Mozaik Showbizz

IGRE NA STRADUNU

'Ne govorim ja ništa kontra turizma, Bože sačuvaj!': dubrovačka glumica nasmijala nas je u razgovoru, a otkrila nam je i ponešto o svom gradu, nogometu, kremicama...

IGRE NA STRADUNU

Članica ansambla Zagrebačkog kazališta mladih i predavačica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, Nataša Dangubić, moderirala je svečanu ceremoniju otvaranja 69. Dubrovačkih ljetnih igara. Njezin britki, ali i humoristični tekst nasmijao je festivalsku publiku i pružio realno stanje stvari u gradu podno Srđa. Kao Dubrovkinja točno zna kako "dišu" njezini sugrađani i njezin grad pa tako, dok ljetuje u Dubrovniku, opaža mnoge stvari, a o njima i o sebi i svom dubrovačkom odmoru glumica je pričala za Reflektor.

Kako ste doživjeli ceremoniju otvaranja Igara i kakve ste reakcije dobili?

- Iznenađena sam koliko sam pozitivnih reakcija dobila. Ne očekujem da će netko doći baš meni i reći: ne valja! Dobila sam toliko poziva i toliko poruka iz cijele Hrvatske, dakle, od ljudi koji su zbilja bili oduševljeni otvaranjem. Moram reći da toliko pozitivan feedback nisam očekivala. Jako me je iznenadilo koliko je to stvarno ljudima važno, koliko je ljudi stvarno to pratilo, i to u ovo vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva.

U tekstu ste uporno ponavljali da vi niste "kontra", ali... To je bila vaša uloga, a kontra čega ste vi kao Nataša Dangubić?

- Da samu sebe citiram "ne govorim ja ništa kontra turizma, Bože sačuvaj", ali bih voljela da su stvari sustavno osmišljenije i organiziranije na planu Dubrovnika i na svim mogućim planovima. Na primjer, Puljiška pjaca se ne vidi od suncobrana i meni je to žao! To je jedno prekrasno mjesto u Gradu, između ostalog, to je jedno od mjesta zbog kojeg bi ljudi isto mogli dolaziti vidjeti Grad. Imam neke ideje koje čak ni ovim ljudima koji drže kafiće ne bi bile loše, primjerice, povećati promet, a smanjiti broj stolova. U Bruxellesu postoje trgovi na kojima su samo šankovi gdje se toči šampanjac ili voda, ali nema stolova.

Ljudi stoje, a promet je sigurno puno veći nego kad ti netko sjedne za stol dva sata i pije kavu. A cijeli se trg vidi! Možda "lupetam gluposti", možda je to neizvedivo, možda bi naišla na dvjesto razloga zašto ne – jer uvijek kad u ovoj državi nešto pokreneš naiđeš na dvjesto razloga zašto je nešto nemoguće – ali nekako mi se čini da bi nekim pomnim planiranjem i smišljanjem mnogi mogli biti u većem benefitu. Naravno, ako je benefit samo financijski, a mislim da nije. Svakako, mislim da je moguće ne oštetiti ljude koji od toga žive, a da se trgovi opet vide.

Odgovorni smo

Kakva je pozicija kulture u ovom gradu?


- Jako mi je teško gledati kulturu samo kroz ovaj grad, moram je gledati kroz cijelu državu. Dakle, činjenica da je u našoj državi kultura financirana s pola posto državnog budžeta govori strašno puno o tome koliko je nama kultura važna. Dakle, kultura se tretira kao nužno zlo. Meni je to strašno žao, ne zato što sam ja kulturni djelatnik, ja mogu biti i djelatnik nekog drugog sektora. Glupo mi je pravdati poziciju kulture kod ljudi, ali kad malu djecu učimo razlikovati dobro i zlo, mi im čitamo priče.

Knjige, kazalište, filmovi su nešto što stvara senzibilitet, toleranciju i svijest kod ljudi. To su sve stvari koje ne da nisu nevažne, nego su ogroman benefit da bi mi u ovom broju mogli živjeti na planetu, bez toga se ne može. Koliko god podržavam našu nogometnu reprezentaciju u ovom trenutku, a zbilja je zdušno podržavam, ona nas ne može tome naučiti. Tome nas uči samo kultura! Duboko sam uvjerena da nas kultura čini boljim ljudima, podnošljivijim za okolinu, što je isto dosta važno, a i da gradi jedan bolji ukus, što je strašno važno. Puno stvari i puno problema u svijetu i u našoj državi nastalo je zbog loših ukusa.

Dubrovačke ljetne igre okreću se građanima i mladima. Koliko je to ostvarivo kad mladi baš nisu zainteresirani za kulturu?

- To je pitanje osobne odgovornosti. Mislim da roditelji imaju odgovornost odgajati djecu i odgajati ih u smjeru za koji misle da je najbolji kako bi postali bolji ljudi. Svoju kćer, koja je odličan đak, ne pitam za ocjenu, ali jako inzistiram na tome da stekne naviku čitanja i naviku da ide na koncerte i gleda predstave. Smatram da je upravo to čini boljom osobom širih vidika, a ne samo ocjena u školi. To je moja odgovornost kao roditelja jer ako ne bude čitala u životu, ja ću smatrati da sam nešto jako krivo napravila. Prema tome, za mlade koji su nezainteresirani za kulturu je netko odgovoran, mi smo generacija koja je za to odgovorna. Ja to apsolutno pripisujem mojoj generaciji. Ako smo odgojili djecu koju kultura ne zanima, mi smo za to krivi!

Na natječaju za Kazalište Marina Držića prijavilo se dvoje kandidata – vaša kolegica Mia Begović i redatelj Paolo Tišljarić. Što kažete na ta dva imena i koga biste možda voljeli vidjeti na čelu dubrovačkog teatra?

- Nemam prijedloge za ime koje bih voljela vidjeti, ali nekako mi se čini da se na sve kandidature za ravnatelja kazališta u cijeloj Hrvatskoj ljudi ne prijavljuju, ima jako malo kandidata za ravnatelja kazališta. Zašto? Zato što znaju da je to unaprijed izgubljena bitka i da se zna tko će je dobiti. I to je meni tužno. Ne komentiram kolege koji su se prijavili, nema ništa ni za ni protiv, ali pitam se zašto se ljudi ne prijavljuju na natječaje za ravnatelje kazališta?! Tu je problem.

S obzirom na to da tijekom boravka u Dubrovniku živite u povijesnoj jezgri gdje je sve manje ljudi, osjećate li prazninu?

- Osjećam je zimi makar mi je, moram priznati, zimi Dubrovnik najljepši!

Zašto?

- Pa zato što nema ove sumanute gužve od koje se ne da hodati, živjeti, piti... Ne moram u butizi čekati za kruh pola sata. Ne znam mora li tako biti, ali ima toliko tih detalja, od ovih da više, primjerice, nema DM-a na Pilama do svih onih drugih detalja koji ljudima koji žive u Gradu kompliciraju život. Život u Gradu nije organiziran da bi ti ljudi koji su ostali tu mogli živjeti. Moraš biti veliki zaljubljenik da ti to ne bi kompliciralo život! Moj tata ne može kupiti meso nigdje u Gradu, on nema auto.

On mora nekoga regrutirati da mu pođe kupiti meso... Mislim da bi se netko morao pobrinuti da taj život u Gradu ostane primamljiv, a ne da bude toliko kompliciran da ljudi ne mogu živjeti, pogotovo ovi stariji! Toga mi je žao! Moralo bi se zapravo motivirati ljude da tu ostanu! Po Gradu nema galerija, a prije ih je bilo puno. Ne isplati se ljudima imati galeriju jer ne mogu dobiti profit. To je isto gradska odgovornost jer ne može renta biti ista kafiću i galeriji.

Znam da ovo zvuči utopijski, romantično ili "idiotski", ali moraju se ljudi motivirati, mora im se smanjiti renta, mora se naći neki kantun u Gradu koji je jeftiniji i gdje će postojati nekakva galerija. Grad bi trebao voditi računa o tome da naša turistička ponuda ne budu samo butige i kafići! Kad bi se promišljalo u tom smjeru, vjerojatno bi se promijenio i profil turista i možda bi svi skupa bili zadovoljniji, a vjerojatno ne bi zarađivali manje nego sad.

Kako se najbolje opuštate u Dubrovniku?

- Na kupanju s kćeri.

Otok Lopud vam je drag?

- Na Lopudu imam kuću i ja sam uglavnom tamo ljetovala dok moja kćer nije malo narasla pa sad ima ekipu u gradu. Sad joj je grad nekako puno primamljiviji. Naravno da i sada pođemo na Lopud. Zapravo, stalno sam se brinula zašto moja kćer ne voli moj grad?! Jedne zime sam gostovala u KMD-u jer sam radila predstavu i moja kćer je zimi došla u grad i zimi je zavoljela Dubrovnik. Od tada joj je najveći "hit" doći u Dubrovnik i najveći joj je "hit" biti baš tu jer tu ima svoju ekipu.

Koji je vama kantun grada najdraži?

- Volim se poći kupati na Danče i na Lokrum i naravno na Porporelu, jer sam ja "Porporelašica". Iz nekih duboko emotivnih razloga volim Porporelu iako mi se tamo "nađiđalo" to sve. Takav sam tip da puno više volim mir nego gužvu. Uvijek tražim neki mirni kantun i beskrajno mi je žao da "Luči" više ne radi navečer, srce me boli. Tamo sam izlazila svaku večer, bila sam tamo ko inventar! Sad neizostavno pođem ujutro na kavu da zadržim barem malo svog gušta. Volim poći u "Tinel" i restoran "Gusto Giusto", a obavezno s majkom pođem na kavu u Gradsku kavanu... Naravno, neku večer sam bila na koncertu Mische Maiskog jer volim popratiti program Ljetnih igara, pogotovo zbog ove nove vlasti od Igara. Njih posebno podržavam i moram reći da su to ljudi u koje strašno vjerujem i čekam što će nam sve lijepo spremiti.

Filmovi

Jeste li pratili Svjetsko nogometno prvenstvo?


- Da. Nisam pratila prvih nekoliko utakmica, a moja kćer je toliko poludjela za tim nogometom i sad smo tu u restoranu "Castro" gledali zadnje utakmice i to me strašno veseli. S produžetaka tijekom utakmice Hrvatska - Engleska sam morala otići na Maiskog i onda sam sama sebi rekla da očito toliko volim Igre da sam produžetke propustila.

Gledate li inače televiziju, čitate li novine?

- Ne. Jedanaest godina ne gledam televiziju i ne čitam novine. Ne znam jesam li slučajno u frizera otvorila"Jutarnji" ili neke druge novine... Pet puta u ovih jedanaest godina! Nisam znala kad je Sanader bio uhapšen i svi su mi se smijali.

Filmovi?

- Filmove pratim, ali moram čuti da je neki film dobar, i to od nekoliko ljudi kojima vjerujem, i tada ga pogledam.

U Dubrovniku se snimalo nekoliko filmova; "Zvjezdani ratovi", "Robin Hood" pa i serija "Igra prijestolja". Što kažete na Dubrovnik kao filmsku kulisu?

- Nikada nisam gledala "Igru prijestolja", kao ni "Zvjezdane ratove". No, čini mi se da bi to moglo biti jako zanimljivo i dobro jer Dubrovnik je stvarno scena sama po sebi i super je da se otkrila. Ako ne misle uništavati Grad, a nekako mi se čini da ne misle, zašto ne, dapače!

Kakve filmove volite?

- Ja sam za dobre filmove, nemam žanr koji me posebno zanima.

Ima li neki koji biste izdvojili?

- Evo, neki dan sam gledala film "Ne gledaj mi u pijat" i svidio mi se. Posebno mi se svidio moj dragi kolega Nikša Butijer. Ispast će da samo svoje prijatelje hvalim, ali oni i jesu moji prijatelji baš zato što ih cijenim kao umjetnike. S Butijerom jako puno surađujem i zajedno predajemo na Akademiji, ali fantastičan je u tom filmu. Recimo, izvedba Renea Bitorajca mi se stvarno svidjela u filmu "Ljudožder vegetarijanac", mislim da je tamo briljantan. Inače, mislim da imamo jako dobre glumce, a s redateljima malo gore stojimo, dok s glumcima stojimo jako dobro.

Što vas iznervira?

- Očito me iznerviraju vijesti pa ih zato i ne gledam. Nervira me što su sve vijesti crna kronika pa sam onda prestala. A bila sam onaj tip koji nije mogao bez "Otvorenog" zaspati.

Znači li to onda da ste se predozirali informacijama?

- Jednostavno to više nisam mogla podnijeti, rekla sam tada sebi da imam važnijeg posla jer ionako ne mogu ništa promijeniti. Međutim, sad sve više vjerujem da nešto mogu promijeniti, barem u tom svom mikrosvijetu! Prvenstveno gledajući kako odgajam svoje dijete, kako ga zapravo pokušavam odgojiti jer vidjet ćemo kakvo će ono ispasti. Ciljevi mi nisu globalni, nego mikrokozmički.

Kozmetika

Uz vaše se ime spominjao i kozmetički centar?


- A to više ne postoji, ja samo izrađujem kreme za sebe i za svoje prijatelje. Volim prirodnu kozmetiku i volim se time baviti.

Kako je do toga došlo?

- Moja je mama u jednom trenutku imala kozmetički salon i tamo je među glavnima bila jedna aromaterapeutkinja koja je izrađivala te svoje kreme i svoje preparate, i meni se to svidjelo. Ona me naučila i ja sam se jednostavno time počela baviti. Time se bavim i dan-danas, ali samo za sebe i svoje prijatelje. Moji kolege jedva čekaju kad će neka premijera jer im to obično bude poklon od mene, znaju da kad je premijera da ću donijeti neku pomadu!

Što sve znate izraditi?

- Kreme za lice, sredstva protiv komaraca, a recimo moja kći ima neurodermatitis na rukama i to ja rješavam isključivo na prirodnoj bazi. Radim sve pomade za tijelo i svašta znam raditi.

Koristite biljke koje rastu uz more ili...?

- Koristim već gotova eterična ulja od provjerenih firmi. Ta su ulja kemotipizirana, a to je jako važno jer im se zna sastav i točno se zna na što djeluju. Ovako kad uberete lavandu to je divno i plemenito, ali ako nemate kemotip te lavande, a lavandi postoji šest vrsta, ne znate na što ona točno djeluje.

Da niste postali glumica bili biste, dakle, kozmetičarka ili farmaceutkinja?

- Sad mi pada napamet da bih se vjerojatno bavila izrađivanjem prirodnih krema. Imala sam i neke druge preferencije, na primjer, volim kuhati. Ne bih imala ništa protiv kuhanja, protiv nekog svog malog restorana s tri stola. Kažem tri stola jer volim mir.

 


Gurmanica i kuharica
Omiljeno jelo?
- Evo prije ovog razgovora sam radila parmiđanu i zato sam kasnila tri minute jer se nije htjela zapeći! Svašta volim kuhati, tjesteninu, rižot... Zapravo rižoti su moj specijalitet, kažu mi da to baš dobro radim. Pečem i kruhove.
Kad ste u Dubrovniku idete li često na placu?
- To moj tata obavlja. On toliko voli kuhati da mi zauzme kuhinju i ne da mi pristupiti. Ovo sam danas slučajno ja skuhala! Inače, ja kuham u Zagrebu, a moj tata to preuzme u Dubrovniku i moram reći da je još uvijek bolji od mene. Pokušavam ga dostići, ali je bolji.
Riba ili meso?
- Sve iz mora osim ribe. Dakle, školjke, kozice, škampi...
Zašto ribu ne volite?
- Nemam pojma, nešto mi se u trudnoći dogodilo i prestala sam jesti ribu. Pojedem je, ali mi nije ”nacionalno veselje”!


Premijera 11. listopada
Čemu se posebno veselite tijekom ovog ljeta?

- Odmoru! Imala sam toliko napornu sezonu da se stvarno veselim odmoru. Odmor traje do kraja ljeta. Idem na neko putovanja, ali dok budem tu, pratit ću Igre.
Koji su Vaši sljedeći projekti?
- Očekuje me premijera sa Sašom Božićem 11. listopada. Nastavljam sa ZKM-om i Akademijom te me očekuje i jedan TV-projekt. Svakako, vjerujem da me čeka naporna sezona!

 

Naslovnica Showbizz