Mozaik Život

svojom pojavnošću i pristupom demantiraju sve predrasude o svom ‘grubom’ sportu

Zgodne igračice splitske "Nade": Ragbijašice nisu razbijačice (FOTOGALERIJA)

svojom pojavnošću i pristupom demantiraju sve predrasude o svom ‘grubom’ sportu

Koji su to ženski sportovi?   Dosta je tih predrasuda da je ragbi grub sport. Mi imamo manje ozljeda od drugih sportašica, naš je sport kao i svaki drugi, ima svoja pravila i to se poštuje - odlučno svoj izbor brane ragbijašice

Da, mi smo ragbijašice – uzvratile su mi djevojke kad sam se približio skupini ispred stare zgrade Slobodne Dalmacije. Iako sam ih već vidio i upoznao na terenu, ova skupina od devet djevojaka transformirala se u nešto što nikako ne bismo mogli nazvati predstavnicama ‘grubog’ sporta: riječ je o mladim, zgodnim, pametnim, odvažnim i ustrajnim curama koje točno znaju kakvim se sportom bave i koje ih predrasude prate.

Pred kameru su stale kapetanica Ada Tanasković te Frančeska Pleština, Antea Dedić, Dubravka Kovač, Tihana Žaja, Nikolina i Vedrana Alajbeg, Maja Gajica i Rea Jurić.

I ne samo stale, već svojim idejama olakšala trosatno druženje. Uz napomenu da u “Nadi” trenira tridesetak cura, ali mnoge nisu mogle stići zbog obveza.

- Znate kako je bilo kada sam stigla kući i rekla svojima da ću igrati ragbi? Uhvatili se roditelji za glavu – započela je Antea.

- Da bilo je to i za njih novo iskustvo, a nama nešto novo u životu, prava adrenalinska injekcija – dodaje Rea.

- Moji su odmah rekli da nema šanse da čiste blato s kopački ili peru dres – ubacila se Nikolina.

Ipak, priznat ćete, nije baš uobičajno da se djevojke bave ragbijem? Ima toliko sportova primjerenih djevojkama, “ženskih” sportova.

- Koji su to ženski sportovi? Dosta je tih predrasuda da je ragbi grub sport. Mi imamo manje ozljeda od recimo rukometašica. Da se ne uspoređujemo s drugima, ali naš sport je kao i svaki drugi, ima svoja pravila i zakonitosti, i to se poštuje. Žao nam je što to drugi ne vide – odlučna je kapetanica Ada.

- Sigurno da mnogi misle kako se mi lomimo, ali to nije točno. Sve mi imamo štitnike, pazimo jedna na drugu, vodimo računa – kaže Maja.

- Osim toga, u ragbiju kao sportu fair-play je nešto čemu se posvećuje posebna pozornost – dodaje Tihana.

Po čemu se onda ragbi razlikuje od ostalih?

- Mi smo ekipa s dušom, trideset cura koje su prije svega prijateljice, pa tek onda suigračice – odvraća Maja.

- U početku je prema nama bilo skepsi, i u klubu kada smo došle, mnogi su nas gledali “preko oka”, ali danas smo svi zajedno, i djeca od pet godina i veterani. Ragbi je kao sport po tome specifičan – nastavlja Vedrana.

- To je istina, taj ragbijaški duh druženja prešao je i na nas, danas smo u klubu ravnopravne s momcima, a stariji, naši veterani su nas toliko naučili ovom sportu i daju nam savjete da se stvarno osjećamo na terenu kao doma – kaže Tihana.

Znači li to da se i družite izvan terena?


- To se podrazumijeva, kada nismo na treningu, uvijek nas je pet-šest zajedno, na kavi ili se nađemo kod jedne od nas. Klapa smo, nakon treninga na kavi se govori – o treningu, ali kroz jednu drugu prizmu – odgovara Dubravka.

- Da, možemo se našaliti jedna s drugom ili kazati kako si me ono oborila ili nešto tako slično, ali na treninzima pazimo jedna na drugu, nismo konkuretnice za mjesto u ekipi, nego prijateljice. Koliko samo bonova od mobitela potrošimo na međusobne priče - dodaje Frančeska.


A kako je s izlascima? Koja je najčešća reakcija kada kažete da ste ragbijašice?

- Šok, nevjerica, nitko nam ne vjeruje – kaže Vedrana.

- Odmah slijedi odgovor “Ti?! Ragbi” – dodaje Nikolina.

- Ili počnu zadirkivanja tipa, da vidimo što to znate – priča Rea.

- Stvarno svi misle da je za ragbi potrebno imati jaka ramena ili biti onako krupniji. A to uopće nije istina, mi se nimalo ne razlikujemo od svojih vršnjakinja – dodaje Dubravka.

- Volimo sve što i druge cure, glazbu, zabavu, družimo se. Izdvaja nas samo ta ljubav prema ragbiju i kada svi shvate da smo OK, onda prihvate i taj naš način življenja - javlja se Antea.


I kakav je u ekipi omjer zauzete:slobodne?

- Pa tu smo blizu, možda pola-pola – kaže Ada.

- Ili bar 60:40 za slobodne – dodaje Rea.

- Ali, neka nitko ne misli da može lako s nama na kraj, kriteriji su jako visoki – kroz smijeh će Tihana i Dubravka.

- I moraju proći strogu audiciju – ubacuju se sestre Nikolina i Vedrana.

Potrajalo je ćakulanje još dugo, dok su se smjenjivale pred fotoaparatom. Devet žena na jednome mjestu, svaka za sebe posebna, a opet su kao ekipa jedinstvene.

Nije bilo potrebe pokazivati što sve o ragbiju znaju, obaranje je uobičajno, sigurno će i mnoge od vas oboroti s nogu svojim pristupom. Lako ih je upoznati, u centru su grada, na Starom placu.

robert radica, foto: joško šupić / cropix

 

 

 

Naslovnica Život