Mozaik Život

jedan od vodećih medicinskih istraživača svoje generacije gostuje u splitu

ISTRAŽIVAČ U SPLITU Sir Chalmers: Neki me liječnici doživljavaju kao prijetnju

jedan od vodećih medicinskih istraživača svoje generacije gostuje u splitu

Čuo sam da se u Splitu pri porodu redovito koristi epiziotomija, iako su istraživanja pokazala da od nje ima više štete nego koristi. Isto vrijedi za korištenje klizme te davanje oksitocina - kaže osnivač Cochrane Centra

Jedan od vodećih medicinskih istraživača svoje generacije, sir Ian Chalmers, ovih dana boravi u Splitu. Prošlog vikenda sudjelovao je na 2. hrvatskom Cochrane simpoziju na Medicinskom fakultetu, a jučer je u Sveučilišnoj knjižnici održao tribinu pod nazivom “Pojas Gaze 1970. i 2010. godine: osobna razmatranja jednoga liječnika”.

Još prije 45 godina prvi je put posjetio Split i kaže da se sjeća svega s velikim zadovoljstvom. Ovaj put je došao na poziv profesora Matka Marušića i njegove supruge Ane prema kojima, kaže, osjeća veliko poštovanje.

- Časopis koji su osnovali i koji vode, Croatian Medical Journal, jedan je od najboljih svjetskih časopisa te vrste, posebno zato što su urednici postavili određene standarde ispod kojih ne prihvaćaju radove za objavu, koliko god autor bio poznat i priznat - veli sir Chalmers.

Hrvatski Cochrane ogranak

Osnivač ste Cochrane Collaborationa i Cochrane Centra. O čemu je riječ?

- Cochrane Collaboration osnovan je 1993., a nazvan je po škotskom liječniku Archieu Cochraneu, koji je kritizirao medicinsku profesiju. Tako je ovaj projekt nastao kao reakcija na tu kritiku. Do sada je u njemu sudjelovalo oko 25 tisuća ljudi. Ja sam jedan od osnivača, zajedno s Alessandrom Liberatijem i Peterom Tugwellom, koji su također bili na simpoziju u Splitu.

I Hrvatska od 2008. ima svoj ogranak Cochranea. To je sustav u kojemu su združena sva postignuća i istraživanja, a važan je jer liječnicima pruža najbolje postojeće rezultate medicinskih istraživanja u svijetu. Ako ih primjerice zanima problem astme, u sustavu se mogu naći svi članci o astmi, te istraživanja koja se trenutačno provode o astmi.

Dakle, riječ je o svojevrsnoj bazi podataka?

 - U sustavu se nalaze sva postojeća klinička ispitivanja i njihovi rezultati o konkretnom medicinskom problemu, kao i tekuće studije. Plodovi znanosti. Materijal se objavljuje elektronički i redovito ažurira. U nekim zemljama je besplatno dostupan svakom korisniku interneta, npr. u Indiji, gdje ga plaća tamošnja Vlada.

Dostupan je za pretplatu i u mnogim zemljama Europe, Kanadi, Tanzaniji itd. Za sada još nije besplatan, ali država ga može plaćati. Hrvatski je ogranak vrlo važan, jer to znači da i hrvatski istraživači pridonose njegovu radu. Ali, jednako tako, ako i liječnik iz susjednih zemalja, primjerice Bosne i Hercegovine, želi napraviti analizu nekoga medicinskog pitanja, može se javiti vodstvu ogranka u Splitu, koji će mu u tome pomoći.

Osnivač ste i knjižnice James Lind, koja je njezina svrha?

- Da, naša knjižnica otvorena je za javnost i sadrži informacije o kliničkim istraživanjima, odnosno sažetke njihovih rezultata, na sedam jezika. Kratki su i svima lako razumljivi. Tamo ćete naučiti razlikovati dobro od lošeg istraživanja. Npr. za korištenje estrogena u menopauzi tvrdilo se da sprječava srčani udar, no istraživanja su pokazala upravo suprotno – da ga izaziva. Nadalje, surađujemo i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom te se nadamo da će uskoro naša elektronička knjižnica biti prevedena na još jezika, pa i hrvatski.

Važnost kritike

Stalno ističete važnost kritičnosti u medicini? Zašto držite da je to potrebno?

- Racionalna kritika i samokritika su fundamentalni u svemu, tjeraju nas da budemo bolji, da ne pogriješimo i da rad unapređujemo. Konkretno, ako liječnik zanemaruje kritiku ili dokaze iz istraživanja o nekom problemu, riskira da našteti pacijentu ili ga čak izgubi, da mu propiše liječenje za koje misli da je korisno, iako se u istraživanjima pokazalo kao štetno.

Pacijenti zaslužuju najbolje liječenje, jer ipak oni plaćaju liječenje, lijekove pa i sama istraživanja. Javnost zaslužuje znati i zato smo pokrenuli taj sustav. Uz to, osnovali smo i nagradu za najbolju kritiku Cochrane Collaborationa, pod motom “Semper plangere” ili “Uvijek prigovarati”.

O tome je bilo riječi i na simpoziju?

- Da, održali smo predavanja i raspravljali, te drugog dana odradili interaktivne radionice. Ja sam govorio o povijesti potrebe da se proizvode pouzdani dokazi kao smjernice za liječnike. Nije lako znati razlikovati dobro od lošeg istraživanja. Cochrane centar to omogućuje. No to je i razlog zašto nas dio medicinskog establišmenta baš i ne voli, vide nas kao prijetnju. Neki su nas 90-ih zvali i Baader-Meinhofom u medicini.

Mnogi od njih plaćeni su da istražuju određeni lijek ili su jednostavno fascinirani nekom tematikom. Zato je taj naš posao težak, ali i izazovan. Primjerice, čuo sam da se u Splitu pri porodu redovito koristi epiziotomija, iako su istraživanja pokazala da od nje ima više štete nego koristi. Isto vrijedi za korištenje klizme te davanje oksitocina.

Njegova Lady

Na temelju takvih spoznaja tvrdite da medicinsku praksu treba mijenjati ...

- Da, tko će bolje znati postaviti prava i važna pitanja od npr. žene u trudnoći? Često se pacijenti boje pitati ili su previše bolesni da bi o tome razmišljali, međutim, da bi se pronašao najbolji način liječenja, pacijent ima pravo postaviti pitanje i biti upoznat sa zadnjim svjetskim dostignućima o određenoj medicinskoj temi.

piše ANA JERKOVIć

Naslovnica Život