Mozaik Showbizz

KONCERT u tvornici

Englezi oduševili, Riječani rasturili

KONCERT u tvornici
Da se Editors i zagrebačka publika strastveno vole pokazala je danima prije koncerta rasprodana (i prepuna) Tvornica te ovacije s kojima je dočekana svaka izvedena pjesma. Iako su dvije od prve tri skladbe bile brojevi s novog albuma "In Dream" - a skladbe s par mjeseci starog albuma u pravilu izazovu manje odobravanja iz publike nego odležani hitovi - i "No Harm" i "Life is a Fear" zapalili su gledalište.

Bez obzira zavrtio band stare uspješnice poput "Blood", "Fingers in the Factories" i "Old Sparks" s nastupnog (i najboljeg) deset godina starog albuma "Black Room", naslovne teme i "The Racing Rats" s njegova nasljednika "An End Has a Start", ili pak novije i posve friške skladbe... - nakon svakog izvedenog broja slijedile su prave ovacije.
Editors, s izuzetkom nastupnog albuma, nisu baš "my cup of tea" jer u njima je više vještih posvajanja i naslanjanja na opća mjesta zvukovnice osamdesetih nego kreativnosti, no možda je upravo to je jedan od razloga njihove (i) zagrebačke popularnosti.

Ipak, samom koncertu je teško naći mane. Maksimalna koncentracija banda i neosporna energija te odlično balansirana set-lista (u kojoj i akustični brojevi poput "Smokers Otisde the Hospital Doors" u izdanju sličnom britanskih trubadura sedamdesetih imaju svoju energetsku vrijednost) zaslužuju palac gore. Sjajne reakcije oduševljene publike omogućile su Editorsima i poseban "luksuz": od tri pjesme izvedene na bis dvije su bile s novog albuma kojeg promoviraju, ali to nimalo nije utjecalo na euforičnu završnicu koncerta.

Nije baš uobičajeno da se u prepunoj dvorani nabijenoj "hardcore" fanovima oduševljeno dočeka i isprati predgrupa. No, Jonathan, riječka petorka koja je već jednom i samostalno popunila Tvornicu, apsolutno je zaslužila i pažnju i aplauz uz koji su ispraćeni sa scene. Riječ je naprosto o jednom od najboljih "britpop bandova" izvan Velike Britanije s odličnim umješkom novovalnih vibracija, tradicije britanskog popa šezdesetih, pa i punkerske energije.

Da se mene pitalo, ne bih imao ništa protiv da su s Editorsima zamijenili mjesta, pa oni sa sat i pol svirke bili heaadlineri, a družina Toma Smitha predgrupa. No to je pak za neku drugu priču. Za storiju od domaćoj sceni koja bi - posebice kad je riječ o brojnim "novim facama" iz trubadurske/indie niše - uz primjerenu (ili ikakvu) podršku domaćih diskografa i domaćih radija, imala i te kakve izglede i za europsku afirmaciju.

ZLATKO GALL

Naslovnica Showbizz