Hranimo se također povoljno, organizirano – uspjela nam je kazati Matea kad je uzela “brejk” od interesenata.

Tražena “roba” tijekom večeri bila je i zgodna, putena crnkinja na pragu četrdesete, rodom Španjolka, nastanjena u Francuskoj i na privremenom radu u “Bunnyju” u Vodicama. No, ona jedina nije bila raspoložena za razgovor ni bilo kakvo snimanje; rutinski je odrađivala svoje javne i privatne plesne točke o kojima, načuli smo, njezin zaručnik ne zna ništa...

Od tih tehničkih okolnosti rasterećena je šarmantna Srpkinja Marija (34) iz Beograda, od garniture djevojaka najiskusnija plesačica i nekadašnja natjecateljica u pole-danceu iliti plesu na štangi, sportskoj disciplini nominiranoj za olimpijsku.

– Držala sam vlastiti klub za pole-dance četiri godine, dok sam živjela u Novom Sadu, a sad sam opet s adresom u Beogradu. Radim po klubovima cijelu godinu; ljeti ovdje u Vodicama već tri godine, zimi kao pratnja rock-bendovima i na moto-partyjima. Odlično zarađujem, i od ovog novca uzdržavam 11-godišnju kćer, kojoj sam rekla da radim kao fitness-trenerica. Nije baš pedagoški djetetu reći da se bavim i striptizom, ali shvatit će kad odraste da je to zapravo normalan posao – osmjehuje se Marija, koja se dugoročno vidi u plesnom biznisu, ali kao menadžerica.

– Po struci sam grafičarka, i radila sam kao prelamačica u novinama: srpskom “Kuriru” i “Glasu”. Bila je vrlo mala plaća; najprije sam volontirala šest mjeseci da bih iduća tri mjeseca dobila petnaest hiljada dinara, što je oko 140 eura mjesečno. Tada sam rekla: ‘Ma, beži, bre’, i odlučila se baciti na ples. Zarađene pare stavljam sa strane, ali ulažem u estetske operacije: imam nove grudi i nos, i volim hijaluron – priznaje iskusna Marija s kratkim plesačkim stažem, čak i u Austriji. Bolje je ovdje “u regionu”, napominje.

NEMORALNE PONUDE

– Nemoralnih ponuda uvijek ima, ali znaš kakvi su muškarci; njihovo je da pitaju, naše da odbijemo. Barem je takav moj stav – uz tanku cigaretu nehajno, senzualno (polu)odjevena rezimira Beograđanka.

Najmlađa plesačica u “Bunnyju” je pak 21-godišnja Luna iz Splita. Majka joj je nezaposlena i blagonaklono gleda na kćerin ples, a otac je pomorac i “nija baš oduševljen”. Baka i dida, govori Luna, također su upoznati s angažmanom i, začudo, prihvaćaju ga bez problema i moralnih dilema...

– Završila sam školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer modni dizajn, a s plesom sam počela kao osamnaestogodišnjakinja, u klubu “After dark” u Splitu. Tamo sam otišla na preporuku prijateljice, koja mi je rekla da se “ubere dobra para”. Plesala sam poslije i u klubu “Casa Viola”, isto u Splitu, i u objektu “Pleasure” u Trogiru. Bilo je okej. U Vodice sam isto došla po preporuci, lani, dogovorila se s gazdom i sve pet. Samo, lani me zeznija momak; bija je previše ljubomoran, pa nisam puno plesala. Onda smo u međuvremenu prekinili, pa me eto opet ovde – vrckavo će mlada Splićanka, kojoj skakutanje po štangi olakšava činjenica da je išla na balet od svoje treće do jedanaeste godine.

OGOVARANJE

– Znam ja da ovo nije posal za cili život, i da će me svi ogovarat, al baš me briga dok se ja zabavljan i lipo zaradim. Kad mi dosadi, upisat ću tečaj za šminkanje ili uređivanje noktiju – cvrkuće crvenokosa mladica.

Sitna plavuša Maja (30) došla je, pak, u Vodice na štangu iz Zagreba. U plesu ima iskustva, jer go-go ples prakticira već pet-šest godina. Ples je, kaže, njezin pokretač, iako rado povremeno radi i u struci kao frizerka. Uz to, sklona je dotjerivanju, pa već ima završen i tečaj za manikurku i vizažisticu i, veli, neće biti gladna kruha ni kad prestari za skidanje pred muškim, a gdjekad i ženskim očima.

– Ples mi je draži od ičega, pa na ovaj posao gledam kao na plaćenu zabavu; ionako bih izlazila gratis, ha-ha! Ne dosadi mi svaku večer isti ambijent jer su gosti različiti, pa se lijepo družim, razgovaram s njima i s kolegicama, malo tipkam na mobitel kad nema posla, zapalim cigaretu, popijem piće i tako. Pola dana prespavam, a onda odem ručati/večerati, okupam se... Mora mi je već preko glave, ha-ha! Ovo je sjajan, zabavan i unosan posao, s kojim su upoznati moji roditelji i nemaju ništa protiv - zaključuje plavušica, zakićena tetovažama kao i većina drugih plesačica/striperica.

CURE S KARIBA

– Imali smo sve osim Azijatkinja. Dolaze nam bijele i tamnopute cure iz Amerike, Brazila, s Kariba, iz Kanade i svih zemalja Europe, ali ova naša, koja je po godinama bila bliže pedesetoj nego četrdesetoj, ostala je u analima kao jedna od najboljih i najšarmantnijih plesačica. Volio bih da je više takvih – gotovo pa sjetno će vlasnik “Bunnyja” dok nas ispraća do izlaza. I već pozdravlja novopridošle goste, posezonce – ljubitelje erotike i “svjetske” zabave...

LENKA GOSPODNETIĆ
FOTO NIKŠA STIPANIČEV / CROPIX


Naslovnica Život