Mozaik Život

‘IZVAN SREDIŠTA’

Izložba u Palači Milesi uz Dan Slobodne Dalmacije: Umjetnik u malome mistu simbol je čuđenja u svijetu

‘IZVAN SREDIŠTA’

Marin Baučić, Omiš: Filip

Obilazeći ustrajno proteklih mjeseci domove i ateljee akademskih umjetnika iz malih mista, nisam ni slutio kako bi ovaj serijal mogao prerasti u izložbu. Kako je serijal tekao, sve više ljudi od umjetnosti postavljalo mi je dva slična pitanja: koliko ima umjetnika u malim mjestima, hoće li biti neka zajednička izložba...

U nekim trenucima bilo je i komično, nekoliko puta smatrao sam kako je ciklus završen, da ih nema više, a onda čuješ za još jednoga, upozore te na još jednu, pa još, ima ih još... Držim da ih je sigurno ostalo još najmanje dvoje, troje izvan ovog kruga. Ali naći ću ih već i popričat ćemo mi...

‘Druga dalmatinska izložba’


Stipe Nobilo, Lumbarda: Zeleni vinogradi
Presudan je bio razgovor s mladim povjesničarom umjetnosti Nikolom Bojićem, izvrsnim poznavateljem i sudionikom svjetskih umjetničkih gibanja. Ukratko – ideja o izložbi naslanja se na teoriju o umjetnosti periferije čuvenog povjesničara umjetnosti Ljube Karamana, a stvar je aktualna i na svjetskoj sceni.

Na koncu, nije riječ o bilo kakvoj priredbi. Nego o izložbi, među stotinama, tisućama izložbi, kakva u našim krajevima nikad nije priređena, ili je se barem, kako bi se to po medijskome frazariju reklo ‘ni najstariji ne sjećaju’. Zabrinjavajuća činjenica za povjesničara umjetnosti, euforična za novinara.

Mala mista kista moga

Nisam stručan u umjetnosti i meni takvome misli po svijetu arta neobuzdano lutaju, pa gdje padnu. A pada mi na pamet Prva dalmatinska izložba iz 1908. godine, koja je do danas zapamćena kao neosporno prebitna, među ostalim jer je bila prva i jer je predstavila umjetnički svijet naše regije Urbi et Orbi.

Mnogi su od njih tada djelovali i školovali se u evropskim gradovima, a mnogi su živjeli u dalmatinskim gradovima.


Robert Jozić, Kaštel Stari: Gumeno srce
Ova naša izložba, opet smotra onoga što nastaje i što jest, neodoljivo me podsjeća na onu Prvu. Samo obratno! Ovi današnji akademski umjetnici, nakon školovanja u velikim gradovima, na Akademijama našim i inozemnim, povukli su se u osamu manjih mjesta.

Jesu li Nobilo, Jozić, Jakšići, Karadža, Zoričić, Gregov, Kujundžić, Vučković, Baučić, Jozić, Srzićeva, Morić Šitumi, Sunara, Bićanić, Nejašmić Pirnati - moji dragi junaci – otišli za mediteranskim komodom, potrebe za tišinom i gajetom, za maslinom i šargom, iz želje za nepripadanjem velegradskim klanovima i krugovima ili ih je neka manje vesela potreba na to nagnala?

Razapeli su se od Lumbarde do Knina, od Drvenika do Grubina, od Dograda do Humca Donjega... Zakomplicirali su svoje živote vežući se uz ceste i vapore, odričući se svake prilike za promociju, pa i za narudžbu. Zar im ne bi bilo ugodnije u gradu?! Među svojom, umjetničkom elitom, galerijama, butigama, sa svim mogućim informacijama i šaptajima o novim prilikama...

Razabirali smo sve ove mogućnosti i razloge kroz naše duge, duge razgovore. Čak i ne ulazeći u intimne potrebe, meni je fascinantna činjenica da su oni tamo. Da se u nekome malome mistu u isto vrijeme godinama ne čuju dica, da se raspadaju školske zgrade, da se mladi ne vraćaju, da su polja zapuštena, da u zoru ne odlaze ribarski brodi, da se broj mištana povećava samo na grobljima...

I da u svoj toj dalmatinskoj nečujnoj apokalipsi nastaje nešto tako živo, tako moćno kao umjetnost. I tu umjetnost uporno kleše, slika, mijesi, sizifovski gura jedna osoba, intelektualac, koji zapravo rijetko može sa susjedima porazgovoriti o onome što radi. Lik koji je čuđenje u mistu. Uvjerio sam se, ogovarao ih javno – poštovana osoba, ali ipak čuđenje. Umitnik...

Početak dugog prijateljstva

Informacija je to koja uzbuđuje, ali i vezuje omčom odgovornosti. Kako ih složiti, kako od niza jakih karaktera koji se tako razlikuju izražajem, razmišljanjima, navikama i potrebama sastaviti jednu sliku. Kako, novinarski rečeno, napraviti sjajnu, atraktivnu priču? O, kad dođemo do toga, sve je lakše.


Pero Jakšić, Donji Humac: X
Vjerujte mi, ovi umjetnici imaju krasne priče, proveli smo sate i sate razgovarajući na najrazličitije, najljudskije i najumjetničkije teme i uvjeren sam da će me s dobrim dijelom ovih akademaca-kreativaca nadalje vezivati dugo i ugodno prijateljstvo.

A ako je Dalmaciji ikad išta bilo bitno, onda je to priča, epika, prenošenje viđenog, doživljenog, iznova prepričanog svojima, bližnjima i dalje i šire, u svijet. Ako je nekome već sedam desetljeća stalo do toga, onda je to svakako ‘Slobodna Dalmacija’.

Ovi skromni tekstovi, raskošne fotografije Bože Vukičevića, Toma Dubravca, Ante Čizmića, Vojka Bašića i Matka Biljka, potentni umjetnički radovi, doista su dobra priča. Opet ne bilo kakva. Ona je istinita, ona je kronika, ona je zauvijek uklesana u periodiku; ove Godine Gospodnje dvije tisućite i četrnaeste u dalmatinskim malim mistima stvarali su umjetnici koje predstavljamo.

Ti i takvi. Svojom slobodom odabrali su život u mediteranskoj arkadiji, i na tome im možemo zavidjeti. Jer oni su hrabri, kreativni ljudi, oni žive u dostojanstvu prirode i iskonskog, ljudskog ritma, puni životnih sokova koje nam daruju u svojim radovima. Točke na kojima stvaraju spojene čine mrežu, molekulu, ali po našu bih kazao, čine jedro dalmatinske suvremene umjetnosti. Zaželimo im jedra puna vitra.

Tko izlaže?

Stipe Nobilo, akad. slikar – Lumbarda

Milan Zoričić, arhitekt, slikar, dizajner - Knin

Pero Jakšić, akad. kipar – Donji Humac

Stjepan Kujundžić, akad. kipar – Grubine kod Imotskog

Vedran Karadža, akad. slikar - grafičar – Drvenik Veli

fra Joakim Gregov, akad. kipar – Hvar

Nikola Vučković, akad. kipar – Metković

Marin Baučić, akad. slikar – Omiš

Robert Jozić, akad. kipar – Kaštel Stari

Sanja Srzić, akad slikarica – Makarska

Tomislav Šalov, akad. kipar - Dograde

Tea Morić Šitum, akad slikarica i

Frane Šitum, akad. kipar – Kaštel Gomilica

Lovre Jakšić, akad. kipar – Donji Humac

Silvija Sunara Ćevid, akad. slikarica - Drniš

Dino Bićanić, akad. kipar - Hvar

Sandra Nejašmić Pirnat, Janez Pirnat Nejašmić,

akad. kipari – Postira

Orar

Izložba je otvorena od 18. lipnja do 1. srpnja od 9 do 12 sati i od 18 do 22 sata. Ulaz je besplatan.

Centar i ‘periferija’

Pitanje odnosa centra i periferije goruće je za budućnost Europe i našu budućnost u njoj, kaže Nikola Bojić, kustos izložbe.

"Ako ono vrijedno, važno i vidljivo određuje povijesni pojam ‘kulturnog centra’ koji je trenutno ugroženiji nego ikad, vrijeme je da značajno promijenimo ustaljene načine gledanja sklone površnim prosudbama, nametnutim ocjenama i predrasudama. Štoviše, vrijeme je da umjetnost iz kulturno-elitističke domene - barem na čas - izmjestimo u domenu koja je bliža pojmu ekologije i održivosti u najširem sociokulturnom smislu.

Na isti način stoga možemo promišljati potencijale Europe, ali i našeg vlastitog kulturnog krajolika kojeg najčešće nismo ni svjesni, a koji toliko određuje naš vlastiti, suvremeni identitet. Tu se vraćamo na početak priče, na umjetnost izvan centra, na priču o umjetnicima dalmatinskih otoka i Zagore", dodaje Bojić.

PIŠE DAMIR ŠARAC (AUTOR PROJEKTA)

Naslovnica Život