Mozaik Zdravlje

svi ćete se pronaći

Jeste li se danas barem jednom naljutili? Kontrolirajte 'pucanje živaca', ali nemojte ni 'gutati', evo što stručnjaci predlažu za ozdravljenje

svi ćete se pronaći

Mještanima prekipjelo; i ministru prekipjelo; splitskim studentima prekipjelo; žiriju prekipjelo; prodavačici prekipjelo; Pupovcu prekipjelo... - cijeli ovaj “prekipjeli” niz fragmenti su različitih naslova u medijima. Sabor svako malo uskipi od ljutitih reakcija koje znaju dovesti na rub fizičkog obračuna; crne kronike pune su crnih priča - posljedica “pucanja filma”, “u zraku” se, općenito uzevši, osjeća da su ljudi nezadovoljni, frustrirani, ljuti, bijesni, gnjevni.

Postajemo li gnjevno društvo? Da se, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijelom “zapadnjačkom” svijetu mijenja svojevrsna društvena emocionalna paradigma, neka prevladavajuća kolektivna emocija, svjedoči i zanimljivo istraživanje stihova pjesama pop-glazbe: analiza više od šest tisuća tekstova s Billboardove top-ljestvice u razdoblju od gotovo sedamdeset godina pokazala je da je u njima, s vremenom, sve manje vedrine i otvorenosti, općenito pozitivnih emocija, a sve više tuge, ljutnje, gnjeva i bijesa…

- To je istina: u ljudima je sve više ljutnje - potvrđuje dr. sc. Stipe Drmić, specijalist psihijatarije, voditelj Odjela za psihotraumu u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava.

Zašto je tako, zašto smo ljuti, gnjevni, frustrirani i kako se s tim emocijama nositi?

- Ljutnja spada u normalne, zdrave ljudske emocije, i treba je znati izraziti. No kad je ljutnja prekomjerna, kad naraste na takvu razinu da, prema svom intenzitetu, postane destruktivna u odnosu na ljude ili stvari, govorimo o gnjevu ili bijesu. Svi se mi ljutimo, manje ili više.

Problematično je kad ljutnja postane dominantan mehanizam ispoljavanja negativnih emocija. Upravo nam se zbog toga čini da je u društvu jako puno ljutnje, i doista jest, puno više nego ranije, bez obzira što se - deklarativno - stalno spominje nulta tolerancija. Bez adekvatnih i popratnih mjera cijeloga društva koje bi omogućile pravilno kanaliziranje negativnih emocija to vam je kao da ste "garburu" zapalili u zatvorenome.

Problem je, objašnjava, u psihološkoj needuciranosti koja traje iz generacije u generaciju.

- Ljudi ne znaju drukčije, to je obrazac ponašanja prisutan godinama, vezan uz odgoj i okolinu, odnosno cijelo društvo koje takav obrazac podržava. Muškarce se, recimo, u pravilu uči da suprimiraju svoje emocije.

Govori im se “ti si muško”,”nemoj plakati", “nemoj pokazivati emocije”, pa kad se dogodi da uđu u delikatne situacije, došli su zapravo na nepoznat teren, s većim šansama da reagiraju ljutnjom, bijesom i gnjevom. I brojke pokazuju da su muškarci skloniji ljutnji.

Društveno je postavljeno, govori dalje dr. Drmić, da je za curice izražavanje ljutnje ponašanje manje prihvatljivo nego za dječake. Dodatno problematičnim smatra to što u svakodnevnoj praksi, čak i u medijima, ima puno primjera koji pokazuju da to što je netko agresivan i ispoljava ljutnju - donosi rezultat, a s obzirom na prostor u medijima koji se daje takvim slučajevima, šalje se poruka da se radi o jednom od prihvatljivih modela ponašanja, čak i kad se radi o ponašanju poznatih, javnih osoba, od onih u Saboru, preko onih u sportu pa dalje.

U tom kontekstu dr. Drmić spominje termin “impotentno bjesnilo”.

- Radi se o društvenom fenomenu koji su opisali sociolozi; odnosi se na frustriranost ljudi u današnje doba, nezadovoljstvo životom, ljutnju koju nemaju gdje izbaciti i koja ostaje u njima, zarobljena, kao tempirana bomba. Frustrirani su jer imaju osjećaj da su u društvu nevidljivi i da nitko ne vidi njihovu patnju.

Zbog nagomilavanja sve te frustriranosti i nezadovoljstva velika je šansa da će - ako se, naravno, ništa ne promijeni - biti sve više i više incidenata. Ljudi će jednostavno pucati.

A o tome što bi se trebalo promijeniti, što poduzeti i kakve mjere donijeti, dr. Drmić kao prvo i najvažnije ističe adekvatnu psihoedukaciju.

- Trebalo bi za to imati strategiju, plan i program. Ne viđamo, međutim, nigdje i ni u čemu u Hrvatskoj, ni u jednom, pa ni u tom sektoru, da se razmišlja na rok duži od jednog mandata, bez obzira što nam je psihološko opismenjavanje nužno potrebno.

Što sami možemo učiniti; do koje mjere, kad je ljutnja u pitanju, možemo koristiti savjete o kontroli ljutnje, a kad je vrijeme da se obratimo liječniku?

Prema riječima dr. Drmića, kontrolu ljutnje treba uvježbavati, no ljudi to teško mogu sami postići ako im netko stručan ne pokaže pravi način na koji to treba činiti.

- Zapravo treba naučiti gospodariti emocijama. Ne valja da se one odmah izbace, kao što naš narod misli da treba. Točno je da ljutnju treba adekvatno ispoljiti, ali ne po bilo koju cijenu. I treba je izbaciti u konstruktivnom obliku. Treba prije svega vidjeti o kakvim se emocijama radi, kad se javljaju, što su im okidači.

Ne valja ni “gutati”, jer to vodi ka pasivnoj agresiji. Kad osoba više ne može kontrolirati svoje emocije, odnosno kad ljutnja i gnjev postanu destruktivni i vidljivi u različitim situacijama - u prometu, na poslu, u odnosima s drugima, krajnje je vrijeme da se javi liječniku. Ljudi često sami primijete da nešto ne štima, da im je fitilj kratak i da se ne mogu kontrolirati, pa se sami jave liječniku.

Ponekad intervenira obitelj, koja često trpi jer se dijelom i na nju pretaču ljutnja i frustriranost pojedinca.
Na pitanje koji bi savjet dao svima - ne samo onima koji mu se obraćaju jer problem s ljutnjom već postoji - dr. Drmić kaže da trebamo “naučiti” sebe i svoje emocije, svoje motive, ono što nas pokreće.

- Kod kuće se može primijeniti psihorelaksacija; relativno jednostavno moguće je naučiti tehnike relaksacije i meditacije. Trebalo bi ponešto naučiti od Kineza, od njihova običaja da ujutro u parkovima primjenjuju vježbe u koje su ugrađene pravilne tehnike disanja - a disanje je jako važno. Njihova je filozofija da kroz vježbanje, borilačke vještine i općenito kroz život treba dostići unutarnji mir, a to je vezano uz upoznavanje vlastitog stanja i vlastitih emocija.

Autogeni trening

Iz članka dr. Drmića objavljenog svojevremeno na portalu Zdravo budi, prenosimo dio o tome kako se - vježbanjem i redovitom primjenom jednostavnih relaksirajućih tehnika, poput progresivne mišićne relaksacije i vježbi disanja te autogenog treninga - postiže da se lakše u napetim situacijama postupi ispravno; iznosi i nekoliko "djelotvornih, a vrlo jednostavnih smjernica":

- Duboko dišite (ponavljajte riječi koje će vas opustiti, na primjer "opusti se", "smiri se").

- Zamislite situaciju u kojoj se osjećate smireno i ugodno, bilo iz iskustva, bilo iz mašte.

- Zapišite na papir sve što vas uzrujava i uznemirava jer je mozak tada usredotočen na pisanje, a mi možemo racionalnije razmišljati. Ne bismo se trebali iznenaditi ako tijekom pisanja zaključimo da situacija i nije bila toliko uznemirujuća kao što smo ispočetka mislili.

- Zaokupite se fizičkom aktivnošću. Velika većina shvatila je da se nakon treninga osjeća puno bolje nego prije. Tjelesni napor apsorbira bijes i iskorištava ga kao pogonsko gorivo.

- Uključite se u neki oblik humanitarnog rada. Spoznaja da ste nekomu pomogli u vama će izazvati osjećaj spokoja i zadovoljstva. Na taj način uklonit ćete u vama nagomilani stres i bijes.

Tri manifestacije

Ljutnja se, piše dr. Drmić u spomenutom članku, općenito manifestira na više načina, no tri su najčešća:

Pasivna ljutnja – Ovakav, inače vrlo čest oblik ljutnje, imamo kad osoba u sebi kipi od ljutnje ili bijesa, a u društvu se ponaša sasvim normalno, ne pokazujući nikakve vanjske znakove svoga stanja. Razlozi zbog kojih netko zatomljuje bijes i ljutnju variraju od obične nesigurnosti do patološkog straha. Pri tomu nesumnjivu ulogu igra i pogrešan odgoj.

Agresivna ljutnja – Usmjerena je izravno na sugovornika, obilježava je galama i grubost, a u ekstremnim situacijama pobješnjela osoba uništava sve oko sebe, bilo verbalno bilo fizički. Razlog ovakvoj reakciji je nesposobnost ili nepostojanje samokontrole. Kod ovakvih slučajeva preporučljivo je potražiti pomoć stručnjaka.

Kontrolirana ljutnja – Dolazi do izražaja kad osoba svoju ljutnju svjesno iskaže riječima, vodeći pritom računa da ne povrijedi sugovornika. Racionalno razmišljanje i pronalaženje logičkog rješenja jedini je isparavan način suočavanja s bijesom i ljutnjom.

 

Naslovnica Zdravlje