Mozaik Showbizz

PUNO JE NOVITADI

Alen Vitasović pronašao novu sreću u 50. godini i otkriva: Ženim se!; Drugom vijesti šokirat će obožavatelje, a o Hajduku ima posebno emotivnu priču

PUNO JE NOVITADI

'Imam problema skoro pola života s alkoholom. Žao mi je zbog toga, napravio sam puno grešaka, ali svi smo ljudi'

Alen Vitasović jedan je od onih glazbenika koji uvijek iznova uspije osvojiti publiku, što ne čudi s obzirom na to da se glazbom bavi cijeli svoj život. Još kao petogodišnjak u ruke je uzeo harmoniku, a već s dvanaest osnovao svoj prvi bend.

Vitasovićevi hitovi obilježili su devedesete, a generacije koje se u to vrijeme nisu ni rodile, danas te iste pjesme pjevaju punim plućima. Koliko ovog Istrijana voli i splitska publika, pokazat će se ovog petka 21. prosinca, kada će održati koncert u klubu "Vanilla".

Kada ste posljednji put nastupali u Splitu? Koje vas uspomene vežu za ovaj grad?

- Posljednji put nastupao sam prošle godine u klubu "Zenta". Vežu me vaš temperament, iskrenost, kod vas nema glume i laži.

Kakva su vaša očekivanja od publike i što sve pripremate za ovaj petak? Koliko dugo ostajete u Splitu?

- Radujem se dolasku u Split. Veliki sam hajdukovac, moj tata me naučio voliti Hajduk. Bio je u Lori, na "Galebu" s Titom i naučio me da samo jedan klub postoji na svijetu, a to je Hajduk. Obožavam doći u Split, uvijek sam lijepo primljen i jedva čekam nastup kod vas. Ostat ću samo jednu noć jer sljedeći dan sviramo na Krku.

Ranije ove godine nastupom u zagrebačkom klubu "Sax" obilježili ste 25 godina karijere, iako je ona neslužbeno započela puno ranije. Kako je izgledao vaš put?

- Moja karijera je krenula kada sam imao sedam godina, kada sam išao svirati po svadbama s mojim tatom. Karijeru ne smatram uopće u smislu od kada sam postao popularan. Nakon što sam odsvirao prvu svadbu s ocem, znao sam da je moj život upravo to.

Završio sam gimnaziju i glazbenu školu u Puli. Pronašao sam sebe u muzici i nakon toga me nije zanimalo ništa drugo. Bio sam iz skromne obitelji iz malog sela blizu Pule, i nikad nisam imao podršku. U 12. godini sam osnovao svoj prvi bend. Svirao sam po lokalnim feštama, naučio svirati i pjevati.

Kako su godine išle, ujutro sam pohađao gimnaziju i popodne glazbenu školu, i svirao s raznim sastavima na terasama u Puli. Nakon srednje škole išao sam u JNA u Titovu Mitrovicu, gdje sam bio mitraljezac dvanaest mjeseci.

Nakon povratka iz armije dobio sam priliku da idem svirati s jednim fantastičnim bendom u inozemstvo, gdje sam proveo četiri godine i, u biti, naučio zanat. Kad je počeo rat, vratio sam se. Nisam bio u borbi, počeo sam raditi kao glazbeni urednik na Radio Puli.

Tamo sam upoznao Livija Morosina, s kojim sam napravio prvi album "Gušti su gušti". Nisam ni pomislio da ću postati javna ličnost, pjevač, doći u Split, a kamoli pobijediti na Splitskom festivalu.

Koje su najljepše, a koje najteže stvari s kojima ste se tijekom ovog perioda susretali?

- Pobjeda na Splitskom festivalu s pjesmom "Bura". To mi je bio najdraži trenutak karijere. Jedini čovjek u povijesti festivala u Splitu koji je osvojio Grand prix, a koji nije iz Dalmacije. Najteže situacije su mi putovanja, tonske probe, gužva oko mene, jer volim mir i svoju intimu, ali kad si u takvom poslu moraš biti spreman i na to.

To mi je najteže. Pokušao sam spasiti karijeru i obitelj što je bilo jako teško i rijetko koji od mojih kolega je to uspio ostvariti.

Da ponovno krećete, biste li nešto promijenili?

- Da ponovno krećem, ništa ne bih mijenjao iako sam svjestan svojih mana i problema koje sam napravio zbog svojih poroka, ali onda ne bih bio Alen nego neki drugi.

Vaš odnos s alkoholom često je bio tema u medijima. I sami ste otvoreno o tomu govorili iako ste u više navrata istaknuli kako nije riječ o ovisnosti. U kojem se stadiju danas nalazite i kako ste se osjećali kada ste čitali takve napise o sebi?

- Imam problema skoro pola života s alkoholom. Žao mi je zbog toga, napravio sam puno grešaka, ali svi smo ljudi. Javna sam ličnost i onda me ljudi malo drukčije promatraju. Iskreno, jako me boli kada pročitam u novinama neke članke koji su pretjerani i neistiniti, ali to je dio mog posla.

Ove ste godine proslavili okrugli, pedeseti rođendan. Na što ste u svom životu najponosniji?                            

- Najponosniji sam na djecu.

Jesu li i vaš sin Ivan (23) i kći Mia (16) krenuli glazbenim stopama ili ih ipak zanimaju neke druge stvari? 

- Sin mi radi na benzinskoj pumpi u Žminju, a kći je u 2. razredu ekonomske škole i želi biti kozmetičarka. Imaju talent za glazbu, ali se boje tog načina života jer su vidjeli po svojem ocu i djedu koliko je to nenormalan posao. Meni je drago da nisu krenuli u glazbu iako mi je u podsvijesti malo žao, ali bolje da ne idu u taj lažni svijet.

Devedesetih godina radili ste i kao glazbeni urednik na HR Pula. Biste li se opet voljeli okušati u ovakvoj ulozi?

- Obožavam biti glazbeni urednik. Pogotovo stoga što je većina naših radijskih postaja i glazbenih urednika povodljivo i ne znaju educirati nego se prilagođavaju najnižim kvalitetama. Uvijek sam htio ljude naučiti nečem novom i posebnom. Trenutno sam i dalje glazbeni urednik na lokalnoj postaji Radio Labina i uživam u tome. Radim kao volonter.

Sljedeće godine na male ekrane se vraća Dora. Postoji li mogućnost da se vratite na ovo natjecanje?

- Trenutno nema šanse da bih uopće prijavio pjesmu na Doru. Bio sam desetak puta na Dori i nisam se osjećao dobro jer sam znao da neću pobijediti iako sam imao lijepe pjesme. Iskreno, išao sam na Doru zbog vlastite promocije.

Pratite li možda glazbene talent showove koji se u posljednje vrijeme često emitiraju? Što mislite o njima, je li vam netko od mladih glazbenika zapeo za oko i uho?

- Ponekad ih pratim jer djeca to vole gledati. Mislim da se danas mladima nudi neograničen broj mogućnosti i skoro tko god poželi može nastupiti na televiziji. Žao mi je što tzv. žiriji omalovažavaju ljude koji su s puno nade došli nastupiti. Rijetko koji od njih napravi karijeru.

Nekad su pjevači došli u studio bez kompjutera, tehnike, ako bi napravili jedan falš bili bi istjerani. Ploču ne bi snimio bilo tko, a sada se na YouTubeu vrti sve i svašta. Ja ipak postojim 25 godina što nije malo, i moje pjesme i dalje postoje, i to su moje autorske pjesme. Mladi koji nastupaju na talent showovima pjevaju tuđe pjesme. Iskreno, ima izvanrednih vokalnih izvođača koji nikada neće dobiti šansu, jer u ovom biznisu treba nešto drugo, a ne samo kvaliteta.

Nedavno ste dali intervju za HRT i oduševili gledatelje majicom na kojoj je prikazan vaš lik uz natpis "Alen te gleda". Kako to da ste odlučili upravo nju odjenuti tog dana?

- Majice je samoinicijativno napravila Hangtime agency iz Zagreba povodom našeg dvodnevnog koncerta za 20. obljetnicu kluba Sax. Jako su se dopale meni, mom bendu i publici.

Imate li u planu neke nove poslovne projekte?

- Novi album je snimljen, izići će u distribuciju i to je sve od mene.

Otkrijte nam koje vas male stvari najviše vesele u životu i kako provodite slobodno vrijeme?

- Imam novu djevojku.

Za kraj, kako ćete provesti Božić i gdje ćete dočekati 2019.? Jeste li donijeli i neke novogodišnje odluke?

- Za Badnjak sviram u Pazinu, za Božić u Buzetu, za doček ću biti sam i 1. siječnja 2019. prestajem s karijerom i vraćam se u normalni život. Ženim se!

Ponosan sam

Vaše pjesme slušaju gotovo sve generacije. Što mislite, u čemu je 'tajna'?

- Ne postoji nikakva tajna. Čovik se rodi za ništo za ča je rođen. Emocije i ljubav publika osjeća - generacije se mijenjaju, ali pjesme su vječne. Ponosan sam da sam dio povijesti i da me slušaju i bake i majke i kćeri.

Naslovnica Showbizz