Već nekoliko desetljeća, paralelno s razvojem tehnologije, od videoigrica preko SMS poruka do pametnih telefona i društvenih mreža, govori se o krizi jezičnog i pismenog izražavanja.
Dijagnosticirana je tako nebriga za pravopisna pravila i jezično neznanje, upotreba psovki, kratica, emotikona i GIFova kao zamjena za riječi i rečenice.
U govoru to se manifestira izražavanjem onomatopejama, razgovornim i uličnim jezikom u javnoj upotrebi. Takva novonormalna jezična kultura spojena je s prebrzim čitanjem i prekratkom pažnjom, prevelikim brojem podražaja i istovremenim obavljanjem više poslova te s kulturom slike, koja, tvrde slikofili, govori tisuću riječi.
Ukratko riječ je o pojavi koja je izazvala i izaziva zabrinutost lingvista, psihologa i naravno roditelja.
U tim korjen...