Mozaik Showbizz

Vidno 'tanji'

'Požar oko Splita najopasniji je zadatak na kojem sam bio': RTL-ov reporter otkrio nam je neispričane detalje paklene noći, ali i kako su s mršavljenjem došle neočekivane posljedice na zdravlje

Vidno 'tanji'

Početkom travnja prije točno pet godina Goran Latković dobio je posao na RTL-u, a otada je prešao tisuće kilometara te napravio stotine reportaža i javljanja uživo.

Istinski zaljubljenik u novinarstvo ne krije koliko mu se televizija uvukla pod kožu pa je živi i onda kad se kamere ugase. Iako je tijekom osnovne i srednje škole maštao o tome da postane profesor, odjednom je shvatio da ga više od toga zanima novinarstvo, i to upravo posao u informativnoj redakciji na televiziji. Želja mu se, na čuđenje roditelja, njegovih najvjernijih gledatelja, ispunila tijekom studija na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, kad je na četvrtoj godini dobio sudbonosni poziv s RTL-a, koji mu je promijenio život.

- Kod kuće su se samo nasmijali i odmahnuli rukom kad sam im rekao da bih htio biti novinar. Mislili su da je to samo faza, a stvari su postale ozbiljne kada sam trebao upisati fakultet. Kada sam odlazio na pripreme za prijemni rekli su mi "odi i probaj", ali ne nadaj se jer novinarstvo upisuje jako malo ljudi. Mi ćemo ti dati priliku, ali nemoj se razočarati kasnije. Kasnije sam birao što ću studirati jer su svi prijemni dobro prošli, a onda se na četvrtoj godini studija novinarstva dogodio RTL. Pozvali su me na razgovor i baš na 1. travnja su mi rekli da dobivam posao i ugovor za stalno. Ne moram ni govoriti jesu li mi kod kuće povjerovali isprve - ispričao nam je Goran.

Tko najviše bježi od žutog mikrofona?

- Od žutog mikrofona bježe svi kada znaju da ćemo postaviti pitanja na koja ne mogu dati istinit odgovor. Najčešće su to političari. Sada je kampanja za europske parlamentarne izbore pa se svi žele snimati, a mi uživamo jer sada možemo postaviti najprovokativnija pitanja. Kada nema kampanje, onda političari kalkuliraju, ovisno o temi koju radimo.

Znate izvještavati iz raznih svjetskih metropola i mnogo vremena provodite na poslovnim putovanjima. Poželite li se baviti nekim manje stresnim poslom?

- Smatram da je ovaj posao poziv, tu količinu stresa ne mogu podnijeti oni koji bi radili ovaj posao čisto da zarade za život. Novinarstvo i televizija se žive. Ne mogu se zamisliti da radim ništa drugo osim ovog posla. Većinu vremena provodim u redakciji RTL-a ili na terenu sa snimateljima, a imam tu sreću da radim s najboljom ekipom. Neću reći da su mi to kolege, nego prijatelji. Provodimo jako puno vremena zajedno, a velika većina je smijeh i zabava tako da se neki stresni trenuci lakše prebrode.

Svojedobno ste iz Londona istovremeno pratili proces izručivanja Ivice Todorića i rođenje treće kraljevske bebe u obitelji princa Williama. Volite li kad vam urednici daju malo lakše teme?

- Tada su urednici imali priliku jednim udarcem ubiti dvije muhe. Proces izručenja Todorića je odgođen s petka na ponedjeljak, pa smo ostali u Londonu. Kako je riječ o službenom putu, nije bilo mjesta razgledavanju već smo morali nešto i odraditi. Svijet je iščekivao kraljevsku bebu, pa smo o tome izvještavali preko vikenda. Onda smo u ponedjeljak bili na sudu i pratili donošenje odluke o izručenju. Na kraju je Kate rodila, izišla pred fotografe i otišla kući, a mi smo još pred sudom izvještavali o procesu izručenja. Da stvar bude bolja, hotel u kojem smo bili smješteni bio je odmah preko puta bolnice St. Mary.

Još se pamte vaše priče poput one kada ste jedan dan proveli u slovenskom zatvoru, odnosno one kad ste posjetili teheranski bazar zaobišavši strogi iranski protokol. Koje su se reportaže vama najviše urezale u sjećanje?

- Pri srcu su mi uvijek reportaže koje promijene svijet nabolje. Tako sam beskućnicima prije dvije godine uspio osigurati kakav-takav, ali krov nad glavom. Poseban je gušt razotkriti netransparentno trošenje novca poreznih obveznika i zaustaviti posao vrijedan 50 milijuna kuna. Putovanja su također poseban gušt, ali kruna našeg posla su izvanredne situacije. Kada radimo breaking news, cijela redakcija je na nogama i zajedničkim snagama se trudimo biti prvi i točni s informacijama. Moram reći da smo dosad u takvim situacijama uvijek pokazali da redakcija Informativnog programa RTL-a funkcionira kao pravi mravinjak, vrlo brzo se organiziramo i pokrijemo najzahtjevnije situacije na terenu.

Jeste li se ikad našli u opasnoj situaciji?

- Nezapamćeni požari u okolici Splita prije dvije godine bili su jedan od najopasnijih zadataka na kojima sam bio. U dva sata iza ponoći dolazili smo u Split, čija je okolica gorjela. Te prizore nikada neću zaboraviti. Tu noć spavao sam sat i pol, a od ranih jutarnjih sati bili smo s vatrogascima na najnepristupačnijim terenima. U tim trenucima važno je ostati pribrane glave i paziti na sebe, kolegu snimatelja i ostale. Poplave u Zadru su također bile opasne. Na snimanju sam se ozlijedio, završio na šivanju naživo i odmah nakon toga nastavio s poslom. U tim trenucima presudan je adrenalin koji nas nosi pa se sve nekako lakše podnese.

Je li bilo teško suzbiti emocije kad ste početkom siječnja posjetili izbjeglički logor u Turskoj?

- Gledati djecu koja su ostala u kampu i čija je budućnost neizvjesna zaista lomi srce. Znao sam gdje idem i što me čeka tamo pa sam se nekoliko dana psihički pripremao za to. Neka od te djece prošla su ratne strahote, a neka od njih rođena su u izbjegličkom kampu. Neke stvari koje su nama normalne, njima predstavljaju nezamisliv luksuz. Teško je ostati ravnodušan. Tada čovjek shvati koliko je svijet okrutno mjesto i da trebamo cijeniti više ono što imamo. Zaista se nadam da će se nešto promijeniti nabolje i da ta djeca dobiju priliku za normalan život i ono što je najvažnije, a to je obrazovanje.

Sjećate li se prvog javljanja uživo?

- Bilo je to na Trgu bana Josipa Jelačića sa sajma otočnih proizvoda. Kada smo završili s javljanjem, kolega snimatelj je svima rekao da mi je to prvijenac pa su svi okupljeni zapljeskali.

Imate li neki ritual prije nego što se upali crvena lampica na kameri i vi se nađete u televizijskom eteru?

- Nemam nekih posebnih rituala, obično hodam u krug i koncentriram se na ono što ću govoriti. Nekoliko puta to kažem naglas pa slučajni prolaznici, dok ne primijete kameru, misle da pričam sam sa sobom.

Pamtite li neki gaf?

- Trudim se što prije ih zaboraviti da mi ne stvaraju pritisak za sljedeće javljanje. Kada idete uživo nekad je jezik brži od pameti pa izleti svašta, ali treba samo nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo.

Na društvenim mrežama često dijelite fotografije s putovanja. Gdje biste se voljeli vratiti, a gdje vam je želja otići?

- Trenutno radim na mjestu koje me čini zaista sretnim, a to je RTL, i to ponajviše zbog ljudi s kojima radim. Što se putovanja tiče, volio bih otići u Australiju i Južnu Ameriku.

Ne mogu se oteti dojmu da ste u posljednje vrijeme vidno smršavjeli. Hoćete li nam otkriti tajnu?

- Tajna je u tjelovježbi i prehrani. Godinama sam živio u pekarnici, što zbog napornog tempa koji ovaj posao nosi sa sobom, što zbog vlastite komocije. Veliki sam gurman i zaključio sam da moram nešto promijeniti kako bih sačuvao zdravlje pa da u budućnosti mogu uživati u hrani. Najbolji savjet koji su mi moji treneri Tina i Tomo dali jest taj da se ne odričem ničega, već da budem sretan s prehranom. Uspio sam pronaći ravnotežu između dobre tjelovježbe i prehrane. Nakon godinu dana rezultati su tu. Nisam gladan, kuham si svaki dan za posao i uživam u tome. Preko vikenda si dozvolim i brzu hranu, sve se može ako se dobro organizirate.

Osjećate li se sada bolje u svojoj koži ili vam višak kilograma nikad nije predstavljao problem?

- Osjećam se odlično. Otkako vježbam i zdravo se hranim nisam imao problema s gripom i prehladama, a prije toga bih dvaput godišnje bio bolestan. Ove godine sezonu prehlada i gripe sam preskočio i to me čini sretnim i daje mi poticaj za dalje. Cijeli život sam imao višak kilograma pa sam nekako bio naviknut na to, ali sada se osjećam puno bolje. Ima tu još prostora za napredak tako da se veselim novim izazovima koje sam si postavio.

Dobitnik ste novinarske nagrade "Velebitska degenija" za reportažu o nelegalnom odlaganju potencijalno opasnog otpada. Kada ste je snimali, jeste li očekivali da ćete za nju pobrati lovorike?

- Nisam očekivao da ću dobiti nagradu iako su kolege u redakciji govorili da je to priča s kojom se osvajaju nagrade. Ne vodim se nagradama i lovorikama u karijeri, važno mi je gledateljima emisija RTL Danas i RTL Direkt donijeti pravovremene i istinite informacije. Povjerenje koje uredništvo i gledatelji imaju prema meni najveća mi je nagrada.

Rodom ste iz Garešnice. Koliko često idete u rodni kraj?

- Ne idem toliko često koliko bih htio. Trudim se barem jednom mjesečno otići, ali nekada poslovne obaveze to ne dopuštaju.

Što radi Goran kad nije pred svjetlima reflektora?

- Kad se kamera ugasi volim imati vremena za sebe i odmoriti se od sve te buke i galame. Dovoljna su mi dva, tri sata samoće i tišine da se restartam, a onda uzimam telefon i dogovaram s prijateljima večere i izlaske. Društvena sam osoba i volim kad sam okružen prijateljima i članovima obitelji. Najsretniji sam kad slobodno vrijeme provodim sa svojom trogodišnjom nećakinjom Anom.

 

Naslovnica Showbizz