Mozaik Showbizz

majko stara, pomozi

Matko Jelavić o propasti zabavne glazbe: Mišo je ostario, Oliver promijenio stil. A ona mala Adele - ona nema pjesme, sve je to nikakvo!

majko stara, pomozi

Moj koncert u "Lisinskom" doprinos je vraćanju mozga i logike u glazbeni biznis – kaže splitski pjevač Matko Jelavić, koji će 29. ožujka održati prvi samostalni koncert u zagrebačkoj koncertnoj dvorani čijom su scenom prodefilirali njegovi brojni kolege iz svijeta zabavne glazbe.

Jelavić je na red došao tek sad, nakon više od pola stoljeća življenja s notama – koncert naslovljen imenom njegova najvećeg hita "Majko stara" održat će točno na svoj 59. rođendan. Šteta je, u šali će pjevač, što se ovaj koncert nije dogodio 15 godina ranije jer bi imao puno bujniju kosu i ne bi bio sijed kao sad.

No, sreća je, veli, da mu je glas još mlad i vrlo ga dobro služi, pa sve poklonike svojih pjesama poziva u "Lisinski" kako bi im dokazao da nipošto ne spada u penzionersku kategoriju.

Očevim stopama

Kako i zašto "Lisinski" tek sada, nameće se logično pitanje, a Matko pojašnjava kako je jednostavno osjetio da je to "taj" trenutak, pa je s izvršnim producentom Draganom Hamovićem prionuo pomnim pripremama kako bi koncert bio što grandiozniji.

– To će biti moj autorski koncert na kojemu ću izvesti sve svoje najpoznatije pjesme. Bit će tu umjetnički jakih pjesama, kao što su "Ti, samo ti" ili "Što sam ti skrivio", a bit će i onih za masovno pjevanje, poput "Rodija se sin" i "Noćas ću rujno vino piti". Obično na mojim koncertima bude sjajna atmosfera, pa će tako, vjerujem, biti i ovaj put – nada se Matko, iza kojega je 29 godina pjevanja uz više od dvadeset godina sviranja.

Bubnjeve je počeo aktivno svirati 1974., kad je imao 16 godina, a 1988. život mu je preokrenula pobjeda na Splitskom festivalu s pjesmom "Majko stara", zbog koje se "odmetnuo" u pjevače.

Njegovim su stopama, u glazbeni svijet, krenuli i sinovi – mlađi Sandro doduše ne svira, ali je zbog posla voditelja jednoga splitskog kluba usko vezan uz glazbu, dok je stariji Marko vođa benda Diktatori, inače pratećeg sastava Marijana Bana.

Matka će u "Lisinskom" pratiti sedmero splitskih instrumentalista, predvođenih Nenadom Begom, s gostima iz klape Iskon zapjevat će "Dobra večer, prijatelji", a s Danijelom Pintarić izvesti duet "Ti, samo ti". No, nisu to jedini gosti...

– Moj sin Marko će pjevati "Da mi je biti morski pas", pjesmu iz moje grupe Metak, a ja ću na istoj stvari svirati bubnjeve. Gošća mi je i Jasna Zlokić s kojom sam snimio dva dueta, znamo se od prvih dana njezine karijere; još i prije "Skitnice" snimao sam bubanj na njezinim albumima.

Ona je jedna od također nepravedno zapostavljenih pjevačica. Istina, polako se vraća među publiku, nešto se mijenja, samo nakon puno godina. A što je s Daliborom Brunom, s Ivom Pattierom ili, na kraju krajeva, Milom Hrnićem, koji snima reklame, ali ne pjeva. Gdje su pusti zabavni pjevači koji su držali ovu scenu? Nikoga nema. 

Mišo je ostario. Oliver je davno promijenio stil, on od 1993. više nije pjevač zabavne, nego pjevač urbane glazbe – izričit je Matko, ne mogavši zaobići davno otvorenu temu o propasti hrvatske zabavne glazbe. Još je, podsjeća, prije više od desetljeća upozoravao na njezino uništavanje, ali uzaludno je bilo.

Klapski amateri

– Nijedna riječ nije bila kriva, sve se dogodilo. I još uvijek se ide krivim putem, čime se samo ponižavaju hrvatski identitet i pjesma. Bez zabavne glazbe nema zdrave scene, ona je okosnica svega. I ako se nju uništi, kao što je učinjeno, onda pada cijela scena, što, uostalom, i vidimo. A rješenje za cijelu tu krizu hrvatske glazbe su – cajke!

Ušle su i klape?! Vjerujte mi, nisu. Sve su to dobri, dragi i vrijedni ljudi, ali su amateri. Ne mogu oni nositi taj teret na sebi, jednostavno ne mogu. Nije zabavna glazba mačji kašalj. Zabavna glazba je vrlo profesionalna djelatnost. Klape se trude i ja ih podržavam u tome, ali klape nisu dovoljne – rezolutno će Matko, navodeći kako je svih ovih godina, otkako su ga mnogi zbog izostanka iz medija pospremili u glazbenu prošlost, bio koncertno aktivan.

– Zadnjih osam godina praktički nastupam ponajviše u dijaspori, i to na Novom Zelandu, u Kanadi, Australiji, Americi, čak u i nekim europskim zemljama. Naravno, radim i turneje, cijelo vrijeme sam aktivan. I u Hrvatskoj održavam, doduše vrlo rijetke, plaćene koncerte, što se tiče humanitarnih mogao bih imati na stotine koliko je poziva. I budu vrlo uspješni... Prošlo ljeto bio sam u Crikvenici, Dubrovniku, Zagrebu, Sarajevu, tu i tamo odem u Slavoniju.

U Splitu uopće ne pjevam, što je nevjerojatno, ali istinito. Sad je, nadam se, s ovim koncertom došlo vrijeme da budem malo prisutniji i ovdje, što mislim da je i red, jer se generacijama prenose moje pjesme – veli Matko, vjerujući kako se zabavna glazba polako vraća ne samo u hrvatski eter, nego i puno šire, u europski, pa ako hoćete i američki. Svoje, pak, tvrdnje potkrepljuje analizom zbivanja i razvoja situacije na glazbenoj, ali i političkoj sceni.

– Nekidan sam gledao San Remo, koji je totalno potonuo. Lijepa produkcija, ma sve bilo krasno, ludilo, fino, ali je glazba bila nikakva. Za jednu glazbenu velesilu to je totalni pad. Njemačka, poznata po šlagerima, zadnjih 20 godina ne proizvodi šlagere. U Francuskoj je još gora situacija. Španjolska se nekako drži, ali kod njih je ista stvar.

Otkad nam iz Velike Britanije više ne stižu prvoklasni bendovi? Prije neki dan bio sam u Americi, upalim radio i nemam što čuti. Problem je globalni, daju se prioriteti glazbi koju publika ne voli. A zašto? Vodila se jedna određena, vrlo stroga politika, u međunarodnim okvirima. I imala je svoje ciljeve... To se u Americi tek sada počinje mijenjati – objašnjava Matko.

Tugaljiva Adele

– Kad sam prije 25 godina odlazio u Ameriku, kući bih se vraćao s 50 CD-ova. Sad nisam kupio nijedan. Američka je glazba dotakla dno, oni već treću godinu Grammy daju onoj maloj iz Engleske. A pjesme nigdje. Eto, čim joj ne mogu zapamtiti ime, već to nešto znači.

Adele?!

E, Adele... Pjeva odlično, ali nema pjesme. Sve je to tugaljivo, sporo, nikakvo. I dobije Grammyja! Ne mogu ni Amerikanci tako dalje. Grammy mora dobiti onaj tko stvarno opije narod – zaključuje Matko Jelavić.
 

Čudni interesi

S "Lisinskim" je u prošlosti bilo dosta problema. Moji menadžeri su skupa sa mnom više puta tražili termine i nismoih dobili. Politika je općenito u Hrvatskoj bila takva da se nas zabavnjake željelo suzbiti i maknuti sa strane.

Dakako, postojale su iznimke u svemu tome, ali sad sam fokusiran na svoj koncert i ne vraća mi se u to mračno razdoblje rušenja hrvatske zabavne glazbe.

Kako je bilo moguće autoru i pjevaču najpopularnije hrvatske pjesme "Majko stara" spriječiti koncert u Zagrebu? To je stvarno bilo teško divljaštvo. Današnji ravnatelj "Lisinskog" Dražen Siriščević je vrlo otvoren, ne pripada nijednom lobiju. Mi trenutno nemamo pjesme, nemamo pjevača, nemamo radosti u toj glazbi, to je sve premreženo nekakvim čudnim interesima.

Ponižavajući Splitski festival

Ja nisam kriv što je Splitski festival ovakav da ja ne mogu nastupiti na njemu. To bi bilo poniženje i za mene i za glazbu. Nisam ni slao pjesme dok je ovakva strategija, nema šanse.

Ne mogu nastupiti ni na Zagrebačkom festivalu jer je promijenio stil. Lani sam osvojio Grand prix na festivalu u Opuzenu, koji jedini drži do dalmatinske pjesme, a to je objavio tek jedan portal.

Naslovnica Showbizz