Mozaik Showbizz

'AKO PITAŠ ZA MENE'

'Volio bih pitati gradske oce bi li sve bilo u redu da je na muralu pisalo Croplastika...': Čubi se nakon dva desetljeća vratio na scenu, 'pukla' ga je nostalgija, evo što misli o aktualnim zbivanjima

'AKO PITAŠ ZA MENE'

Nakon punih dvadeset godina, Laki je izbacio novu pjesmu i spot “Ako pitaš za mene”, a iza ovog pseudonima stoji svima dobro znan voditelj, glumac, komičar i glazbenik Damir Mihanović Čubi.

- Skroz ste pogriješili što ste zvali mene jer ćete sada imati intervju s Čubijem, a ne s Lakijem. Doduše, do Lakijeva broja telefona je jako teško doći, a i rijetko daje izjave za medije - u svom nam je prepoznatljivom tonu kazao Čubi čim smo se s njim našli na splitskim Prokurativama. “Ulovili” smo ga prije odlaska u Zagreb gdje je početkom tjedna bio jedan od voditelja manifestacije tradicijske glazbe “Šimunovo” u Lisinskom. Unatoč punom rasporedu, Čubi je ponovno našao vremena za glazbu pa je upravo to bio povod za razgovor.

Laki je posljednji put bio aktivan prije dva desetljeća kada je objavio pjesmu “Pijem, pijem”...

- Laki objavi pjesmu kad se naljuti. Zadnji put prije ovoga se naljutio prije dvadeset godina pa je izdao “Pijem, pijem”. Isti autorski tim je u pitanju, odnosno Laki i Miki Nopling. Laki je inače jako neugodan tip, s njim nije lako i radi samo s Mikijem.

Kažete da Laki objavi pjesmu samo kad se naljuti. Znači li to da je rijetko ljut?

- Kažete? Ne vidim nas dvojicu ovdje.

Kažeš...

- Ne bih rekao da ga nije lako naljutiti nego on to jako dobro upija, kao spužva, a onda eksplodira. Laki mi je rekao da naglasim - tom autorskom tandemu Lakiju i Mikiju Noplingu, njima nije u interesu kao većini estrade zaraditi novce. Laki i Miki su toliko novca uložili u taj projekt, da ne bi mogli vratiti te novce čak i da Laki napravi vrhunsku karijeru. Njemu je na prvome mjestu publika i to da ostavi publici pravu pjesmu. Mislim da bi se i Miki Nopling složio.

Lakijev stil

Po čemu se sve razlikuju Laki i Čubi?

- Laki ima svoj osebujan stil. O ukusima se ne raspravlja, ali definitivno izgleda drukčije od mene, ima bradicu, brkove... Skroz drukčije se odijeva, ima čak drukčiji glazbeni ukus od moga. Ljudi zaboravljaju, dok me svrstavaju među glumce, da sam ja ipak po vokaciji glazbenik pa zbog toga kažem - Lakijeva pjesma nije nešto što bih osobno slušao, ali ja rijetko kad nešto slušam bez obzira na to što sam glazbenik.

Karijeru ste započeli kao bubnjar, svirate li još uvijek?

- Sviram stalno, ne bih mogao bez svirke. Bilo gdje da nastupam, bilo da vodim nekakav program, feštu, uvijek tu bude nekakav bend i onda to završi tako da ja sviram s njima. Kroz udrugu “Split Stars Team”, nas 25, 26 estradanjaka iz Splita godinama smo išli vani raditi humanitarne akcije za djecu. Na svakoj toj našoj turneji, osim što bih vodio show program, i imao bih show program, sa svima sam svirao. Ponekad i snimam, zamole me mlađi bendovi. Čak se mogu pohvaliti da sam jedan od rijetkih bubnjara, ako ne i jedini, koji je svirao na samo jednom kompletu bubnjeva. Inače svi planiraju kupiti bolje, novije modele. Ja sviram na istome bubnju koji mi je kasnih 70-ih stigao iz Amerike i koji sam čekao pet mjeseci. Iako, malo mi je glupo govoriti o godinama prije 1991. jer te godine ranije nisu postojale, jednostavno ih nije bilo, tako da fuj, bljak.

Posve je logično, dakle, da je proteklog tjedna u Splitu izbrisan mural posvećen košarkaškom klubu Jugoplastika...

- Volio bih pitati gradske oce da je na muralu koji su uklonili, da se samo prepravilo pa da je pisalo “Croplastika”, bi li onda sve bilo u redu. Očito samo to smeta... Baš mi je drago da ste vi mladi pa da niste živjeli prije 1991.... Ustvari nitko nije živio prije 1991.... Osim tih nekoliko ljudi koji su protiv svega...

Ne skrivate ni to da ste razočarani time što Split gubi svoj identitet zbog turizma...

- Teška je to amerikanizacija. Ja nemam ništa protiv nikoga pa ni protiv Amerike, ali budući da imamo internet i sve, znamo da je Amerika kao zemlja nastala prekjučer, najstariji spomenik datira od prekjučer i od stiropora je. Znači da je Europa za Ameriku – Amerika. To čak znaju i oni iako im je teško priznati, pa mi onda nije jasno da mi turistima prodajemo “Wine and food bar”. Kad Korejka dođe u Split, slika Rimljane i vrati se u Koreju i na slici iza nje piše “Wine and food bar”, ja nisam siguran zna li ona svojim prijateljicama reći gdje je bila – u Rimu, u Americi? Mi smo i ono malo identiteta prodali za dva škuda, u Splitu se ništa ne zove Split, sve je wine, fine, xxl, a sve je zapravo fast food i to skupi fast food. Elitni turizam se kod nas dobije tako da Riva ostane ista kao uvijek, samo se konobaru kupi majica na kojoj piše “wine and food bar” i kava koja je koštala 6 kuna sada je 660 kuna.

Vratimo se sada malo na Lakija. Kako je započela cijela priča, odakle inspiracija za ovaj pseudonim?

- Dio čitatelja sigurno je čuo za grupu Stividen. E pa Stividen i ja smo zajedno gostovali na HRT-u. Oni su promovirali neku svoju pjesmu, a ja “Pijem, pijem”. Stevo Vučković iz Stividena mi je prije nego smo ušli u studio rekao: “Ne možeš tako”, stavio mi neke naočale i rekao “ti si Laki”. Ja sam se tako uživio u tu ulogu bezobraznog Lakija. Kada me Mirko Fodor nazvao Čubi, ja sam njemu rekao da nisam nikakav Čubi nego Laki.

Ljudi su tada prvi put čuli tu pjesmu i nakon snimanja smo se vraćali u Liku gdje Stevi živi mama. Oko jedan ujutro smo došli na vrata, Stevu majka nije vidjela godinu dana i kada je otvorila, nije šljivila sina nego je ugledala mene i s oduševljenjem uzviknula Laki. To je ono što mediji naprave, Laki je maloprije bio na televiziji, a sad je došao njoj kući. Nakon te pjesme Laki je neko vrijeme bio samozatajan, a sada je snimio novu pjesmu sa svojim Tončem Huljićem, pardon Mikijem Noplingom. Mi se tako međusobno zovemo - ja njega Tonči, on mene Domenica. Nas dvoje ne radimo zajedno puno, ali kad napravimo nešto, onda to napravimo kako treba.

Jeste li zadovoljni kako je publika prihvatila pjesmu? Pratite li klikove na YouTubeu?

- Meni je to smiješno jer se sjetim Miše Kovača s kojim sam svirao na čak dva albuma, a koji su prodani u milijunima primjeraka. Svirao sam i s grupom Forum koja je prodala jednako toliko albuma. Nažalost, to je sve bilo prije 1991. pa se ne računa. Danas se više albumi ne prodaju, izdaje se tiraž od dvanaest CD-ova pa to kupe članovi obitelji, ali čak ne svi. Meni je komično to s klikovima. Da sam rođen malo nedavnije, što ne bih volio, onda bi sve to bilo normalno. Evo baš sam prekjučer pokušao sa 150 tisuća klikova platiti nešto na Fini i kaže mi gospođa da ne može. Ja pitam kako to kad mi moja susjeda influencerica kaže da ona živi od klikova.

Reality show

Mislite li da je u “vaše vrijeme” bilo teže uspjeti?

- Meni se čini da je bilo bolje jer si se za nešto morao izboriti. U moje vrijeme nisu postojali reality showovi. Evo, ja sam naučio da biti u reality showu znači biti zvijezda. Znači, uđeš u show, prebacuješ se cijeli dan s dvosjeda na trosjed, neki put opet u dvosjed i još dva puta na trosjed i onda si zvijezda. U moje si vrijeme morao otići van i napraviti barem trostruki salto, nešto si morao pokazati.

Makar, moram pohvaliti to što mladi danas imaju više mogućnosti kada je glazba u pitanju. Lakše je doći do nove glazbe i postoje strašno talentirani mladi glazbenici. Možda se tim preskakanjem izgubila duša, ali što se tiče talenta, on postoji. Ipak, kada se preskoči ta jedna skala, izgubi se duša, postaneš lijen jer vidiš da i bez puno truda dolaziš do istih rezultata. Osim što se ti rezultati danas ne zovu ni status ni novac nego klikovi, lajkovi... Ljudi se više ne gledaju u ogledalo nego lajkove...

Vas odlikuje širok raspona talenta, ali i interesa. Završili ste umjetničku školu, a javnost vas poznaje kao voditelja, glazbenika, glumca, komičara. Gledali smo vas, među ostalim, u humorističnoj seriji “Nad lipom 35”, ali i u opereti “Kraljica lopte”. S druge strane, djeca u Dalmaciji su s vama odrastala zahvaljujući voditeljskim angažmanima na raznim manifestacijama...

- Ta širina meni ničeg dobrog nije donijela. To je možda apsurd. Kad smo ranije spominjali Ameriku, to je nešto što bi oni zlatom plaćali, kad je netko multitalentiran. Kod nas vlada mentalitet “pa dobro što ste vi, jeste glumac, jeste ovo ono. Dajte se odlučite”. Ja nemam potrebu naglašavati druge stvari, poput umjetničke škole i ostalog. Nemam potrebu time se hvaliti niti mislim da netko tko ima štofa, ima potrebu hvaliti taj štof. Znam da samo onaj tko nema štofa ima potrebu hvaliti se jer nema što drugo. Ja znam dobro ono što ne znam tako da znam dobro ono što znam.

 

Miki Nopling 'tata' je svega
Splitski glazbenik i producent Miki Nopling potpisuje glazbu, tekst i aranžman pjesme, a zaslužan je i za duhoviti spot u kojem se Laki pojavljuje u raznim izdanjima i uz razne instrumente, ali zanimljivo, "svoj" instrument – bubanj nije zasvirao.

 

Naslovnica Showbizz