Mozaik Život

‘MAJKa SVIH PUTOVA’

Slikarica Dina Jakšić ima zanimljiv projekt: E, a ovo je bračka ruta dote

 ‘MAJKa SVIH PUTOVA’

Uza svu silu velikana koje je iznjedrio otok Brač, Bračani se sada mogu pohvaliti i da su dobili i prvu doktoricu umjetnosti. To je mlada, tridesetogodišnja

Dina Jakšić, slikarica iz Donjeg Humca. Dina je, naime, na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti uspješno obranila svoju doktorsku disertaciju “O mirazu kroz umjetničko oblikovan prostor – spomenička instalacija”, a njezin doktorat je vezan uz rodni otok.

Bude li malo sreće i sluha lokalne zajednice, rezultati Dinina doktorskog rada uskoro bi mogli postati umjetnička, ali i turistička atrakcija u unutrašnjosti Brača.

– Još od početka istraživanja primarni cilj mi je bio umjetnički doprinos lokalnoj zajednici u kojoj sam odrasla. Tako sam počela pronalaziti elemente koji imaju značenje upravo toj sredini. Jedan od takvih mjesta je cesta koja povezuje Donji Humac i Nerežišća, koja je nekada bila prostor druženja i okupljanja mladih, pa kod mnogih budi obilje emocija. Međutim, ona je danas napuštena prometnica. Zbog toga sam istraživanje temeljila upravo na umjetničkom oblikovanju te ceste kako bi se uspostavio ponovni dijalog čovjeka i prostora. Jedan od primarnih elemenata spajanja tih dvaju mjesta jesu brakovi koji su nastajali upravo na toj cesti. Zato sam odabrala miraz, odnosno dotu, kao temu istraživanja te temu pri oblikovanju prostora – priča nam Dina.



Htjela je da istraživanje bude o ženama, a dota je nešto što je i po zakonu pripadalo ženi s ciljem da je zaštiti. Te tekstilne rukotvorine, lancuni, krpe, miljetići... bile su ujedno i prilika kako bi žene pokazale svoju kreativnost. A poznato je da su autorice tih tekstilnih umjetničkih djela, često i originala, rukotvorine potpisivale i monogramima, odnosno inicijalima. Ne budi lijena, Dina si je dala truda porazgovarati s 22 Bračanke, koje su se zbog udaje preselile iz jednog mjesta u drugo, iz Donjeg Humca u Nerežišća i obrnuto, a kaže da joj je upravo to bio najzanimljiviji i najvrjedniji dio istraživanja.

Ništa nije slučajno

– Mislim da uspješnost cijelog rada mogu zahvaliti njima i njihovim izvanrednim pričama koje svjedoče o svakodnevici življenja na tom području. Jedan od zanimljivijih intervjua upravo je s jednom ženom kojoj je zanimanje bilo kreatorica modela. Ona je, osim vlastite dote, izrađivala i tuđe dote. Njezin intervju je bogat raznim detaljima koji oplemenjuju cijelu nekadašnju sliku izrade tekstilnih rukotvorina na otoku Braču. Finalno oblikovanje doktorskog rada odnosi se na izvedbu kamenih monograma tih žena.

Već je i napravljen prvi kameni monogram, riječ je o inicijalima Alberte Rakele, to su slova RA napravljena u kamenu, a izrađen je u klesarskoj radionici moga oca Dražena. U planu mi je da se naprave dvadeset i dva takva kamena monograma na cesti između Donjeg Humca i Nerežišća, duljine oko dva kilometra. Na taj način će niz krhkih uspomena dobiti trajno mjesto na kojem su i nastale – srčano će mlada doktorica umjetnosti, pojašnjavajući kako je ovdje riječ o “site-specific” umjetnosti, odnosno umjetničkom djelu namijenjenom točno određenom prostoru.



Ističe kako je puno ljudi sudjelovalo u njezinu radu, a, među ostalima, posebno zahvaljuje grafičkom dizajneru Marku Svraki, koji joj je pomogao pri oblikovanju slova.

Ni jedan detalj njezina rada nije slučajan. Svaki je uvjetovan onim što je važno i što predstavlja lokalno stanovništvo. Primjerice, dimenzije monograma i njegova orijentacija.

Budući da su i Donji Humac i Nerežišća ruralne sredine, gdje su svetkovine lokalnih patrocinija bile, i jesu, najvažniji dan u godini, kameni monogrami orijentirani su prema azimutu na dan svete Ane i svete Margarite, tako da prve zrake sunca na navedene dane prolaze točno kroz slova te stvaraju sjenu na cesti...

Ono što sada namjerava jest cijeli ovaj projekt iz pismenog formata pretočiti u konkretnu izvedbu. Svjesna je da će to biti dugotrajan proces, ali je ohrabruje potpora načelnika općine Nerežišća Lovre Kuščevića, zbog čega vjeruje da će naći načina da se izvede.

– Iskreno, ne znam koliko bi sve to moglo koštati, ali računam da bismo dio sredstava mogli dobiti i od europskih fondova – optimistična je Dina Jakšić.


Diana Barbarić
Snimio Vojko BAŠIĆ/CROPIX

Što će studenti kad završe akademiju?

Dr. art. Dina Jakšić završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, a zatim Accademiju di Belle Arti u Rimu, smjer slikarstvo. Radila je kao vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a sada radi kao vanjski suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Članica je HULU-a i HDLU-a.

Ističe kako je jako veseli rad sa studentima na UMAS-u.
– Po sadašnjem iskustvu, bez obzira što nije toliko veliko, mislim da osim individualnog stvaranja nema ljepšeg posla. Jedino me brine što će studenti kad završe akademiju – kaže naša sugovornica.


Umjetnost u genetskom kodu

Dina Jakšić i nije imala previše izbora kada je bilo u pitanju njezino profesionalno usmjerenje, budući da joj je umjetnost očito zapisana u genetskom kodu. Naime, Dina je izdanak poznate umjetničke obitelji Jakšić. Majka Ida je modna dizajnerica, otac Dražen je vlasnik velike klesarske radionice, a brat Lovre kipar.

Umjetnička djela ove iznimne obitelji mogu se odnedavno vidjeti u njihovoj novootvorenoj galeriji na Dobrome u Splitu – u poslovnim prostorima samostana sestara milosrdnica, gdje se nalaze Dinine slike, Lovrine skulpture, Idin nakit i Draženovi predmeti od kamena. Radosna je vijest da je Split dobio nešto novo, a da pritom nije u pitanju nova butiga ili fast food.

Inače, prvu galeriju je obitelj Jakšić otvorila 2008. godine na Braču, u Donjem Humcu, a Split je bio logičan slijed.


Hvala mentorima

Mlada bračka umjetnica ističe kako je njezino doktorsko istraživanje iziskivalo dugogodišnji rad, a pritom su joj od velike pomoći bili i njezina dva mentora, profesor Igor Rončević i dr. sc. Anči Leburić.

– Iznimno važno je imati takvo kvalitetno i profesionalno vodstvo. Poznajem jako puno drugih doktoranata koji upravo zbog nedostatka toga godinama odugovlače i ne privode kraju svoju disertaciju – zahvalna je Dina.


Mentorica Leburić: Uživala sam u Dininu radu

Prof. dr. sc. Anči Leburić, profesorica sociologije na splitskom Filozofskom fakultetu, bila je mentorica Dini Jakšić i puna je hvale za nju i njezin doktorski rad. Tvrdi kako je uspjela nevjerojatnom kreativnošću i originalnošću oblikovati jednu vrlo složenu studiju.

– Najznačajniji i originalan doprinos svakako je u njezinoj uspješnoj artikulaciji svih nužnih elemenata koji u svojoj punini relevantno konstruiraju znanstveni diskurs. Jakšić je uspjela umjetnički oblikovati ciljani prostor u radu, uz ilustriranje nevjerojatne dinamičnosti dijaloga između čovjeka i prostora, ali u kontekstu življenja otočne populacije. Postigla je spregu između tradicionalnih, suvremenih i potencijalno perspektivnih aspekata života na otoku Braču. Dakle, ovo je jedan od rijetkih doktorskih radova koji se mogu primijeniti odmah i danas, kako bi se zadovoljile društvene potrebe za educiranjem lokalnog stanovništva, te njihovim osvješćivanjem o vlastitim kulturološkim, umjetničkim i drugim vrijednostima. A sve to itekako je zanemarivano, zaboravljano ili totalno ignorirano, i to ne samo na Braču, nego i šire – tvrdi profesorica Leburić.

Ističe kako je kao mentorica i sociologinja, iz struke koja nije umjetnička, itekako uživala u ovom interdisciplinarnom pristupu. A takve inspirativne i plodne suradnje, tvrdi profesorica, nisu baš česta prigoda u našem visokoobrazovnom okružju, pa bi mogle služiti kao primjer budućim planiranjima doktorskih radova.



Naslovnica Život